dok pročitate ovaj naslov, jedna Ergobaby Metro kolica su već sklopljena

Taman kad pomislite da ste uspješno zaplovili roditeljskim vodama, postoji još jedna prepreka koju trebate prevladati: sklapanje i rasklapanje kolica. Ne, to još nije olimpijski sport, ali nema razloga da ga se ne uvrsti na listu. Ako postoji jedna stvar koju sve mame brzo saznaju, to je da im trebaju kompaktna kolica koja će brzo sklopiti kad zatreba,  bez muke ponijeti po stepenicama i s lakoćom se s djecom kretati po gradu. Većina roditelja već je odustala od nezgrapnih velikih kolica s kojima ne mogu ući u autobus ili tramvaj, nespretnih konstrukcija i kotača kojima je teško prelaziti zebre i pločnike. Roditelji više nisu raspoloženi za borbu s hrpom plastike i metala. Upravo zato oduševljeni su kolicima koja bez kompromisa pružaju funkcionalnost i istovremeno potpunu udobnost djeci: Ergobaby Metro kolica…

vrijeme je za odabir izvanškolskih aktivnosti

Kvalitetno organizirano slobodno vrijeme pomaže ne samo u razvijanju dodatnih kompetencija kod djece, već i u poboljšanju ponašanja i uspjeha u školi. U današnjem društvu dolazi do osvještavanja važnosti izvannastavnih aktivnosti — djeci je sve više dostupno različitih aktivnosti koje se realiziraju u skladu s njihovim potrebama i interesima. Dodatno, ne smijemo zanemariti da djeci uvijek treba osigurati dovoljno slobodnog vremena bez organizirane igre, da jednostavno budu djeca koja će boraviti u parku, prirodi ili sa svojom obitelji. Ono što izvannastavne aktivnosti razlikuje od školskih aktivnosti jest to da se odvijaju u posebnim skupinama u koje se učenici uključuju prema vlastitom odabiru. Budući da djeca dobrovoljno odabiru aktivnosti, prisutan je visok stupanj motivacije što omogućuje širok opseg i lakše usvajanje znanja. Ovisno o afinititetima djece, danas je u ponudi lepeza…

počeo je pubertet

O lijepo, o drago, o slatko vrijeme pred pubertet! Bilo je predivno dok je trajalo jer razdoblje kaosa je počelo. Prištići, masna kosa, mjesečnica i sve ostale blagodati koje dolaze uz proces odrastanja jedne djevojčice. Ja ih imam tri…dakle kaos puta tri jer u jednom trenutku će sve biti u pubertetu…i naravno, kad se netko dotakne te teme, svi sažaljevaju mog muža jer kako će on jadan preživjeti kad nas sve četiri budemo u pms-u. Poludim na to! Da, naravno, njemu će biti najteže dok ćemo mi uživati u grčevima na rubu anemije. Always ultra super plus party, baby!No dobro, idemo dalje. Moja Laura će uskoro navršiti deset godina. Da, samo deset godina i već prije godinu dana su lagani simptomi puberteta krenuli. Lice joj se počelo mastiti zajedno s…

samohrani…gdje ste!?

Samohrani roditelj. Riječ koja te definira. Kao da si osuđen. Pod reflektorima. Sažaljevan. Oko sebe nailaziš na poglede zabrinutosti i znatiželje. „Kako to sve hendlaš? Osjećaš li se usamljenom? Kako dogovaraš viđanje djeteta? Kako to utječe na dijete? Sigurno ti je teško.“ Da. Teško je. Naporno. Frustrirajuće. Želim nekoga pored sebe. Želim pomoć. Želim podršku. Utjehu. Želim dijeljenje odgovornosti. Želim oba roditelja u zdravom odnosu. Zajedno. A toga nema. Nije tako svaki dan. U početku je bilo užasno. U početku se boriš s ljutnjom i krivnjom. Sam si. Osjećaš se izdano, ostavljeno, izgubljeno. Nemaš pojma kako to sada ide. Ne želiš razumjeti. Vrtiš filmove unazad. Sagledavaš sve ponovno i mozgaš. Stalno mozgaš. A onda počinješ razumijevati. Odnosno nastojiš. Odaberite što vama više odgovara. Ja sam odabrala razumijevati. Sada više nije…

ne baš tako opuštena mama

  Gledam ih. One nisu ni svjesne mog pogleda, još manje ljubomore koja viri ispod predimenzioniranih naočala. Razmišljam koliko su samo hrabre i opuštene tek tako se pojavljivati bez gomile dodatne opreme?! Samo s djetetom i osmijehom na licu, u potpunosti neopterećene. Pogledam sebe, a moja Yoyo karavana izgleda kao netom pobjegla iz ciganske mahale. Pomislim na vrijeme provedeno u kalkulaciji najbolje torbe koja je u stanju primiti svu silu (ne)potrebnih stvari koje uporno vučem za sobom i dovoljne širine kako bi obuhvatila moj prijenosni ormar u kojem vozim dijete, kako se ne bi prevrnula onog časa kad izvadim čedo iz njega. Moja potreba za kontrolom svega što diše, pluta i lebdi se pojačala s danom kad sam postala mama. Sva neopterećenost života je završila tim prvim krikom u trećem…

iskreno

Nije lako priznati da nam je ponekad teško. Mislim da je to zato što živimo u ovom ludom vremenu insta sreće, kada sve “gori” od  lijepih boja, širokih osmijeha i sređenih kuća, kada više percipiramo vizualno, a manje intuitivno. A ako si često u takvom okruženju, osjećaš se kao da griješiš ako ti nije dobro.  Kada sam nedavno na svojoj insta(sretnoj)stranici podijelila kako sam umorna jer smo dragi i ja već tri tjedna sami na moru sa svojom kćerkom bez ikakve pomoći baka, djedova, teta i ostalih, javilo mi se nevjerojatno puno žena. Neke su podijelile svoja iskustva, neke su poslale virtualni zagrljaj podrške. Iskreno da vam kažem, osobno nisam fan pretjeranog otkrivanja na društvenim mrežama. Na mom instagramu nećete saznati kako izgleda naša dnevna soba ili gdje pijemo kavu, nećete…

kradljivci sreće

Sjedim u plićaku i gledam zrnca pijeska na žalu. Kako ih more miluje. Godinama oblikuje. Oštre rubove brusi i pretvara u oblutke. Oblikuje li tako vrijeme i nas ljude? Ili nas ponekad lomi na komadiće rasute u vremenu i prostoru? Kažu da se ljudi s vremenom mijenjaju, povećavaju i produbljuju svijest o vlastitom postojanju i prolaznosti života. Spoznaju nove stvari, prihvaćaju neka drugačija mišljenja i perspektive. Kažu i da se upravo u ovoj eri odvija najveće duhovno buđenje čovječanstva. S druge strane, razvoj društvenih medija i njegov globalizacijski učinak podloga je za uspoređivanje naše realnosti sa životima stotinama drugih. Zavirivanje u tuđe pospremljene stanove i odjeću koja je zadnji modni krik sezone, ispunjene živote bezbrižnim osmjesima i vjetrom u kosi hrana je frustracijama i osjećaju manje vrijednosti. Kako to uopće…

zašto je babinje postalo natjecanje?

U “mamećem” svijetu, pogotovo ovom virtualnom, često se čini kako se sve svodi na natjecanje. U većini slučajeva su to nekakvi suludi kriteriji koje same sebi postavimo, utjecaj savršenih kadrova na društvenim mrežama i one jedne mame koja se kune u svoje majčinstvo kao jedino ispravno (svi znamo barem jednu takvu). Često me te stvari naljute, to licemjerje, to potkopavanje, te suptilne i ne tako suptilne osude koje mame najčešće dobivaju od drugih mama. No ovo nije tekst o “momshaming-u”  (takvih tekstova ima skoro koliko i hrane na podu nakon Zrinovog ručanja), nego o tome koliko su ta mamska natjecanja koja si zacrtamo nezdrava i kako utječu na jedan od najranjivijih perioda za žene, babinje. Čisto da daljnji tekst ima smisla, htjela bih objasniti termin babinja, koji označava period postpartuma,…

instagram kao kolaž života

Prije deset godina, kada je završilo moje srednjoškolsko obrazovanje uslijedio je neki novi životni pravac, osjetila sam da je pravi trenutak zaviriti u neke nove avanture i tada je Instagram ugledao svijetlo dana. Prije četiri godine dolaskom u novi grad i selidbom u naše prvo zajedničko gnijezdo došla sam na ideju da otvorim blog. Željela sam ostaviti virtualni trag sa tipkovnicom, kojeg ću jednog dana rado čitati i vidjeti gdje sam bila kao osoba u određenoj sferi života. Istražujući po internetu vidjela sam da se blog najčešće povezuje sa Instagramom, jer je idealna platforma za dijeljenje poveznica popraćenih s fotografijama. Mreža gdje je fotografija u centru pažnje za mene je bila sinonim za izražavanje kreativnosti, spoj svega što me zapravo zanima. Što se zapravo desilo u te četiri godine koliko…

survival kit za putovanje s djecom

Putovati s djecom je izazov. Putovati s djecom koja vrište u automobilu, mrze autosjedalice i vožnju je hard core izazov. I Eli i Sebastian su prvih pola godine vrištali u sjedalicama. Putovanja su trajala beskonačno dugo jer smo morali stajati 294052548 puta. Kako smo ovisni o autu da dođemo bilo gdje tako su se s vremenom i on i ona naviknuli na vožnju. Ipak, ako vožnja traje duže od 2h treba imati uz sebe survival kit jer im postane dosadno, a kad im postane dosadno oni koji ne pričaju će vas ubijati kukanjem i cviljenjem, a oni koji pričaju s pitanjem: “A kad ćemo doći?”. Ako ste sretnici pa vam dijete spava dok god se vozi, blago vama i slobodno preskočite ovaj blog post (vratite se čitanju kada budete imali…