odvažni dječaci nose rozu boju

Tatiana je jedna od mojih omiljenih instamama koju pratim već par godina (@tatiana.coh). Obožavam njezin profil koji je tako jednostavan, iskren i realan, baš kao što je i ona sama. Francuskinja u Milanu, supermama dvojice preslatkih dječaka, a odnedavno i osnivačica jednog sasvim drukčijeg i posebnog brenda za dječake –  Garçon.  U Italiju ju je dovelo studiranje, točnije program Erasmus i velika želja da usavrši talijanski jezik. A onda se dogodila ljubav. “Sasvim slučajno sam u Milanu upoznala svog sadašnjeg partnera, a na zadnjoj godini fakulteta došlo je i jedno veliko iznenađenje – moj prvi sin Noa. Sad već 8 godina živim u Milanu.“

prljava tajna tete iz vrtića

Moj život posljednih nekoliko mjeseci izgleda kao dječja igračkica na navijanje od pet kuna, ona žuta mačka koja maše rukom naprijed-natrag. Znaš na koju mislim, vidjela si je u izlogu kineskog dućana kako ti se ruga. Svjesno-nesvjesna golemog iskoraka u životu koji me čeka u devetom mjesecu kada Cvita zakorači u školu, na koji nisam spremna i ne znam kako ću preživjeti, odlučila sam s vama podijeliti jedno iskustvo za koje sam se zaklela da nikada neću napraviti. Neću vam soliti pamet o tome kako i što biste trebali raditi s predškolcem jer nemam pojma. Uz sve dnevne obaveze i bracu koji na snažno ulazi u razdoblje užasne dvojke i gađa nas svime što mu podleti pod ruku, uspjela sam izgubiti moć kako uopće doprijeti do nje. Tete u vrtiću…

znate li koje otrove unosite u organizam hranom?

Svjesnost o zdravoj prehrani nikada nije bila veća, no jesmo li sigurni koliko je zaista zdrava ta hrana koju unosimo u svoj organizam? Prema nedavnoj anketi provedenoj na Instagramu čak 69% naših pratitelja ne zna koje otrove unosi hranom.  60% njih meso jede svakodnevno, pa ćemo tako u ovom tekstu posvetiti pozornost upravo toj tako često konzumiranoj namirnici.

izvadi onaj fini kristalni servis iz ormara i nazdravi svakodnevnom životu

Koliko često razmišljate o prolaznosti života? O trenutku, ovom sada i kako ga koristite? Što vas tišti? Oko čega gubite živce? Kada malo osvjestim ova pitanja, shvatim da mi stres stvaraju životne situacije koje zapravo, kada prođe vrući, dati trenutak, i nisu tako užasne. Koje su rješive. Kada razmislim što me izbaci iz takta u odgoju djece, pa shvatim da se radilo o kombinaciji moje nervoze i njihovog neposluha što je formula za nuklearnu katastrofu, koja zapravo nije niti približno nuklearna, ali u datom trenutku je djelovala nerješiva. Zapravo, generalno, na što trošimo životno vrijeme?

pravi virtualni lopovi

Temperamentna sam otkako znam za sebe. Znate, klasična priča, mrzim nepravdu i ne mogu samo šutjeti kada do nje dođe. Cliche, je. Ali trebalo bi biti vise takvih klišeja na ovom svijetu ako mene pitate. Danima, ma tjednima (realno godinama) me pikaju iste stvari, iste mrlje ljudske zlobe i nonšalantna nepravda koja okalja ono dobro, ono lijepo, ono čarobno što ljudi nose u sebi, što stvaraju i što uporno pokušavaju probiti kroz dnevno sivilo koje nas okružuje. Pričam o krađi. Ali, ne samo o krađi, već o tome kako mi kao narod percipiramo to kada ti netko oduzme nešto što je tvoje.

uspomene za koje se isplati živjeti

Uspomene. Na sitnice. Na drage ljude. Ljude koji su obilježili moj život. Ljude koji su došli i otišli. I samim time su za mene potpuno nevažni. Ali i ljude koji su ostali i još su uvijek tu uz mene. Ljude zbog kojih sam shvatila kakva nikad ne želim biti i kakvim se ljudima želim okružiti. Ljude koji su mi donijeli toliko lijepoga i tu su uvijek i bez obzira na sve. Ljude koji više nisu sa mnom, poput mog djeda, a znače mi sve na svijetu. Ljude koji su na mene pozitivno utjecali ali i ljude koji su mi pokazali kako je toliko malo potrebno za sreću.

sirup od bazge

Proljeće. Sunce. Izleti. Zelenilo. Sve se budi. Štandovi na placu su puni boja, inspiracija za što staviti na trpezu skače sa svih strana. Ok, ove godine je to proljeće definitivno zakazalo i kišni vikendi nam nisu dozvolili sve te izlete u prirodu gdje bismo mogli, sasvim spontano, jer tako dolaze najbolje ideje, ubrati cvjetove bazge. Jer, zašto ne? Upravo to se nama dogodilo prošle godine kada smo bili na vikendici. Potpuno neplanirano smo se vratili doma s košarom punom cvjetova bazge! Majčinstvo ima tu čaroliju da ponovno probudi tvoje djetinstvo. Tako danas svjesno cijenim neke trenutke kojima nisam prije davala pažnju, pa eto može nastati i cijeli tekst o tome kako nam je bazga začinila jednu nedjelju.

IVANA VLAK – zahvaljujući majčinstvu pronašla sam svoje novo ja

Moglo bi se reći da je Ivani Vlak majčinstvo zaista preokrenulo svijet naopačke te joj dalo snage i inspiraciju za neke nove početke o kojima prije majčinstva nije niti sanjala. Ivana, supermama dvoje djece i osnivačica AnnikaBaby, ispričala nam je kako je to kad ti se karijera doslovno promijeni preko noći te kakve sve izazove donosi pokretanje vlastitog biznisa.

da sam ja superheroj

Dok ležim kraj svoje bolesne najmlađe kćeri koja se već danima bori sa virozom i visokom temperaturom i gledam svoju desnu ruku sa slomljenim prstom i hrpom masnica (jer trebalo bi paziti dok se zatvara ograda, a ne zujati okolo), mislim kako to sve ne bi trebalo biti tako. Jednom kad postaneš majka i supruga, trebala bi postati besmrtna boginja koju ništa ne može povrijediti ni u kojem smislu. Superwoman koja može poletjeti kad djecu treba dovesti ili odvesti iz škole, tako da mogu raditi i na nekom udaljenijem mjestu od doma, a ne provesti pola života putujući autom ili busom pod neprekidnim stresom hoću li sve stići. Da budem stepfordska supruga koja kuha savršene ručkove koji nikad ne zagore i zna savršeno dinstati luk (nema te magije kojom bih…

priča o promjeni – novo poglavlje

Prošlo je malo više od mjesec dana od početka novog poglavlja. Počelo je „odmaranje“ i već prvog dana to-do tablica je bila spremna. Zapisane sve obaveze i zadaci koje treba obaviti, a zbog posla ih nisam stizala, sve promjene koje planiram uvesti u svoj život i u život cijele obitelji, da budemo sretniji, ideje i planovi za budućnost. Sve crno na bijelo raspoređeno po danima, tjednima. Užurbani raspored jer tako se mora. Ne radim, ali imam posla i moram. I krenula sam po popisu odmah prvi dan. Obavila skoro sve, umorila se, ali sam bila produktivna. Drugi dan ista stvar skoro sve, treći dan su krenule frustracije zbog neobavljenog dan ranije i puno više umora. Do kraja tjedna sam takva frustrirana i umorna dobila još jezikovu juhu od muža da…