normalizirajmo “normalne” poslove!

Molim vas, normalizirajte normalne poslove. Hitno. Hvala. Uzela sam sama sebi pauzu od društvenih mreža. Na Instagramu provodim najmanje vremena ikad, objavim story ili fotku s plaže. Nije me briga što je Cedevita ukrala nečiji slogan, ili što dvije osobe rade i prodaju slične šalice za kavu. Ne vodim tuđe bitke. Ne pratim što se dešava u svijetu. Takav mi je neki period, prazan i u iščekivanju godišnjeg odmora. Ni tada neću previše uzimati mobitel u ruke. Puštam samo cvrčke da mi cvrče u glavi, sve ostalo ide na off. Ovaj tekst, jedina je iznimka, a njega je pokrenula jedna otvorena, mirna i prijateljska rasprava s jednom poznanicom, majkom troje djece. Ona, trenutno, nije zaposlena, ali, uzimajući u obzir da ima troje djece, definitivno ne možemo reći i da NE…

mame, budite jedna drugoj podrška bez obzira na sve

Ne znam jeste li ikad imale osjećaj da vas više muškarac razumije nego žena?! Ako se nikad niste tako osjećali – blago vam se…jer ja se nekako u zadnje vrijeme susrećem s nerazumijevanjem, kritiziranjem (i to vrlo jasnim i izrečenim naglas!), te omalovažavanjem svojih osjećaja, boli i svog načina ponašanja i odgoja. Jasno mi je da smo svi drugačiji, da svatko drugačije odgaja svoju djecu, reagira na bol i određena ponašanja; ali nije mi jasno zašto nešto što je drugačije je nužno loše, nije dobro i nije prihvatljivo? Zar smo postale toliko zatočene u svom načinu razmišljanja da čim je nešto drugačije (i čim ti to tako ne bi uradila) moramo jasno i glasno dati do znanja da se s tim ne slažemo?! Pišem u ženskom rodu jer se sve…