kiša kao lekcija za život

Došlo je vrijeme kiša. I za mnoge to znači odgađanje druženja, odgađanje odlazaka u goste, izbjegavanje igre na otvorenom. Nikada mi to nije bilo potpuno jasno. Zašto kada pada kiša, odjednom kao da sve stane? Dugo sam mislila da je to jednostavno tako i da treba pričekati da dođe ljepše vrijeme. Ubrzo sam se i sama počela groziti kišnih dana i sve te “muke” koja dolazi uz kišu. A onda sam počela sve više putovati sa svojom obitelji. I na svojim putovanjima sam uočila da jedino kod nas postoji taj strah od kiše. Vidjela sam ljude u New Yorku kako igraju baseball po pljusku (i nije bilo ljeto), u Kini kako odrađuju plesnu koreografiju u parku ili u Japanu gdje bez ikakve brige stoje u redu kako bi došli do…

pepper atelier vraća vrijednost obiteljskim fotografijama

Radove kreativnog dvojca iz Pepper Atelier-a možete često naći na našem portalu. Ali tko su oni zapravo, čime se sve bave i kakva je njihova priča- to saznajte u nastavku teksta. Emilija i Ivan, roditelji dvojice tornada, trvdoglavci, razlike koje se privlače. Ogromne razlike koje se privlače! Više poznati kao fotografi, manje poznati kao snimatelji. Ako ih pitate što im je draže- fotografija ili video- u isti glas odgovaraju video! Njihov početak je obilježila fotografija, ali rijetko tko zna da su se u jednom trenutku prebacili isključivo na video format koji je za njih mnogo zabavniji, dimaničniji, životniji ali i osobniji. Ipak, interes za fotografijom postao je dominantan, a tijek buduće karijere neupitan. I jedno i drugo podjednako sudjeluju u kreativnom procesu Pepper Ateliera. Ivan više kao snimatelj, a Emilija…

pomozi mi – hellp sindrom u trudnoći

Cijeli sam život znala da sam posebna, ali da će i moje dijete, od samog početka svog nastanka, biti baš toliko posebno, e tome se nisam nadala. “Posebna” u ovom slučaju i nije baš onaj izraz koji to uistinu i označava, ali kad se pogleda sam rezultat i ishodište, svakako smo posebne i ja i moja Baby N. Biti trudan i ući u svjetsku statistiku sindroma koju dobivaju trudnice i to u slučaju manje od 1% svih trudnoća je uistinu posebno. Zar ne? Znate šta znači imati savršenu trudnoću? Ja znam. Punih 6 mjeseci i 24 dana je uistinu i bila. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam bila trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po 5km na dan i putovala. Znači, radila sam sve…

kakav roditelj želim biti?

Kada roditelje pitamo što žele za svoju djecu, neki od najčešćih odgovora su: „da budu sretna, nasmijana, dobrog srca, hrabra, velikodušna, snažna, uporna, snalažljiva, bistra, znatiželjna, da se znaju zauzeti sa sebe i izboriti za ono što im je važno, da slijede svoje srce.“ To u teoriji divno zvuči, no stvarnost je nešto kompliciranija. Djeca uče primjerom; ukoliko i sami posjedujemo ove kvalitete s lakoćom ćemo ih prenijeti na svoje dijete. Ono će učiniti od nas i upijati način na koji se nosimo sa svijetom oko nas. Izazov nastaje kada našoj djeci želimo pružiti nešto s čime sami nismo na „ti“, kada im želimo omogućiti djetinjstvo drugačije od našeg. Ukoliko ne želimo prenositi odgojne obrasce na kojima smo odrasli, trebamo stvoriti nove, kvalitetnije, zdravije, stabilnije, a za to nam uglavnom…

veseli stol – dobro druženje & večera s humanitarnim karakterom

Koliko je vremena potrebno da se stvori tradicija? Ili, možda, što je potrebno da se stvori tradicija? U tim promišljanima u misli dolazi jedna lijepa, jednostavna, slasna, ugodna, funkcionalna, praktična tradicija koja potiče, slavi druženje i uživanje. Talijanski aperitivo – piće uz sitne zalogaje u vrijeme nakon posla, kao uvod u večeru, večer. Još su stari Rimljani, barem oni imućniji, imali ovaj slasni ritual uvertire u ozbiljne večernje gozbe pod nazivom “gustatio”. Teško je odrediti točno kada i kako je “nastao” moderni koncept aperitiva, no priča kazuje da je to bilo 1786. u Torinu kada je Antonio Benedetto Carpano od muškatnog vina i tridesetak aromatičnih biljaka i začina kreirao i krenuo u svom baru posluživati vermut, piće koje s vremenom postaje aperitivo piće par excellence. Naziv „aperitivo“ potječe od latinske…

odgajate li svoje posljednje dijete?

Uočila sam da sve Tiborove stvari koje preraste (a u tri mjeseca je prerastao 3 broja, hvala lijepa) spremam ‘za kasnije’. Sve što smo kupili od namještaja i većih stvari kupujem ‘da traje’, a u glavi računam koliko godina trebam držati sve to spremljeno prije nego podijelim dalje. Na posudbu može, o poklanjanju još nisam spremna razmišljati. I onda me udari u glavu pomisao – planiram li ja to treće dijete?! Ne, naravno da ne planiram. Imam bebu od tri mjeseca i naprosto bi bilo prerano razmišljati o tome. Ali sama mogućnost me iznenadila jer sam ja bila ‘razmislit ćemo moooožda o jednom djetetu’ osoba, a sada stvari od drugog djeteta spremam za ‘možda neko dijete u budućnosti’. Što (mi) se dogodilo?! Oko Morane smo hodali kao po jajima. Jer…

male bebe po cijele dane spavaju, i ostale zablude….

Spavati kao beba zapravo znači: teško zaspati, često se buditi i jesti po noći. Lavica ima već duže vrijeme problem sa spavanjem. Ona vjerojatno misli da mi nju uspavljujemo samo kako bi bez nje partijali u stanu, pa ne želi propustiti zabavu. Moja beba preko dana ne spava često, zaspe na 15 minuta 3 puta dnevno ili na po ure 2 puta dnevno. I preko dana su to borbe jer se gospođa umori i onda plače od umora, i naravno ne može zaspati. Kao i većina dojenih beba, zaspe na prsima, sa svojom ljudskom dudom u ustima. Što znači da sam ja zarobljena na krevetu, većinom ukočena, i da se ne mogu – ni onda kad ona spava – udaljiti od nje više od par centimetara. Najgori period Leoninog nespavanja,…

cambridge – naš singapurski vrtić

Dok smo bili u Hrvatskoj pitanje vrtića prije treće godine nije ni bila opcija. Čak naprotiv, i sam pedijatar nam je savjetovao da „ako smo u mogućnosti ne upisujemo dijete u vrtić prije, dok ne ojača imunitet“. Našli smo dadilju koja je ostala s njim kad sam se ja vratila na posao i to je bilo sasvim u redu. Nikad nisam razmišljala o alternativi ni jesam li dobro postupila. Vjerujem da sam se pomalo vodila i linijom manjeg otpora jer je dadilju jako dobro prihvatio pa mi se nije dalo prolaziti kroz adaptaciju u vrtić jer je moj muž većinom bio na drugim kontinentima, pa bi i ta obveza pala na mene. Kad je riječ o vrtiću u Hrvatskoj, primijetila sam kako svi na prvo mjesto stavljaju zdravlje, odnosno brigu…

cyber akademija za djecu – biti siguran u svijetu tehnologija

Projekt Cyber akademija provodi udruga Lokalna akcijska grupa SAVA (LAG SAVA), a sufinancira ga Agencija za elektroničke medije. Cilj im je ojačati znanja, vještine i kompetencije učenika osnovnih škola iz područja medijske pismenosti. U tu svrhu provode s vanjskim suradnicima radionice o pojedinim aspektima medijske pismenosti te organiziraju Dan medija na kojemu učenici mogu pokazati što su od praktičnih vještina i znanja stekli. Na Danu medija gledaju se kratki filmovi u trajanju do 3 minute koje su učenici sami kreirali i glasa se za najbolje (ujedno i vježbanje demokratskog i aktivnog sudjelovanja u zajednici). Učenici imaju priliku svoje znanje pokazati i na kvizu o medijskoj pismenosti. Najbolji filmski radovi i učenici s najviše znanja dobivaju i simbolične nagrade. Kako bi ih potaknuli na stvaranje, njihov je vanjski suradnik, Ivan Črepić,…

drage žene, gdje je zapelo?

Šetam neki dan ispred zgrade s malom kada su se u razmaku od desetak minuta skupile tri none. Dvije od njih sa svojim unucima, treća sama. Ja sretna jer je Fioni stiglo društvo. Dječica se počela zajedno igrati, a između nas starijih krenuo razgovor. Jedna nona vozi malu u kolicima i priča kako ju je jedva uspjela natjerati da se vozi jer već neko vrijeme odbija kolica. Ja govorim da i moja isto tako, otkad je prohodala kolica ju ne zanimaju. Ona ponosno objašnjava kako se taj dan postavila, „Ili će u kolica, ili neće ići van“. Jer nije joj lako nositi ju do dućana i nazad, kužim. Ubaci se druga nona, gledajući u mene: „Pa jasno, treba dijete pustiti da plače, neka malo jača pluća!“. Prva nona se složi:…