Obje sam trudnoće vodila kod iznimne liječnice. Vrhunska specijalistica uz koju nikada nisam imala sumnji i onih prešutnih pitanja koja lete u zraku. Ipak, vjerujem da nikada neću zaboraviti pregled na kojem je izjavila: „Društvo nije spremno za Downiće.“ Kao žena i kao liječnik, nije se slagala s odlukom pacijentice koja je, unatoč velikom postotku šanse da nosi dijete sa sindromom Down, odbila spomenutu amniocentezu jer ne bi pobacila.
Često se sjetim tog trenutka i svoje reakcije na njenu izjavu. Društvo nije spremno. Društvo nije spremno ni na modu mrežastih čarapa koje su navučene do struka ispod traperica i hlača niskog struka, pa ih eto gledam svaki dan. Nisam spremna to gledati pa opet gledam, jer realno-zašto bi i jednu od tih žena trebalo biti briga što ja ili bilo tko drugi misli o njihovim mrežastim čarapicama ili bilo čemu drugom što one nose. Vidjela je moj pogled i nastavila u tonu kako mnoge žene nisu svjesne kako je to biti majka takve djece i koliko je teško odgajati takvu djecu u današnjem svijetu, pogotovo u Hrvatskoj. Zamolila sam je da stane. Rekla sam da evidentno ne dijelimo iste stavove te da je molim da nastavi s mojim pregledom. Bila sam ljuta i tužna istovremeno. Danas mi je žao što nisam rekla koju više. Što nisam, barem u tom trenutku, bila glas onih i za one koji se ne mogu braniti.
Ono što je tragično u cijeloj ovoj priči jest to da puno ljudi danas dijeli mišljenje moje tadašnje liječnice. Tragični su i upitnici u vrtićima koji vas pitaju prihvaćate li da u grupu s vašom djecom ide i dijete s posebnim potrebama. Tragična je i mogućnost da vas društvo uvjeri u svoju „nespremnost“. Tragična je i realnost u kojoj #supermame Downića povjeruju društvu.
Ima žena kojima su mrežaste štramplice do pupka na kratki top baš super. Ima onih, poput mene, kojima nisu. Uvijek će biti ljudi koji neće prihvatiti i onih koji neće željeti prihvatiti. Uvijek će biti i onih kojima će, iz ovog ili onog razloga trebati vremena.
Nije mi cilj banalizirati, jer tema nije banalna. Cilj mi je pozvati mame da se ne boje društva. Cilj mi je prozvati društvo da se ne boje nepoznatog te da se ne boje tražiti informacije ukoliko ih je strah ili imaju nedoumica. Cilj mi je pozvati sve mame koje znaju što ta riječ uistinu znači, da budu mame na nekoj višoj razini. Svim srcem vjerujem da nitko bolje ne razumije mamu od druge mame.
Društvo nije spremno? Možda samo ti nisi spremna za takvo društvo? Svaka promjena počinje od nas i završava s nama. Vidjet ćemo tko će zadnji ostati na nogama. Ipak smo mi #supermame ;).
IVANA
Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Autorica je bloga 5foot7andbambieyes.blogspot.hr, a na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka.
