kratki obiteljski odmor prije povratka u rutinu

Svega 15km od Splita nalazi se mjesto Krilo Jesenice, a u tom mjestu hotel Krilo. To vam nije neko veliko zdanje, niti hotel neke grupacije sa ogromnim hodnicima ispunjenim sobnim vratima. To vam je hotel koji se apsolutno stopio s okolinom. Smješten točno između Magistrale i mora, veličinom je jednak kućama oko sebe, a ono što nudi je daleko više od prije spomenutih hotela. Hotel Krilo je jedan od onih hotela koji imaju dušu, hotela gdje osoblje nije brojno, naporno rade, ali uvijek imaju osmijeh na licu; jedan od onih hotela gdje se osjećate kao kod kuće. Iako ima “samo” 3 zvjezdice, soba u kojoj smo mi bili smješteni i wellness se mogu mjeriti sa vrhunskim hotelima. “Naša” soba je tako dobro sređena da smo ostali bez teksta kada smo…

tko se tu adaptira, a tko educira?

inspiracijo moja, nema te k’o sto eura Ponekad si zacrtam temu o kojoj bih voljela pisati, no iza godišnjeg odmora na kojem toliko odmaraš i ništa ne radiš, inspiracije nema kao dijetnih namirnica kod bake na ručku. Međutim, pošto temu i savjete koje želim podijeliti s vama već očigledno imam, čim djeca zaspu i koncentracija se vrati, riječi naviru same. Naviru same kao suze majki đaka prvaka koje će ovih dana svoje prvašiće ispratiti u školu u velikom stilu, baš kao kakve putnike u daleku zemlju trbuhom za kruhom ili vojnike u rat. Naime, kao i svake godine u ovo vrijeme, golišave i sretne slike s ljetovanja polako zamjenjuju slike đaka prvaka, njihovih majki sa suzama u očima i viralni statusi podijeljenih emocija s adaptacija u vrtićima. No, kako vam…

moja borba s napadajima panike

Sjećam se prvog. Bio je kao katastrofa. Velik, strašan, došao je naglo i za sobom ostavio milijardu pitanja, straha i osjećaja da ti život izmiče smislu i kontroli. Napadaji panike bili su nešto što sam vidjela samo na filmu. Nisam čula, vidjela ili slušala o tome više od rečenice “imam napadaje panike, pijem lijekove”. Dublje i dalje od takvih izjava ne ideš, ne pitaš, ne želiš nikome kopati tamo gdje ne znaš pomoći. Ono što je važno znati je da to nije ništa neobično i da se događa mnogim ljudima. Ja to nisam ni znala ni prepoznala, a kasnije se ispostavilo da je razgovor, znanje i razumijevanje ključno. Također, ako se osjetite toliko loše da ne možete funkcionirati i bojite se da nećete uspjeti sami, postoji liječnička pomoć, i da,…

dok pročitate ovaj naslov, jedna Ergobaby Metro kolica su već sklopljena

Taman kad pomislite da ste uspješno zaplovili roditeljskim vodama, postoji još jedna prepreka koju trebate prevladati: sklapanje i rasklapanje kolica. Ne, to još nije olimpijski sport, ali nema razloga da ga se ne uvrsti na listu. Ako postoji jedna stvar koju sve mame brzo saznaju, to je da im trebaju kompaktna kolica koja će brzo sklopiti kad zatreba,  bez muke ponijeti po stepenicama i s lakoćom se s djecom kretati po gradu. Većina roditelja već je odustala od nezgrapnih velikih kolica s kojima ne mogu ući u autobus ili tramvaj, nespretnih konstrukcija i kotača kojima je teško prelaziti zebre i pločnike. Roditelji više nisu raspoloženi za borbu s hrpom plastike i metala. Upravo zato oduševljeni su kolicima koja bez kompromisa pružaju funkcionalnost i istovremeno potpunu udobnost djeci: Ergobaby Metro kolica…

vrijeme je za odabir izvanškolskih aktivnosti

Kvalitetno organizirano slobodno vrijeme pomaže ne samo u razvijanju dodatnih kompetencija kod djece, već i u poboljšanju ponašanja i uspjeha u školi. U današnjem društvu dolazi do osvještavanja važnosti izvannastavnih aktivnosti — djeci je sve više dostupno različitih aktivnosti koje se realiziraju u skladu s njihovim potrebama i interesima. Dodatno, ne smijemo zanemariti da djeci uvijek treba osigurati dovoljno slobodnog vremena bez organizirane igre, da jednostavno budu djeca koja će boraviti u parku, prirodi ili sa svojom obitelji. Ono što izvannastavne aktivnosti razlikuje od školskih aktivnosti jest to da se odvijaju u posebnim skupinama u koje se učenici uključuju prema vlastitom odabiru. Budući da djeca dobrovoljno odabiru aktivnosti, prisutan je visok stupanj motivacije što omogućuje širok opseg i lakše usvajanje znanja. Ovisno o afinititetima djece, danas je u ponudi lepeza…

počeo je pubertet

O lijepo, o drago, o slatko vrijeme pred pubertet! Bilo je predivno dok je trajalo jer razdoblje kaosa je počelo. Prištići, masna kosa, mjesečnica i sve ostale blagodati koje dolaze uz proces odrastanja jedne djevojčice. Ja ih imam tri…dakle kaos puta tri jer u jednom trenutku će sve biti u pubertetu…i naravno, kad se netko dotakne te teme, svi sažaljevaju mog muža jer kako će on jadan preživjeti kad nas sve četiri budemo u pms-u. Poludim na to! Da, naravno, njemu će biti najteže dok ćemo mi uživati u grčevima na rubu anemije. Always ultra super plus party, baby!No dobro, idemo dalje. Moja Laura će uskoro navršiti deset godina. Da, samo deset godina i već prije godinu dana su lagani simptomi puberteta krenuli. Lice joj se počelo mastiti zajedno s…

samohrani…gdje ste!?

Samohrani roditelj. Riječ koja te definira. Kao da si osuđen. Pod reflektorima. Sažaljevan. Oko sebe nailaziš na poglede zabrinutosti i znatiželje. „Kako to sve hendlaš? Osjećaš li se usamljenom? Kako dogovaraš viđanje djeteta? Kako to utječe na dijete? Sigurno ti je teško.“ Da. Teško je. Naporno. Frustrirajuće. Želim nekoga pored sebe. Želim pomoć. Želim podršku. Utjehu. Želim dijeljenje odgovornosti. Želim oba roditelja u zdravom odnosu. Zajedno. A toga nema. Nije tako svaki dan. U početku je bilo užasno. U početku se boriš s ljutnjom i krivnjom. Sam si. Osjećaš se izdano, ostavljeno, izgubljeno. Nemaš pojma kako to sada ide. Ne želiš razumjeti. Vrtiš filmove unazad. Sagledavaš sve ponovno i mozgaš. Stalno mozgaš. A onda počinješ razumijevati. Odnosno nastojiš. Odaberite što vama više odgovara. Ja sam odabrala razumijevati. Sada više nije…

ne baš tako opuštena mama

  Gledam ih. One nisu ni svjesne mog pogleda, još manje ljubomore koja viri ispod predimenzioniranih naočala. Razmišljam koliko su samo hrabre i opuštene tek tako se pojavljivati bez gomile dodatne opreme?! Samo s djetetom i osmijehom na licu, u potpunosti neopterećene. Pogledam sebe, a moja Yoyo karavana izgleda kao netom pobjegla iz ciganske mahale. Pomislim na vrijeme provedeno u kalkulaciji najbolje torbe koja je u stanju primiti svu silu (ne)potrebnih stvari koje uporno vučem za sobom i dovoljne širine kako bi obuhvatila moj prijenosni ormar u kojem vozim dijete, kako se ne bi prevrnula onog časa kad izvadim čedo iz njega. Moja potreba za kontrolom svega što diše, pluta i lebdi se pojačala s danom kad sam postala mama. Sva neopterećenost života je završila tim prvim krikom u trećem…

iskreno

Nije lako priznati da nam je ponekad teško. Mislim da je to zato što živimo u ovom ludom vremenu insta sreće, kada sve “gori” od  lijepih boja, širokih osmijeha i sređenih kuća, kada više percipiramo vizualno, a manje intuitivno. A ako si često u takvom okruženju, osjećaš se kao da griješiš ako ti nije dobro.  Kada sam nedavno na svojoj insta(sretnoj)stranici podijelila kako sam umorna jer smo dragi i ja već tri tjedna sami na moru sa svojom kćerkom bez ikakve pomoći baka, djedova, teta i ostalih, javilo mi se nevjerojatno puno žena. Neke su podijelile svoja iskustva, neke su poslale virtualni zagrljaj podrške. Iskreno da vam kažem, osobno nisam fan pretjeranog otkrivanja na društvenim mrežama. Na mom instagramu nećete saznati kako izgleda naša dnevna soba ili gdje pijemo kavu, nećete…

kradljivci sreće

Sjedim u plićaku i gledam zrnca pijeska na žalu. Kako ih more miluje. Godinama oblikuje. Oštre rubove brusi i pretvara u oblutke. Oblikuje li tako vrijeme i nas ljude? Ili nas ponekad lomi na komadiće rasute u vremenu i prostoru? Kažu da se ljudi s vremenom mijenjaju, povećavaju i produbljuju svijest o vlastitom postojanju i prolaznosti života. Spoznaju nove stvari, prihvaćaju neka drugačija mišljenja i perspektive. Kažu i da se upravo u ovoj eri odvija najveće duhovno buđenje čovječanstva. S druge strane, razvoj društvenih medija i njegov globalizacijski učinak podloga je za uspoređivanje naše realnosti sa životima stotinama drugih. Zavirivanje u tuđe pospremljene stanove i odjeću koja je zadnji modni krik sezone, ispunjene živote bezbrižnim osmjesima i vjetrom u kosi hrana je frustracijama i osjećaju manje vrijednosti. Kako to uopće…