Za prvi porođaj sam se itekako pripremala. Sve što sam željela bilo je lijepo iskustvo prirodnog porođaja. Došla sam u rodilište pozitivna i s nekim svojim planom da me doktori puste na miru dok god je sve u redu. Pratila me prijateljica (jaka i empatična, koja se zna postaviti u kaotičnim situacijama) i osjećala sam se sigurno i samouvjereno. Nisam očekivala da će porod bez uplitanja medicine biti toliko iscrpljujuće iskustvo. Mislim da sam negdje pred samo rođenje bebe skoro bila u nesvijesti od umora. Kao da nisam više ni bila prisutna da bih odlučivala što treba raditi. Ipak, sve se odvijalo dobro, ali znala sam da bih sigurno mogla „popraviti doživljaj“.
Drugi put, muž i ja smo se odlučili angažirati doulu. Čim smo se prvi put sastale, osjetila sam veliko poštovanje s kojim doula gleda na proces rađanja i na ženu koja u njemu sudjeluje. Postoje neke zakonitosti tog procesa, koje one dobro poznaju i prenose ih ženama. Moja doula Anita i ja na drugom sastanku smo razgovarale o tome što bih ja željela i što sve nisam znala o tijeku porođaja.
Kada sam ju tri tjedna prije termina prestrašena nazvala i rekla da moram na indukciju (i to možda danas), odmah je došla. Da nije bilo nje, mislim da bi to bila jedna sasvim drugačija priča. Ja sam tad bila uvjerena da najstrašniji porodi počinju indukcijom dripom i da nikakvu kontrolu neću imati ja, već oni. Vjerojatno kužite da ja nisam neki fan doktora, a ni doktor koji je bio u smjeni mi se nije svidio.
Anita mi je potpuno promijenila perspektivu i smirila me unutar 18 sati, koliko sam uspjela dobiti da spremim stvari i dođem u rodilište. Lišena straha od medicinske intervencije i uz spoznaju da je ipak sve u mojim rukama, mislim da sam imala jedno od najljepših iskustava porođaja. Bila sam prisutna potpuno u svakom trudu, slušala glazbu, mirisala aromaterapijska ulja, uživala u masaži stopala, jela bombone, stajala na nogama uz CTG i spojena na infuziju dripa, vizualizirala, popela se na krevet kako mi je najviše odgovaralo, koristila sam TENS (unatoč tome što sam stalno bila na CTG-u). Rodila sam bebu ležeći na boku uz pomoć divne primalje, dok je Anita „žrtvovala“ svoju ruku za moj snažni stisak u najtežim trenutcima. Sve mi je bilo nevjerojatno brzo i skoro da nisam mogla vjerovati da je tako dobro prošlo. Bez epiduralne, bez lijekova, bez rezanja i pucanja, bez ogromnog umora i nesvjestice. Eto, baš takav sam porod željela! A kad su mi rekli da dođem taj dan u rodilište, nisam mogla ni zamisliti ovaj scenarij.
Zamolila sam doulu Anitu Budak, predsjednicu Hrvatske udruge doula, da podijeli s vama savjete kako i vi možete, svjesno i bez straha doći do lijepog iskustva porođaja.
Suočite se sa strahom
Da bi se pripremili, važno je znati čega se bojimo kada razmišljamo o svom porodu. Strah nas često paralizira u odlukama, ali i u sudjelovanju u vlastitom porodu. Bilo da je strah od boli ili strah od gubitka kontrole, moramo odigrati te scenarije do kraja u našoj pripremi.
Budite informirani
Budite informirani o fiziologiji poroda. Ako ju razumijete znati ćete si same pomoći i lakše ćete se nositi sa intenzitetom poroda. Dobro se informirajte o praksama u rodilištu u koje ste odlučili ići. Kada nema iznenađenja u bolničkim postupcima, nema niti osjećaja da su izvan naše kontrole.
Imajte pratnju
Kontinuirana podrška u porodu ima mnoštvo dobrobiti. Osjećaj da niste sami u tom važnom i intenzivnom iskustvu, da imate nekoga uz svoju stranu bez obzira na sve, daje nam osjećaj sigurnosti. Praktična pomoć pratnje je također bitna. Netko da vam pruža asistenciju tokom kontrakcija u vidu masaže, disanja ili pokreta. Netko da vam doda vodu ili pruži ruku za stiskanje kada ju trebate.
Ravnopravna komunikacija
Naučite kako razgovarati ravnopravno s medicinskim osobljem u pozitivnom tonu preuzimajući odgovornost za svoj porod. Pitajte sve što vam nije jasno. Pitanja kao: “Zašto predlažete tu intervenciju?”, “Je li moje dijete u izravnoj opasnosti?”, “Koje su alternative tome?”, “Što će se desiti ako ne napravimo ništa?” ili “Koliko možemo čekati?” dati će vam realnu procjenu nužnosti intervencije. Nemojte se bojati izraziti svoje nerazumijevanje situacije i tražite pojašnjenja da bi mogle donijeti informiranu odluku. Medicinski djelatnici su vaši suradnici i tako postavite situaciju. Ipak zapamtite -vi ste šef! Tjelesna autonomija je važan dio rađanja u sustavu, ako razumijete da je tijelo vaše kao i da je vaš porod vaša odgovornost, lakše je bez straha donositi odluke i postavljati pitanja.
Budite pozitivni, vjerujte u sebe
Zamišljajte svoj porod, imati porođajne želje je dobro. Pozitivan stav prema vlastitom iskustvu je bitan. Korištenje vizualizacija je odlična metoda olakšavanja i ubrzavanja silaska bebe niz porođajni kanal. Zamišljajte svoju bebu kako vam je sve bliže i bliže. Vjerujte da ste baš vi stvoreni da rodite baš tu bebu.
Držite otvorene opcije
Nemojte se čvrsto držati jednog scenarija za kojeg smatrate da je idealan. Porod je nepredvidiv. Teško da će vaš porod biti onakav kakvog ste vi zamislili, što nikako ne znači da će biti negativno iskustvo. Često nam majke nakon poroda kažu da nisu mogle ni u najluđim snovima zamisliti porod kakav su imale, ali da bi ga rado baš takvog ponovile. Držati opcije otvorene znači ići kroz porod trud po trud, dišući i znajući da smo svakim trudom sve bliže našoj bebi.
Anita Budak (anita@doula.hr) ujedno vodi program i predavanja na temu „Ljudska prava u porodu“.
