Prije par dana, nakon puno traženja, iščekivanja, razočaranja i nadanja, dobila sam dobru vijest. Čestitamo, you got the job! Odmah su me preplavile emocije. Prvenstveno sreća, jer pronaći posao u ova krizna vremena je zaista…sreća. Osobito za jednu mamu. Sreća jer se napokon vraćam među ljude. Trema. Kako ću raditi posao koji nikad u životu nisam radila niti za koji sam ikada mislila da ću ga raditi? Hoću li uspjeti sve to naučiti i primijeniti i pritom ne razočarati svog novog poslodavca? Strah. Kako ću uspjeti uskladiti poslovne i obiteljske obaveze? Radila sam ja i prije, ali nikad nisam radila full time posao uz malo dijete. Ujutro sam imala vremena za ispijanje prve kave, stajala bih ispred ormara i smišljala koji ću outift obući za nove radne pobjede. Poslije posla obično bih otišla u teretanu ili bih se izvalila ispred tv-a. Lijep život, zar ne? Koliko unaprijed ću sad morati naviti budilicu? I ovako kao stay-at-home mama budim se prije svih. Treba spremiti sebe, probuditi i razbuditi dijete koji je jutarnja spavalica, obući ga za vrtić (kod nas je to najveća drama, neće pelenu, neće majicu, neće jaknu), svima pripremiti doručak i pokušati možda u miru popiti kavu. Tuga. Zar je moguće da ću sa svojim djetetom od sada provesti samo dva, možda maksimalno tri sata dnevno? Definitivno ga vraćam u svoj krevet, da smo barem noću zajedno. Zabrinutost. Kako ću naći dovoljno dobru dadilju koja će se za njega brinuti kao što se i ja brinem? Osobito kad je bolestan. Pa on tada samo traži svoju mamu. Hoće li se naš odnos promijeniti? Hoće li misliti da sam ga napustila? Kad ću mu stići skuhati sva njegova omiljena jela?
Jednom rukom tražeći po internetu savjete za bolju organizaciju za zaposlene mame i drugom pišući poruke svima poznatima znaju li možda neku pouzdanu i dobru dadilju shvatila sam da je vrijeme za akciju. U ova dva zadnja slobodna tjedna mog vrlo dugog “porodiljnog” moram napraviti sve ono što sam odgađala za neke druge dane. Čudno, uvijek sam o sebi mislila da sam organizirana osoba. No obično je tako, kad imaš višak slobodnog vremena uvijek stvari odlažeš za neki drugi dan. Kad nemaš vremena, sve stigneš, jer se i bolje organiziraš.
I tako sam počela raditi svoju dugačku to-do-listu. Listu koju sam nazvala “priprema za povratak na posao“. Spremala sam se na veliko božićno čišćenje kuće, odlučila trčati svaki dan jer nažalost uz novi posao moći ću to samo vikendom, a vjerojatno neću ni to pošto ću svaki slobodan trenutak htjeti provesti sa svojim djetetom, napokon sam pripremila slike za razviti (priznajem, od kad se S. rodio razvila sam 5 slika), kupila albume, itd. Planiram jedno jutro samo za kavu u Veneciji (vikendom je prevelika gužva), naći se s prijateljima koje dugo nisam vidjela. Kad sam svom mužu rekla da ću se za vikend posvetiti kuhanju veće količine hrane koju ću potom zamrznuti, kako bi nam svaki dan osigurala finu večeru, samo me čudno pogledao i rekao: „Pa ne ideš u rat, ideš na posao.“
Svoj povratak na posao, kao što vidite, shvatila sam vrlo ozbiljno. Možda je vama sad to sve čudno i mislite da pretjerujem, ali svaka zaposlena mama će me ipak razumijeti. S radnim vremenom od 9.00-18.00 (ponekad i do 19.00) zaista ću imati malo vremena za ostale stvari. Htjela sam si olakšati dane i uštediti vrijeme. Ne želim poslije posla trčati u dućane, ne želim pola vikenda provesti čisteći kuću. Želim svoje slobodno vrijeme posvetiti svom djetetu i svojoj obitelji. I uspjeti uloviti malo vremena i za sebe. Vrijeme. Zaista je istina da ga cijenimo tek kad ga izgubimo. A sad je vrijeme da upotrijebim sve svoje supermama moći za kaotične dane koji me očekuju!
MARTINA
Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.
