zašto sam ljubomorna na Maju Šuput?

maja šuput
unsplash.com

Jedna poznata hrvatska pjevačica nedavno je rodila prelijepog dječaka guste crne kosice, neobična imena. Iskreno joj čestitam na tome i želim joj puno uspjeha u pustolovini zvanoj majčinstvo. Svi su se mediji o tome raspisali, mnogi su bili oduševljeni, mnogi zločesti. A ja? Ja sam samo, prostoseljački, ljubomorna.

Htjela ja to ili ne, fotografije s prinovom su posvuda. Nemoguće ih je ne vidjeti, internet gori ovih dana. Prvo maženje, prva jutarnja buđenja, prvi zagrljaji…sve je to ono u čemu novopečena majka uživa. I priznajem, ljubomorna sam na Maju Šuput! Ljubomorna sam na činjenicu koliko ona uživa u maženju s bebom nekoliko dana nakon poroda. Ja nakon poroda, da prostite, nisam znala gdje mi je gu***a, a gdje glava, sjedila sam na kolutu za oboljele od dekubitusa zbog šavova kako bih pojela ručak. Ljubomorna sam jer se Maja smješka svome djetetu tako dobrostivo i majčinski ugodno povezujući se na najljepši mogući način. Moje je dijete gledalo majku kako grčevito stišće lice i psuje dok ono grabi bolnu krvareću bradavicu. Ljubomorna sam na njezinu svilenu spavaćicu. Ja sam rezala stare pamučne majice svoga muža kako bi mi bilo lakše noću podojiti bebu.

Ljubomorna sam na Maju jer je našminkana i drži do sebe. Ja sam bila smrdljiva, pobljucana, masne kose u punđici s podočnjacima do poda.

Ljubomorna sam na Maju što joj je stan krcat darovima i cvjetnim buketima. Naš je bio zatrpan XXL paketima pelena, pokakanim bodijima, čitavim nizom ljekarija, kompresa, gaza, mrežastih gaća, octenisepta, izdajalica raznih proizvođača, kupusa, suludih modela grudnjaka. Ljubomorna sam na Maju Šuput jer se doima odmornom i čilom. Ja sam vrlo često izgledala kao utopljenik kojeg je Drava izbacila, skupljajući komadiće vlastita bića nakon 4 rascjepkana sata noćnog sna.

Da ne biste pomislili da sam zajedljiva, uistinu nisam. Ja sam otvoreno i iskreno zavidna! Znam, grijeh je. Znam, nije lijepo. Želim biti otvorena i iskrena. I vrlo otvoreno i vrlo iskreno, nisam upoznala puno majki kojima su ti prvi dani nakon izlaska iz bolnice superšpica bajkoviti. Puno je tu još svega za pohvatati, puno je tu još šavova za zacijeliti, puno je tu još plačeva za umiriti. I zato ponavljam, ljubomorna sam na sve one majke kojima je sve to, što se kaže, piece of cake, koje to odrade vrhunski i bez uzrujavanja, pritom izgledajući tiptop. Ako vas ima ovdje- svaka vam čast, žene! Ja nisam ta. Više sam nekako sklona vjerovati da se u pozadini svih tih priča krije drukčija realnost.

Dozvolimo si priznati da su u prvim mjesecima majčinstva česti emocionalni vrtlozi, propitivanja i ozbiljne sumnje u sebe i svoje sposobnosti. Ako beba vrišti sat vremena neprestance i ne upali sika, nunanje, nošenje, kolica pa opet sve ispočetka- i najtrezvenija i najopuštenija i najčvršća majka će posumnjati u sebe. Dopustimo si dobre dane kada s bebom plešemo, ali i one dane kada jedva stojimo na nogama i brojimo sate do njegova završetka. Priznajmo si da je majčinstvo divna stvar, ali nema potrebe da si bacamo krafne u oči i vidimo idilu gdje ona ne postoji. Priznajmo si da je majčinstvo putovanje koje ima uspona i padova, grbavih i teških dionica kao i onih s divnim pejzažom. Zato, po meni, samo realno i otvoreno o majčinstvu. Pogotovo u tim prvim danima upoznavanja s vašom bebom. Sve ostalo je Instagram, iluzija i kreč!

TEŠKE STRANE MAJČINSTVA – SUPERMAME

Leda Franić Draganić
LEDA Supermama dvoje djece, profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi i obožava svoj posao. Najdraži film joj je Capetan Fantastic. Najdraža boja-crna. Vinkovčanka je rodom, vjeruje da se sve bolesti mogu, ako ne izliječiti, onda barem ublažiti šljivovicom. A sve bolesti, naravno, dolaze od hladnih pločica i propuha. Smatra da se svugdje može pješke pa čak i u New Yorku. Prezire lijenost i škrtost. Kad ukrade vremena-čita. I piše osvrte o pročitanome. Mir pronalazi u okrilju udobnoga doma koji neprestano želi mijenjati i ispunjavati mirisom svježe pečenih kolača. Misli da savršenstvo postoji, ali traje kratko i zato treba uživati u malim trenutcima sreće. Još uvijek brani stav zbog kojeg ju je na ispitu rušio profesor psihologije-da se ljudi rađaju dobri.