MAMA

Povodom Majčinog dana, naše mame inspirirale su nas da snimimo video pod nazivom “Mama”. U užurbanom tempu uobičajenog života, od kada postanemo mame, često zaboravimo na naše mame. Naše mame koje su nas odgojile, koje su bile tu za nas, koje su uvijek tu za nas. Koliko puta u ključnim trenucima, kada smo u dilemi, podignemo slušalicu i nazovemo, pitamo za savjet ili razmišljamo “što bi moja mama sada napravila?”. Moja mama. Danas nemojte zaboraviti i na svoje mame. One su naš životni primjer. I hvala im na tome.

kad se SUPERMAME podržavaju

Supermame su zajednica snažnih žena. Inspirativnih žena. Ne čine ih samo Sonja i Martina. Tu su i mame blogerice, kolumnistice i prijateljice portala. Žene čiji tekstovi oplemenjuju zajednicu, daju podršku u teškim trenucima, to su žene čije riječi dotiču svaku mamu. Sve te žene povezuje činjenica da su mame. Neke su mame poduzetnice, neke su mame kućanice, neke su uvijek vrhunski uređene i savršenih frizura, neke su u tajicama i tenisicama, neke vole papati, neke vole vježbati. A sve te divne žene povezuje činjenica da su svojoj djeci najbolje moguće mame. Da daju najbolje od sebe. One priznaju da je nekada teško, ali da je najljepše na svijetu.

brak na četiri strane svijeta

On je živio u Londonu i nisam to uopće shvaćala kao vezu na daljinu. Čak naprotiv, rekla bih da smo se viđali više nego neki parovi koji su živjeli na relaciji Zagreb – Hercegovina, primjerice. Niti nam je taj London ikad bio daleko. Sve što nas je moglo spojiti za par sati nije bilo daleko u našim glavama. Zato sam se uvijek čudila onima koji su kilometre i udaljenosti smatrali problemom, ne shvaćajući da su oni samo poput utrke s preponama. Moraš ih malo više preskočiti i malo je napornije od obične utrke, ali cilj je tamo negdje gdje i onima bez prepreke. Nebitno je ideš li ravno ili preskačeš barijere, ne gubiš cilj iz vida.

kada ću prestati varati samu sebe?

Nikada nisam bila fitness tip. Imala sam tu sreću da sam mogla nekotrolirano jesti što god je moje nepce zamislilo, bez grižnje savjesti, bez nepoželjnih učinaka na vagi. Da se razumijemo, nisam bila niti atletski tip građe, imala sam trbušćić koji je, kako bi moj muž rekao, bio šarmantan. Imala sam i tu sreću da mi je i genetika pogodovala da ne moram razmišljati o svakom zalogaju. Niti o vježbanju.

je li ta budućnost i moja?

Sjedio sam na kavi, sam, pušeći tko zna koju cigaretu za redom i pijući 2. ili 3. šalicu kave u nekom kafiću u Zagrebu, ne sjećam se više kojem. Ne volim osjećaj chain-smokinga, ali to mi je u tom trenutku bila jedina stvar koja mi je smanjivala stres i smirivala me. U tom trenutku, u meni se urušavao cijeli svijet, cijeli svijet kojeg sam gradio zajedno sa obitelji preko 20 godina. Svijet koji mi je bio izvor snage, inspiracije, svijet koji me gurao naprijed, svijet ambicije, svijet mira, i naposljetku, svijet bezgranične ljubavi.

novi član obitelji

Jedne večeri, dok smo ležale u krevetu i čitale priču za laku noć, kaže meni Korana: „Gle mama, Bidi je tu!“ i rukom pokaže lijevo od kreveta. Pogledam, a tamo nema ništa, osim praznog dijela između kreveta i zida. „Bidi?“, pitam ja pomalo sumnjičavo. „Da, da. Bok Bidi!“, pozdravi ona veselo i nastavi gledati u knjigu kao da se ništa nije dogodilo. „Tko je Bidi, ljubavi?“ „Bidi je Bidi“, odgovori ona nonšalantno. „Okeeeeej“, pomislim ja, „očito imamo imaginarnog prijatelja. Juhu.“

kako nakon razvoda

Razvedeni ljudi koji žele sagledati svoju situaciju iz druge perspektive i odlučiti promijeniti ono čime nisu zadovoljni, imaju određenu vrstu moći u odnosu na one koji to ne žele učiniti. Često sam nailazila na poglede sažaljenja ili zabrinutosti kada bih rekla da sam razvedena. Možda zbog toga što se na razvod još uvijek gleda sramotno, jer je „strahota biti sam i stravično je da te partner napusti“, a možda je u pitanju nešto treće. Sve u svemu, vrlo je teško sačuvati zdrav razum. A ovisi samo o tebi. Odluka koju doneseš: poludjeti i ostati u (samo)osuđivanju ili krenuti dalje i shvatiti postupke druge osobe traje cijeli život. Na početku odvališ najteži korak, ali borba s tom odlukom je vječna. Svako malo preispituješ sebe, nađeš se u nekoj vrsti okrivljavanja druge…

majčinstvo kroz ružičaste naočale

Svibanj je mjesec u znaku mama. Ma, priznajmo si, čitava godina je u znaku mama, ali ovaj mjesec smo posebno “na tapeti”. Popričale smo s Anom Vladušić, mamom troje superklinaca i Sonjom, mamom dvojice dječaka. Kako se nose s ulogom mame, imaju li osjećaj grižnje savjesti, za kojim proizvodima posežu u kriznim situacijama s klincima, jesu li sanjarile o tome kakve će mame jednog dana biti, podijelile su s nama.

100 dana prve bebe

Budući da je mjesec mentalnog zdravlja i svjesnosti o mentalnom zdravlju u tijeku, osjećam potrebu da napišem tekst o svojim prvim mjesecima s Vitom. Potaknuta jednom instagramskom inicijativom, razmislila sam o tome što bih željela da svaka mama koja se bori s teškim postporođajnim emocijama – zna.