“Kojom metodom odgajate dijete?”, pitala me jedna mama neki dan. Pored mene nije bilo mog dragog da baci neku foru i time izbjegne konkretan odgovor. Morala sam se sama snaći. Ali nisam. “Metodom?”, pitala sam da kupim vrijeme, no nije mi pomoglo. “Paaa, metodom ljubaviii”, rekla sam sa smješkom i laganim upitnikom na kraju, ali za odgovor sam dobila samo kiseli osmijeh. Očito nisam pročitala svu literaturu, pomislila sam. I tako sam izgubila još jednu mamu za razgovor.
Naravno da sam taj cijeli dan (i još nekoliko dana poslije) smišljala odgovor. U svojoj glavi iscenirala sam desetak razgovora s tom mamom gdje joj objašnjavam “metode” našeg odgoja, ali, ruku na srce, naša se metoda svodi na intuiciju i dijelove drugih metoda. Iz dana u dan “slušam” svoje dijete i po tome gradim naše korake. Uzimam nešto od savjeta koje čujem, uzimam od svoje mame, bake, od teta iz vrtića, od prijateljice, od Montessorija, od pedijatrice…Ali najviše shvatim što pali proučavajući vlastito dijete. Tako je bilo i kad sam odlučila prestati dojiti, tako je bilo i kod uspavljivanja, tako je bilo i kod hranjenja, a tako će biti i ubuduće.
Mi možda ne znamo imenovati metodu, ali jedne se stvari držimo redovito – to je da svaki dan naše dijete učimo da bude empatično. Kako suosjećati s drugom djecom i ljudima oko sebe, kroz sitne postupke i kroz, naizgled, usputne komentare. Za nas je to ipak najvažnija stvar. Najviše od svega želim (osim zdravlja) da naše dijete bude – dobar čovjek. Kako je jedna moja prijateljica rekla – “najviše me strah da patnju i bol nekome ne prouzroči moje vlastito dijete.” Na kraju ispada da sam dobro odgovorila onoj mami; odgajamo po metodi ljubavi. Zvuči pomalo smiješno, ali ne može točnije od toga.
PETRA
Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je četveromjesečne Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Piše u pauzama od dojenja, kad ju Korana razbudi (a ona zaspi), a ideje joj većinom padaju kad ju uspavljuje. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” ponovno je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, uprizoruje se u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Petra s nama dijeli svoje majčinske avanture.
