Započeo je kratak godišnji odmor! Četiri dana starog godišnjeg spojenih sa jednim neradnim i cijeli tjedan je na raspolaganju. Presretna, euforična i puna planova, pomislih: napokon malo vremena i za mene, za odmor, knjigu, vježbanje, frizera, za male radosti koje donose unutarnji mir i snagu za dalje.
Bacim pogled na mužev raspored – totalna suprotnost. Radni tjedan i potpuna odsutnost. Znak za nastavkom uhodanog ritma, ali i nimalo utješno.
Kraj školske godine je tu, no ne i kraj najvećim školskim ispitima i ocjenama. Ostala je i posljednja lektira. Brojem stranica do sad najveća, a sa najmanje raspoloživog vremena. I sinova ravnodušnost.
Osim škole, tu je i poseban, veliki događaj – Ivanova Sveta Prva pričest i organizacija proslave.
Moj refleksni potez je tu: uzimam olovku u ruke i crtam tablicu dnevnih obaveza i rasporeda. Time realno sagledavam situaciju, ali i smirujem trenutni napad panike. Početna euforija polako jenjava, no ne gasi se jer je u tablici ostalo još neispunjenih kućica. Ali, popisu još nije kraj.
Slijedi nam novo poglavlje od jeseni. Dobili smo vrtić! Presretna sam što će Stela upoznati novu okolinu i nove ljude, steći nova prijateljstva i usvojiti nova znanja, biti dijelom kolektiva. No, valja se pripremiti. Čeka nas odvikavanje od pelena, a i borba sa dojenjem je i dalje u tijeku. Ovaj je godišnji odmor kao stvoren za preokret. No, ne i stav djevojčice. Ako se nju pita, ona to nema namjeru mijenjati u bliskoj budućnosti.
I moje najdraže mjesto na svijetu – dom. Vapi za svježinom i reorganizacijom. Visoke temperature su u zraku, a ormari još uvijek u zimskoj sezoni. Kod odraslih se ne komplicira, roba se prebacuje sa donjeg (ormar aktualne sezone) u gornji ormar (ormar izvansezonske robe) i obrnuto. No, dječji su ormari prepuni premale odjeće i stvari koje više ne koristimo. Valja ga ispuniti potrebnim i isprazniti od nepotrebnih stvari te je i ovo jedan od prioriteta ovih dana. Ubacujem u tablicu i definitivno ne ostaje slobodnog vremena. Barem ne onog pravog, službenog, zacrtanog. Niti uz najkasnije lijeganje niti uz najranije buđenje. Početna euforija se potpuno ugasila, no sreća i ispunjenje su ovdje.
Unatoč i takvim danima, situacijama i rasporedu naučila sam dvije stvari:
- Svaki, naizgled veliki i na prvu nemoguć zadatak, podijeljen na male dijelove itekako je i lako rješiv.
- Sve što radite, radite sa srcem i pokušajte se pritom dobro zabaviti. Pogotovo ono što radite sa djecom ili za njih! Tada će i vrijeme iskorišteno za druge, biti istovremeno i vrijeme za vaše srce i dušu.
IRENA
