Sve što pišem u svojim tekstovima za Supermame odnosi se na neka moja proživljena stanja i iskustva unazad dva, tri ili četiri mjeseca. Ovaj tekst koji sada pišem se odnosi na mojih posljednjih šest mjeseci odnosa s meni jako bliskim ljudima, ali i na period otkad sam postala mama jer moj život i odnos prema mnogim životnim vrijednostima i pogledima se uvelike promijenio od tog trenutka. Trenutak kada sam odlučila pričati i prestati šutjeti su bila moja bolna iskustva spontanih pobačaja kada sam utjehu tražila u pronalaženju razloga – zašto, zašto baš meni, kako dalje, kada dalje, i kada nisam pronalazila empatiju i suosjećanje svojih bližnjih u za mene do tada najtežim situacijama u mom životu. Mnogi oko mene moju ranjivost i osjetljivost doživljavaju kao moju veliku promjenu u negativnom…
instant rješenja ne postoje, promjena kreće od nas samih
Klijenti me često znaju pitati kako da postignu nešto, postanu sretni ili promijene svoje ponašanje. Traže recepte. Traže savjete. Savjeti su dobrodošli, kao i recepti, no ne znači da ćemo ih poslušati. A kada nešto ne poslušamo i ne uzmemo kao svoju istinu, znači da nam ta informacija (još) nema smisla. Jer nam je trenutno još uvijek bolje ovako kako je. Makar očajavamo i nezadovoljni smo trenutnim izborom. Makar ne vježbamo, a kile se nakupljaju ili nas leđa sve više bole. Nedavno sam krenula s vježbanjem. Kap koja je prelila čašu je bila trodnevna bol u kukovima, nakon šetnje od 8 kilometara. Hej…imam 33 godine i bole me kukovi od šetanja!!! (Svakodnevnu bol u leđima, minimalno 6 godina, da ne spominjem…) Što želim reći: otkad imam bol u leđima, isprobala…
kako sam postala bolja verzija sebe?
Da ste me prije par godina pitali kakva sam, rekla bih da sam loša osoba, osoba koja ruši odnose, koja je nespretna, ironična, brzopleta, hrabra, tvrdoglava, uporna, jaka i da mogu sve sama. Pod cijenu rušenja odnosa. Rekla bih da svoj život ne mogu zamisliti bez partnera, da sam kriva za sve razrušeno, da sam očajna i nemam pojma kako dalje. Nitko me nije učio kako da volim sebe. Nitko mi nije rekao da mogu i da vrijedim bez obzira na to što drugi kažu. Nitko me nije učio da u svakoj situaciji imam izbor i da sam u potpunosti odgovorna za svoju sreću koju mogu birati. Nitko me nije učio kako da biram sreću i kako da gradim samopouzdanje i samopoštovanje ne odbijajući pritom druge već da mogu istovremeno…