Kad se sjetim svog odrastanja osamdesetih, kuća je uvijek bila puna ljudi i veselja. Puno se smijalo, išlo se na izlete, družilo se i redovito međusobno posjećivalo. Nitko se nije puno žalio i ako je imao problema nekako bi to ostajalo unutar obitelji i s najbližima bi se rješavalo. Normalno je bilo pomoći susjedima kad bi im stigla drva, kad bi netko stariji išao iz dućana uvijek si se ponudio pomoći nositi koju vrećicu. O pozdravljanju pogotovo starijih u zgradama pa i u kvartu da ni ne govorim. Odrastao sam u uvjerenju da je to normalno i ispravno i dan danas vjerujem u to. No ipak moram priznati, prvi put u mojih trideset i pet godina života ne poznajem ljude koji žive vrata do mene. Ne poznajem prve susjede i…
sjećaš li se tko si bila kad nisi bila – mama?
Neki dan mi je moja najbolja prijateljica rekla da sam drugačija. Manje se smiješ, rekla je, i u meni pokrenula motivaciju. Ne za smijeh, nego za tugu, suze i zbunjenost koju osjećam već dvije godine, a koja se s tim riječima u meni natopila još većom snagom i energijom. Manje se smiješ, rekla je. I da, bila je u pravu. Oduvijek sam bila sklona premišljanju, analiziranju i naizgled bezrazložnom osjećaju tuge i zabrinutosti, ali nikad, baš nikad mi nitko nije rekao da se ne smijem. Moj osmijeh je bio moj zaštitni znak, čak i u teškim situacijama pronalazio je razloge da se pojavi. Sjećam se i jednog od najljepših komplimenata koje sam dobila. Bio je to kompliment mog prijatelja koji je jednom sasvim spontano kad sam došla u kafić izvalio…
u skupini mog djeteta je dijete s posebnim potrebama! što sada!?
Inkluzivne odgojno-obrazovne skupine danas su nešto uobičajeno. Ako si mama koja je dobila informaciju kako u njezinu grupu ide i dijete s nekom posebnom potrebom, posebice mentalnom, sigurno si imala sto pitanja. Najčešća pitanja mama jesu „Kako objasniti svom djetetu, a da može razumjeti?“ ili „Kako da objasnim svom djetetu zašto ga dijete s posebnim potrebama tuče/grize?“. Kao prvo, odmah moram reći da se ne treba zabrinjavati jer odgajatelji ovdje imaju najvažniju ulogu. Oni su ti koji razgovaraju s djecom o tome kako smo svi različiti i kako neki ljudi imaju neke posebne potrebe i karakteristike. Također, mogu pronaći slikovnice u kojima su fotografije djece s posebnim potrebama koje su vidljive. To može biti dijete u invalidskim kolicima, dijete s protezom, dijete s cerebralnom paralizom, dijete s Down sindromom i…
projekt zakOČI – Take a brake!
Djeca su najugroženija skupina u prometu, i kao pješaci i kao putnici u vozilima svojih roditelja. Zajedničkim angažmanom volonterki i prometnih stručnjaka nastao je projekt Take a brake! (zakOČI) koji provodi udruga Roditelji u akciji – Roda u partnerstvu s Carecross iz Švicarske, Sveučilištem Sjever, općinom Bale i gradovima Koprivnica i Zaprešić. Razgovarali smo sa doc. dr.sc. Predragom Brlekom pročelnikom Odsjeka logistike i mobilnosti Sveučilišnog centra Koprivnica Sveučilišta Sjever koji od strane Sveučilišta vodi projekt Zakoči. Recite nam nešto više o projektu. Udruga Roda – Roditelji u akciji tijekom niza godina rada na programu Sigurno u autosjedalici s fokusom na djecu putnike dobivala je pitanja roditelja i o drugim aspektima sigurnosti djece u prometu. Volonterke su radeći na terenu uvidjele izazove s kojima se suočavaju i roditelji i djeca te…
kako organizirati dječji rođendan kod kuće?
Nova vremena, nove situacije, nove glavobolje za mame. Organizacija rođendana kod kuće je uvijek bio izazovan projekt jer je prisutno više strana čije ideje i želje treba zadovoljiti. Roditelji djeci žele prirediti zabavnu rođendansku proslavu, ali uz organizaciju koja im ne oduzima puno vremena, rekvizitima koje je nakon proslave lako pospremiti, i ako je moguće, da rođendan prođe bez materijalne štete. S druge stane, djeca žele…sve! Oni žele balone, super junake, da se osjećaju kao u dvorcu, tortu, puno prijatelja, puno skakanja, puno nepodopština i ono najvažnije – puno smijeha i zabave. Budući da mi rođendane organiziramo kod kuće (doduše, još uvijek u obiteljskom krugu, ali to ne znači manje pripreme, niti da ćemo u budućnosti izbjeći punu dnevnu sobu razigrane djece), u pomoć sam pozvala Anamariju s Instagram profila…
kako izbjeći kaos kada dobijete bebu
„Organizacija je pola posla.“ Ovo je izraz od kojeg se većini, umornih mama, diže kosa na glavi. Ali, moramo biti iskrene i reći kako zaista u tome ima istine. Kako si olakšati početke s malom bebom, kako iskoristiti prostor što bolje, a da je prozračan, da ne uzrokuje nervozu od previše stvari? Ivana Šušković podijelila je s nama par trikova kako organizirati prematalicu i izbjeći bespotrebno zatrpavanje proizvodima za bebe, a samim time, kako olakšati prve dane s malom bebom. Za one koje ne znaju, Ivana je supermama Luke i Dunje, hrvatska Marie Kondo, a za one kojima je potrebno više reći, Ivana pod imenom @idemo_redom pomaže u organizaciji doma i na taj način ujedno pomaže kako da raščistimo svoj životni prostor, a na taj način i sam svoj život….
želim živjeti punim plućima svoj novi život bez bombe u glavi
Skoro duge dvije godine nisam mirno spavala. U mojoj podsvijesti je stalno bila misao da aneurizma može puknuti, a da ću ja odmah umrijeti ili imati posljedice na mozgu. Ja sam s tom činjenicom živjela. Iskreno, nekada jako teško. Nekada sam, od silnih obaveza oko troje djece, na trenutke zaboravljala na sve to, ali je uvijek taj strah bio prisutan. Koliko sam se puta upitala :” Što ako aneurizma pukne, a ja sama s dječicom?” Moj život je bio strepnja od smrti skoro svaki dan. U tom periodu iznijela sam savršenu trudnoću i rodila savršenu kćerku – moju Doriu. Pola godine poslije, točnije za moj dvadeset deveti rođendan, počela je terapija lijekovima kao priprema za operaciju. Lijekove nikada ne pijem, ne volim ih, ali ovaj put nisam imala izbora. Znala…
nepotrebne isprike i opravdanja
Prije nego sam postala mama nikada nisam razmišljala zašto je nečije dijete odjednom počelo plakati, zašto reagira negodovanjem na nepoznate ljudi, zašto trči po hodniku trgovačkog centra, ili zašto je razbacalo nekoliko stvari s police dućana. Nikada nisam razmišljala da su roditelji sigurno napravili nešto pogrešno što je uzrokovalo takvo djetetovo ponašanje. Dapače, bila sam prva koja će reći kako je to sasvim normalna i uobičajena situacija u životu s malim djetetom i smatrala to simpatičnim. Ono što nikako nisam očekivala je da se zbog toga – ispričaju ili opravdaju. Dana 19. svibnja 2019. u 04:45h kao da mi se sklop u glavi odgovoran za ispričavanje i opravdavanje potpuno, i suprotno mojoj volji, poremetio. Naravno, promijenila se i perspektiva, jer sam taj dan u taj točan sat postala mama. Sada…
Ana je mama s invaliditetom i ima važnu poruku za sve žene koje se nalaze u istoj situaciji
Ovo je jedna od onih „drugačijih“ i neobičnih priča. Naime, ja sam osoba s invaliditetom od svog rođenja. Krećem se uz pomoć dvije štake. Kao takva sam kroz život nailazila na brojne predrasude i „sažaljenja“. Unatoč tome sam uvijek težila „normalnom“ i tipičnom životu bez da invaliditet bude ono što će odrediti kako će moj život izgledati. Tako sam u jednom izlasku kao i svaka tipična djevojka upoznala divnog dečka koji je danas moj suprug – on nije osoba s invaliditetom. Iako ljudi imaju predrasude da osobe s invaliditetom mogu biti samo s osobama sličnim sebi. Dan kad smo saznali da čekamo bebu, za nas oboje je bio ŠOK, pozitivan šok. Sjećam se onih milijun upitnika iznad glave “kako ću ja to? “, “je li majčinstvo za mene s obzirom…
Elancyl krema za sprječavanje strija: prigrlite promjene koje donosi blaženo stanje
Trudnoća je razdoblje beskrajne sreće i iščekivanja, ali i čestih propitkivanja i dvojbi. Čudesan trenutak novog života za dijete, ali i njegovu majku. I zaista, u životu majke sve se mijenja, od onih zastrašujuće dubokih i divnih osjećaja doživotne ljubavi i odgovornosti za novo biće, do onih površnih, tjelesnih. Tijelo žene prolazi kroz vrlo intenzivan proces koji podrazumijeva brojne promjene koje treba prihvatiti kao sastavni dio tog divnog iskustva. Ekspertiza Laboratorija Elancyl na području brige za žensko tijelo duga gotovo pedeset godina utemeljena je na načelima malih pobjeda, discipliniranosti i ljubavi prema vlastitom tijelu, a ne na ultimatumima, čudotvornim proizvodima i ekstremnim mjerama. Misija Elancyla je pomoći uživati u promjenama koje se u vrijeme trudnoće događaju u tijelu štiteći kožu i poštujući ženu, buduću majku. Upravo tim postulatima su se vodili…
