Od kada sam rodila, događa mi se da ponekad upadnem u staru rutinu. Ja sam vam onaj tip koji radi po noći. Po danu se mogu klatiti, odrađivati neophodno s minimumom napora i na autopilotu. Zato sam se, valjda, toliko oduševila majčinstvom – to je jedini put u životu kada mi se dogodilo da sam uključena u vlastiti život između 12 i 22 h. Majkemi. Jer još se mogu ujutro koncentrirati na nešto, ali kada Grički top odradi svoje – odradila sam i ja.
SAMOHRANA MAJKA KOJA TO NIJE
Bila sam nedavno s Moranom kod zubara i ispostavilo se da mora napraviti svašta nešto, ali kako je ona ‘nekooperativan pacijent’ (čitaj: ne želi gledati u zubarku, a kamoli nešto drugo), predložili su mi neku vrstu opće anastezije za djecu. Da skratim priču, dogovorili smo dodatne konzultacije s doktorom da saznamo sve što mislimo da trebamo znati pa da donesemo odluku. Zašto sam sada odjednom iz jednine počela pisati u množini? Iz sasvim jednostavnog razloga – tamo sam bila JA, ali na konzultacije idemo MI. I ja i muž. Zajedno.
JEDINO GORE OD ŠOPINGHOLIČARKE JE ŠOPINGMAMA
Dobar dan, moje ime je Maja i ja sam šopingholičarka. Ne u toj mjeri da kupujem na 367 rata u Dioru, ali u onoj mjeri da kupim svaki tjedan barem jednu budalaštinu koja mi ne treba. Vazujer je okrugla i slatka, a takvu nemam. Čupavu instagram podlogu za fotkanje jer – imam instagram, jelte. Pidžamu. Pa pošto je kvalitetna se vratim i kupim još tri – za kumu i mamu i tetku.
STRAH OD OBITELJSKOG ŽIVOTA
Oni koji su me već čitali na mom blogu, upoznati su s mojim neobjašnjivim strahom od imanja djece. Da, čini se presmiješno – ja koja stojim iz jednog netipičnom ‘mamećeg bloga’, ona koju na ulici prvenstveno prepoznaju zbog ‘najšarmantije curice’ koju vodam sa sobom, ja se i sa cijelim živim genijalnim djetetom iza sebe i dalje bojim djece.
RADNI DNEVNIK JEDNE NEMAJKE
Pronašla sam posao. I to ne bilo kakav! Ispalo je da sam jedan od onih sretnika koji su u stranoj zemlji uspjeli dobiti posao u struci, i to na materinjem jeziku. I prvi puta u životu neću biti skromna i ispravit ću se – nisam dobila posao u struci, posao u struci je pronašao mene. Prvi puta u životu dogodila mi se nevjerojatna stvar, sav trud koji sam uložila u sebe i svoj posao isplatio se. Netko je prepoznao to što radim, pratio me i ponudio mi priliku kakva se ne propušta. Mojoj sreći nema kraja i još uvijek dolazim na posao na oblačiću euforije, iako mi nije prvi dan.
SLOBODA – I ŠTO MI IMAMO S TIM?
Da se odmah na početku pospem pepelom – ja sam jedna OD ONIH roditelja čija djeca spavaju sa mnom u sobi. Jesam, što sad da radim. Priznajem. Morana od rođenja spava s nama, a trenutno ju ne možemo izbaciti iz sobe. Krenulo je nevino i iz praktičnih razloga.
SJEDALICA KOJA ŽIVOT ZNAČI
Moj brat bio je ona generacija kada su kod nas napokon krenule auto-sjedalice. Sjećam se da je baka iz Njemačke (tko drugi?!) dovukla tu sjedalicu koja je koštala kao suho zlato i bila šarena kao papiga. I sada se znamo šaliti kako je moj mali brat odrastao u auto-sjedalici; u tom periodu živjeli smo u Zagrebu, a moja mama je provodila dane dovozeći me i odvozeći na razne aktivnosti kako se njeno prvorođeno zlato ne bi osjećalo zapostavjeno sada kad ima brata, a ostatk vremena nas je razvažala po Rebru, Šalati, Zarazi i sličnim bolnicama jer mi smo ona djeca koja ‘to tako vole’. Simpatična anegdota koju s ponosom ističem je i ta da smo bili među prvima koji su se odvezli autoputom do Broda kada su ga otvorili. Sjećam…
ZAPOSTAVLJAM LI SVOJE DIJETE?
Standardni dan. Ujutro smo išli u vrtić, u tih pet sati ‘slobode’ sam otišla u gym, kuhala ručak, pospremala što mi je ostalo za pospremiti i nešto malo piskarala. I dok sam otišla po Moranu, sjetila sam se da mi je ostao još neki zadatak za riješiti prije predavanja, tako da sam se bavila time nakon što je ona došla kući. Jele smo zajedno, ali ostatak vremena zvonio mi je mob par puta, onda sam odgovarala na neke poruke, pa rješavala suđe od ručka, pa pripremala što mi treba za predavanje, pročitala članak, dva na netu… I znam da sam u jednom trenutku pomislila ‘dobro je da pada kiša jer danas nemam kad na igralište’. I nastavila sam dalje.