Nikada nisam bila fitness tip. Imala sam tu sreću da sam mogla nekotrolirano jesti što god je moje nepce zamislilo, bez grižnje savjesti, bez nepoželjnih učinaka na vagi. Da se razumijemo, nisam bila niti atletski tip građe, imala sam trbušćić koji je, kako bi moj muž rekao, bio šarmantan. Imala sam i tu sreću da mi je i genetika pogodovala da ne moram razmišljati o svakom zalogaju. Niti o vježbanju.
Sjedio sam na kavi, sam, pušeći tko zna koju cigaretu za redom i pijući 2. ili 3. šalicu kave u nekom kafiću u Zagrebu, ne sjećam se više kojem. Ne volim osjećaj chain-smokinga, ali to mi je u tom trenutku bila jedina stvar koja mi je smanjivala stres i smirivala me. U tom trenutku, u meni se urušavao cijeli svijet, cijeli svijet kojeg sam gradio zajedno sa obitelji preko 20 godina. Svijet koji mi je bio izvor snage, inspiracije, svijet koji me gurao naprijed, svijet ambicije, svijet mira, i naposljetku, svijet bezgranične ljubavi.
Spajanje privatnog posla i majčinstva ponekad predstavlja velike izazove, ponekad se čini nemogućom misijom provesti neke projekte do kraja, ali zadovoljstvo koje osjećate ostvarenjem istih automatski vam napuni one prazne baterije koje osjetite svake večeri prije odlaska u krevet.
Jedne večeri, dok smo ležale u krevetu i čitale priču za laku noć, kaže meni Korana: „Gle mama, Bidi je tu!“ i rukom pokaže lijevo od kreveta. Pogledam, a tamo nema ništa, osim praznog dijela između kreveta i zida. „Bidi?“, pitam ja pomalo sumnjičavo. „Da, da. Bok Bidi!“, pozdravi ona veselo i nastavi gledati u knjigu kao da se ništa nije dogodilo. „Tko je Bidi, ljubavi?“ „Bidi je Bidi“, odgovori ona nonšalantno. „Okeeeeej“, pomislim ja, „očito imamo imaginarnog prijatelja. Juhu.“
Razvedeni ljudi koji žele sagledati svoju situaciju iz druge perspektive i odlučiti promijeniti ono čime nisu zadovoljni, imaju određenu vrstu moći u odnosu na one koji to ne žele učiniti. Često sam nailazila na poglede sažaljenja ili zabrinutosti kada bih rekla da sam razvedena. Možda zbog toga što se na razvod još uvijek gleda sramotno, jer je „strahota biti sam i stravično je da te partner napusti“, a možda je u pitanju nešto treće. Sve u svemu, vrlo je teško sačuvati zdrav razum. A ovisi samo o tebi. Odluka koju doneseš: poludjeti i ostati u (samo)osuđivanju ili krenuti dalje i shvatiti postupke druge osobe traje cijeli život. Na početku odvališ najteži korak, ali borba s tom odlukom je vječna. Svako malo preispituješ sebe, nađeš se u nekoj vrsti okrivljavanja druge…
Svibanj je mjesec u znaku mama. Ma, priznajmo si, čitava godina je u znaku mama, ali ovaj mjesec smo posebno “na tapeti”. Popričale smo s Anom Vladušić, mamom troje superklinaca i Sonjom, mamom dvojice dječaka. Kako se nose s ulogom mame, imaju li osjećaj grižnje savjesti, za kojim proizvodima posežu u kriznim situacijama s klincima, jesu li sanjarile o tome kakve će mame jednog dana biti, podijelile su s nama.
Budući da je mjesec mentalnog zdravlja i svjesnosti o mentalnom zdravlju u tijeku, osjećam potrebu da napišem tekst o svojim prvim mjesecima s Vitom. Potaknuta jednom instagramskom inicijativom, razmislila sam o tome što bih željela da svaka mama koja se bori s teškim postporođajnim emocijama – zna.
Lagan, sočan, osvježavajući, ukusan. Tako bismo mogli opisati ovaj kolač, moj najdraži kolač u posljednje vrijeme, čiji vam recept donosim danas. Sezona jagoda je tu, kratko nam traje, a jedva sam ju dočekala i treba ih iskoristiti maksimalno. Preporučam vam ovaj prefini kolač čiji je biskvit nježan i prozračan, a kad se sve zajedno spoji dobijemo fantaziju okusa i zalogaj po zalogaj se topi u ustima. Pravi doživljaj za nepce, iako uopće nema puno posla s njim. S pripremom ste gotovi za taj čas, garantiram. Kod nas cijeli kalup nestane isti dan i mislim da ću uskoro morati praviti duplu dozu. Biskvit ovog kolača je i sam po sebi toliko fin, da ga ja mogu jesti i bez ikakvih dodataka. A tek kad se dodaju svježe jagode i preljev to…
Premlada mama za što? Kad shvatiš da si spremna biti mama? Jesi li ikada spremna na novu životnu ulogu? Jesu li zaista bitne godine? To su pitanja s kojima sam se neprestano susretala otkada sam saznala da sam trudna. Od početka trudnoće do mene su, na svakom koraku, stizala razna pitanja i potpitanja. Najčešće u obliku čuđenja i nekakvog neodobravanja i nezadovoljstva. U svakom sam se pitanju gotovo gušila, a u svakom sam se svom odgovoru utapala razlozima zašto sam trudna. Govorili su mi da sam neiskusna, premlada, da imam još cijeli život pred sobom, da nismo trebali toliko požuriti, da neću ili kako ću završiti fakultet!? Uglavnom, pored čestitke za trudnoću, u paketu su stizala i pitanja koja nisu bila ugodna. „Morala“ sam se pravdati, jer nije dovoljno što…
Stiže nam toplije vrijeme, a djeca tada obožavaju sladoleeeed. Pa zašto onda sladoled ne bi imali i na zidu kao zidni ukras. Ovaj uradi sam omogućiti će djeci napraviti šareni sladoled po njihovoj želji kao dekoraciju za njihovu sobu, u veličini u kojoj žele. Ovaj uradi sam pogodan je za djecu od godine dana nadalje. Kod manjih preporučam obratiti pažnju da ne pojedu više trake nego što će je zalijepiti.