Oznaka: feminizam

imam glas i želim ga pustit!

Hodala sam Črnomercem, ima tome 18 godina, kada mi je u šest sati popodne, nepoznati muškarac prišao s leđa i primio me za međunožje. Sjećam se stiskanja njegovih zubi, dok je mrmljao sebi u bradu i grabio svojim prstima po mojem tijelu. Imaš vrhunske sise Kada sam imala 20 godina, upisala sam se u autoškolu. Dobila sam instruktora koji je bio 30ak godina stariji od mene i čitavo vrijeme je bio usiljeno šaljiv. Nakon nekog vremena sam počela dolaziti na satove vožnje jako nervozna i živčana. Pa mi je znao komentirati kako bi se “trebala po*ebati da ne budem tako živčana”. Jedan dan je izvadio svoj mobitel i usred vožnje počeo snimati moje noge, pod izlikom da snima kako vozim. Prijavila sam ga. Kada sam imala 25 godina, išla sam…

živimo u svijetu kojeg su napravili muškarci za muškarce

O feminizmu iz mog kuta Poslušala sam divnu epizodu podcasta Supermama o feminizmu i dobila poriv da i ja nešto napišem, pomalo, potiho, potajno. Cijeli mi život režu krila pa mi je vrlo teško sada odjednom iznenada, sama sa sobom i bez opipljive podrške, izaći pred svijet i reći JA tako mislim, JA tako osjećam, JA tako (ne) želim. Moje misli, moje želje, riječi i snovi pomalo se promaljaju kroz anonimne tekstove kojima moje drage Supermame daju ovaj virtualni prostor. A onda, jednog dana, možda se na dnu teksta pojavi i jedno ime s (jednim) prezimenom. Na pragu sam četrdesete, doktorica znanosti u “muškoj” branši, šefica, majka, partnerica, već jednom udana i razvedena. Rođena sam u maloj sredini u patrijarhalnom društvu o kojem mi je često bolno čak i razmišljati….

tko ti je rekao da moraš sve sama?!

Slušam i čitam silne poruke iscrpljenih žena koje nam pišu. Gledam svoje prijateljice i slušam ih kako očima prepunih suza govore koliko su premorene. Neke ne govore, već guraju svom snagom, pritom prazneći svoje, već dobro istrošene baterije, jer ako stanu, moraju se suočiti s istinom – same su. Gledam i sebe među njima. Emocionalno iscrpljene, fizički istrošene, ali i dalje vučemo, dižemo, podupiremo, razumijemo, preispitujemo i neprestano sebe krivimo. „Mogla sam bolje, trebala sam znati, mogla sam više, kako nisam predvidjela, kako sam bila glupa.“ „Mogla sam bolje, trebala sam znati, mogla sam više, kako nisam predvidjela, kako sam bila glupa.“ Negdje sam pročitala kako se tu radi o osobama sklonim kontroliranju, kako je pisalo „ako sam ja za nešto kriva, onda ja to mogu i popraviti“. I onda…

ja ne želim cvijeće. ja želim drugačiji svijet!

Ja ne želim cvijeće. Ja ne želim karanfile. Ja ne želim bezlične parade lažnjaka od muškaraca i žena koji s nekim floskulama potvrđuju ono što ja odavno znam. Žena je vrijedna kao i muškarac. Ženske su osobine vrijedne kao i muške. Ženski način funkcioniranja vrijedan je kao i muški. Da, razlike postoje. Da, mislim da smo drugačiji, različiti, da imamo neke stvari koje su nam kemijski ili fizički ili psihički ovako ili onako položene. I što sad?! Pa eto, probali smo živjeti po isključivo muškom principu. I gdje nas je to dovelo? Tisućljeća ratova, patrijarhat, paljenje, gušenje, kapitalizam i novac kao jedina vrijednost. Obitelji iscrpljene previše da bi se posvetile same sebi. Ja želim da više niti jedna žena ne kaže da smo si to same napravile. Koji k….? Nismo…

o istinskoj ženstvenosti i patrijarhatu

Tekst preuzet iz newslettera “Brutalno Svoja” by Ivka Armanda Todorović na koji se besplatno možeš prijaviti ovdje. Kak’ si? Jel’ uživaš već u ljetu? Ja definitivno da. I radim i ne spavam, ali ne dam se jer volim ljeto usprkos nenormalnim vrućinama. Ono što ne volim jest kad se ženstvenost pokušava strpati u neke čvrste i malene okvire tako da odgovara nekoj patrijarhalno nametnutoj slici žene i ženstvenost onda postaje jednodimenzionalna. Ženstvenost je individualna, kao i sve ostalo. Nismo svi jednaki u društvu, nismo svi jednaki sami, nismo svi jednako ambiciozni niti jednako smireni. Tako nismo ni sve mi – jednako ženstvene. Ne znam jeste li popratile situaciju na društvenim mrežama oko koje se digla bura. I baš mi je drago da jest. Naime, prije nekog vremena ja sam dobila…