Dugo sam razbijala glavu hoću li medijski eksponirati svoju trudnoću. Punih pet mjeseci. Uostalom, postoji li bolje mjesto od ove zajednice u kojoj i sama pronađem sebe u mnoštvu članaka i priča iz života drugih mama. Možda će se neka žena poistovjetiti i s ovom mojom pričom.
Nakon traumatičnog i bolnog, u svakom pogledu, pandemijskog poroda i još težeg postpartuma odlučili smo da nećemo imati više djece. Prvenstveno radi toga, ali i zato što je izuzetno iscrpljujuće odgajati dijete bez ikakvog sustava potpore, a pod time smatram najbližu rodbinu koja je tek 40-ak kilometara od nas, ne računajući naš divan vrtić. Vid boravi u vrtiću dok suprug i ja radimo pa tako ne postoji vrijeme za nas, a da nismo zatrpani obavezama oko kućanstva ili jednostavno brigom za njega, pripremanjem obroka i igrom.
Tako prođu nepune dvije godine u preživljavanju i planiranju svačega i onda se dogodi život. Točnije dva života. Blizanačka trudnoća, koju sam si priželjkivala još s Vidom. Moram zaista paziti što želim. Potpuno drugačija od prve, iznimno naporan prvi trimestar, svakodnevne i cjelodnevne mučnine, nekoliko dana konstantnog povraćanja i umor. Neopisiv umor. Tako dolazimo do blaženog drugog trimestra i svih blagodati koje donosi. Osim jedne – raste trudnički trbuh, a s njime i broj pitanja i komentara ljudi u našoj blizini.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Donosim popis najgorih savjeta/pitanja koje ni jedna trudnica s toddlerom ne bi trebala čuti.
- “Bit će teško” – no shit! Bilo je i prvi put. Sad kad konačno znaš što te čeka, malo dijete ima svoje potrebe i iziskuje tvoje vrijeme, a ti mu se ne možeš posvetiti u tolikoj mjeri jer skrbiš o bebi. Da, bit će teško, ali ne treba ti to nitko reći, ponajmanje random ljudi u parkiću, zgradi i slično.
- “Zar niste rekli da nećete imati više djece?” – ovo sam pitanje dobila od nekih svojih poznanika, ali i od vlastite bake. Kao i sve vijesti koje primi, i ovu je izokrenula u šalu u svom stilu. Volim ja nju, ali ovakvu rečenicu zaista nisam trebala čuti, pa imat će razloga da plete dekice i kape za zimu (puta dva) i cijelom će se selu moći hvaliti da je baš ona zaslužna za blizance zbog njenih gena. Drage bake naše, što bi mi bez njih…
- “Ti si trudna, pa uopće ne izgledaš debelo” – osim što je ovaj komentar dan na temelju fizičke osnove i općenito ga ne odobravam, hormonalna trudnica ga ne treba čuti. Prije ili kasnije će dobiti kilograme, više njih ili manje, vidjet će se i ljudi će to primjećivati, ali nema potrebe za izgovaranjem istoga.
- “Kak ćeš roditi?” – pod ovim pitanjem smatra se prirodno ili carskim rezom. Puno ljudi miješa prirodan porod i vaginalni porod, a zapravo je velika razlika u ta dva termina. “Joj super, sad ćeš moć na carski”, “znaš danas ti se blizanci tako lijepo rađaju vaginalno” – samo su neki od neumjesnih rečenica koje nisam tražila i nisam dala odgovor jer ću svoj izbor zadržati za sebe. Stvarno ne znam što je osobi u glavi kad ide tako nešto izreći.
Posljednji savjet, pitanje, rekla bih čak i osudu koju sam dobila bio je od jedne odgojiteljice koja uopće nije Vidova već ju povremeno viđamo u drugim grupama i znam da nije pristojno od mene što iznosim detalje tog “razgovora”, ali ja još uvijek, u 29. godini, učim reći svoje mišljenje, gradim svoj stav i branim se i želim biti glasna, a ne pristojna i tiha. Ta je stručna osoba, jedno jutro kad smo Vid i ja sretno ušetali u njegovu grupu (nakon jako dugo vremena provedenog u plaču pri ostavljanju u vrtiću) meni rekla:
- “Zašto, mama, ostavljate dijete u vrtiću, a vi ste doma?” – mislim da ne moram previše objašnjavati kako sam se osjećala i kako su mi te riječi upropastile raspoloženje taj dan, no ubrzo me utješila naša matična teta, jedno od najdivnijih stvorenja koje sam ikada upoznala, da se sa “starom školom” ne treba zamarati. Bila je u pravu, kao i sa svime, kad je u pitanju odgoj djece, ali ipak mi se ta rečenica urezala u pamćenje, valjda doživotno.
Zaključno, što zapravo reći trudnici s djetetom od dvije godine? Čestitaj joj, ohrabri ju da ona to može, da si tu ako će trebati ikakvu pomoć ili jednostavno šuti. Ima i predivnih tišina koje govore puno više od ispraznih riječi.
Ja uživam ovdje za svojim malim radnim stolom, dok je dijete u vrtiću, a suprug na poslu, osluškujem, zasada blage, udarce svojih twinsa i brojim nove strije. Šalim se, koga briga za strije.
jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati – SUPERMAME
Foto: pexels.com
