Natjecanje među mamama, te međusobno osuđivanje, danas je nažalost sve više prisutno, osobito na društvenim mrežama. Ostaviti negativan komentar i osuditi drugog zbog nekih postupaka ili odgoja djeteta puno je lakše kad se kriješ iza nadimka. No postoje i one mame koje se međusobno podržavaju, žene koje su jedna drugoj inspiracija i motivacija. Naše supermame otkrile su nam što misle o online zajednicama te jesu li u njima pronašle podršku ili nerazumijevanje.
Koliko su vam druge mame podrška tijekom majčinstva?
Petra C: U samim počecima roditeljstva imala sam grupicu od nekoliko “friških” majki koje su, baš poput mene, tražile podršku. Dopisivale smo se u suludim vremenima – kad je izgledalo da cijeli grad mirno spava a jedino mi hranimo našu dojenčad, kad bi uhvatile pet minuta mira na toaletu, ili kad bi u 10 sati navečer pojele cijelu kutiju sladoleda. Razmjenjivale smo informacije, iskustva, plakale jedna drugoj i smijale se glupostima koje bi napravile zbog manjka sna. Znati da još netko prolazi isto što i ja bilo je prekrasno. Olakšavajuće i smirujuće. Povezala sam se sa ženama s kojima možda nemam ništa zajedničko osim jedne stvari – majke smo. I nema veze što ne radimo isti posao, ne čitamo iste knjige ili ne izlazimo na ista mjesta. Povezane smo nekom drugom niti i zato se osjećam kao prijateljica sa svakom ženom. Znam kako je to kad dijete odluči vrištati 20 minuta usred igraonice. Znam kako je to kad nisi spavala 4 noći zaredom jer malena ima 40 temperaturu. Znam kako je to kad ti je muž pojeo zadnji red čokolade i ti se rasplačeš zbog toga. Na neki način, iako smo sve mi skroz drukčije, povezane smo.
Ivana K: Pronašla sam par njih koje su mi podrška bez obzira na to što ja odlučila. Uvijek će me usmjeriti na dobar put i neće mi predbacivati ako sam donijela odluku koja se kosi s njihovim mišljenjem. Zbilja ne znam kako bi bez njih u najtežim i naljepšim trenucima. Ostatak mama koje sam imala prilike susresti ili upoznati mi nije odgovarao za duža i intenzivnija druženja iz razloga što su ili tvrdoglavno nametale svoje mišljenje ili otvoreno osuđivale druge mame, a to zbilja nije fer.
Ivana M: Volim vjerovati da je ženama majčinstvo samo još jedna dodatna supermoć :). Bile one majke ili ne, moje najdraže žene su bile i ostale moja stijena i tijekom majčinske avanture.
Što mislite o online zajednicama? Koliko su vam bile od pomoći?
Cvijeta: Još na početku trudnoće mi je postalo jasno da će me odsad nadalje najviše razumijet žene koje su trudnice i mlade mame. Jednostavno svaki dan prolaziš kroz brdo novih emocija i doživljaja koje možes jedino podijeliti s nekim tko te uistinu razumije. Tako sam danas, kada se već polako približavamo trećem rodjendanu, okružena i sa dosta novih ženskih lica. A mnoga od tih novih, lijepih lica su divne žene koje sam upravo upoznala online i koje su samnom prolazile kroz iste faze sa svojim bebama, pa su tako počeli padati i neki dogovori za “date” i tako sada, puno mjeseci, puno kava i puno poruka kasnije, spadaju u moj uži krug prijatelja. Tu spadaju i neke žene s kojima sam prije više bila na bazi poznanika, jer djeca jako zbližavaju i mame koje se međusobno podržavaju i bodre znače puno, pogotovo novopečenoj mami. U nova lica, tj.lica koja su dobila “novo ruho” spadaju i žene unutar moje obitelji, mame mojih nećaka i nećakinja, koje su mi prve na pameti za bilo koje pitanje, kao i dugogodišnje prijateljice.
Ivana K: Online zajednice su jedna lijepa ideja koja započne veselo, puno podrške, smijeha i ljubavi, a završi u kaosu vrijeđanja i osuđivanja. Prije poroda i vrlo kratko nakon bila sam član najpopularnijih grupa na Facebook-u. Tematika im je bila dohrana, kašice i recepti, nošenje beba i savjeti i jedna velika grupa podrške mamama. Bile su mi od pomoći u skupljanju informacija. Te grupe imaju velik broj pratitelja i kada postaviš pitanje možeš vrlo brzo saznati željeni odgovor ili mišljenje o nekoj temi iz više perspektiva. Ono na što nisam računala je zloba u 90% slučajeva. Barem jedan komentar malo će vam pokvariti dan. Baš zato sam izašla iz svake od tih grupa i zapratila supermame.hr. Ne, ovo nije reklama i nisu me natjerale da ovo napišem. 😀 Ovdje sam saznala mišljenja i stajališta o raznim temama od mama čija je namjera pomoći drugim ženama, a ne dopustiti da se osjećaju loše. Hvala vam na tome.
Mislite li da su toksične?
Lana: Oko bilo kakvih pitanja vezanih uz majčinstvo, volim se oslanjati na svoju intuiciju, a za pomoć tražiti stručnjake. Imam grupu prijateljica s kojima uvijek mogu razgovarati o svemu, ali svjesna sam da svatko govori iz svog iskustva koje se može razlikovati od mojeg. Online zajednice poput grupa i foruma zaobilazim u širokom luku. Za mene su to dosta negativne i toksične skupine kojima nikako ne želim pripadati. S druge strane, preko instagrama sam upoznala dosta sebi sličnih mama s kojima se razumijem.
Ivana K: Apsolutno mislim da jesu. Ako nikada niste bili u jednoj od grupa – niti nemojte jer ćete se s vremenom naći u situaciji gdje ćete se osjećati loše u vezi svakog koraka koji napravite sa svojim djetetom, a to vam zbilja ne treba. Vi ste najbolja mama što možete biti – vjerujte u to jer ja vjerujem.
Ivana M: Kao i sve ostalo, online zajednice su toksične onoliko koliko im mi dopustimo da budu odnosno koliko mi same dopustimo da utječu na naš život. Bile su mi od pomoći u smislu da sam posredstvom istih znatno lakše došla do nekih traženih informacija. Kao i generalno na internetu, postoji mnoštvo dezinformacija ili informacija koje se svode isključivo na nečiji osobni stav, ali ukoliko svakoj pristupimo sa “zdravim” stavom, mogu nam uvelike biti od pomoći. Upravo zahvaljujući Instagramu, saznala sam za neke nove i meni osobno, interesantne odgojne metode i životne koncepte koje sam poželjela pobliže upoznati i van instagramske forme. Mislim da je divno kada online zajednice spoje ljude sa istim ili sličnim životnim problemima (npr. rijetkim bolestima) i kada ljudi možebitno na taj način dobiju neke dodatne odgovore ili alternativne metode liječenja. Generalno volim vjerovati da je više pozitivnih nego negativnih strana online zajednica.
https://www.instagram.com/p/BqMUNRMhf1F/
Mislite li da se danas žene više podržavaju nego prije?
Ivana M: Ne mislim da se više podržavaju u klasičnom smislu. Internet & društvene mreže su jednostavno olakšale svakodnevnu komunikaciju između ljudi generalno pa tako i među ženama. Postoje mnoge virtualne grupe i zajednice preko kojih žene mogu izmjenjivati iskustva i biti jedna drugoj “podrška”. Nažalost, mogu biti i ono suprotno, ali u konačnici, podržavam svaki oblik pozitivnog, ali i kritičkog dijaloga koji ženi može pružiti pomoć, podršku ili samo prijeko potrebni “vjetar u leđa”.
Lana: Mislim da se mame nipošto ne podržavaju kao prije. Sjećam se maminih priča o dolasku iz rodilišta. Tada rodilje 40 dana nisu ništa radile i svi su im pomagali: susjedi, rodbina, prijatelji… Ne samo oko bebe i u kući, nego razgovorom, razumijevanjem… Danas to nije tako. Danas volimo osuđivati, volimo se žaliti, volimo glasno opravdavati svoje izbore. Bespotrebno.
Ivana K: Moje mišljenje je da se podržavaju jednako samo se osuđuju daleko više jer prije je jedna žena nekada prije mogla uvrijediti i osuditi ženu najdalje dva sela do njezinog, a danas to preko interneta ide kilometrima daleko i vidi tisuće žena. (karikiram, ali mislim da ste shvatile poantu)
Kakve žene su vam uzor?
Ivana K: Uporne, odvažne, pune strpljenja i ljubavi. One koje priznaju kada su pogriješile i nikada ne gaze po drugima kako bi sebe uzdignule. Njima sam se okružila u zadnjih godinu dana i vjerujte mi da jednom kada kažete NE negativnosti svijet postane jedno lijepo mjesto puno mogućnosti.
Lana: Meni su uzor žene koje su svoje, bez opravdavanja, bez nametanja i potrebe za zadovoljavanjem promatrača. Takve žene imaju posebnu energiju, zrače nekom mirnoćom, tišinom i nenametljivom snagom. Nije važno koliko djece imaju, čime se bave, gdje i kako žive.
Cvijeta: Danas definitivno znam da su mi najdraže žene one koje ne osuđuju, koje se nemaju potrebu dokazivati, koje su iskrene, koje će podijeliti i svoje strahove i neuspjehe, ali su ujedno pune samopouzdanja, ideja i inspiracije. Koje imaju planove, planove za svoju obitelj i za sebe. Takva se trudim biti i ja, i s takvim ženama se trudim biti okružena. Ženska energija je glasna, kaotična, raznobojna, topla i sigurna. I želim živjet u svijetu gdje se bar dijelić te ženske energije dijeli prema svima, a da nije samo rezervirana za svoj odabrani čopor. Podržavajmo se međusobno, iz toga može izaći samo nešto dobro i lijepo. Čak jako dobro i lijepo.”
Ivana M: Zadovoljne žene. Žene koje vole sebe i koje su zadovoljne onim što jesu i svojim životom, neovisno o tome jesu li znanstvenice, manekenke ili kućanice. Žene koje u drugim ženama neće vidjeti onu “ljepšu, mršaviju, pametniju, zabavniju” već inspiraciju za rast ili neki pozitivnu promjenu. Uzor su mi žene koje ne vrednuju sebe kroz prizmu tuđeg neuspjeha.
Pozdrav svima.. Mama sam tri krasne cure jedna drugoj do uha..2,3,4 god..suprug uglavnom radi po citave dane sto je opet u neku ruku razumljivo jer novaca treba..a mi po cijele dane zajedno,osim.kad su one u vrticu a ja sredujem stan,kuham i cistim da dalje uzivamo kad dodu. Dani nam.uglavno prolaze dobro ali ima mnogo dana kad se vice,vristi, igracaka i avega ima svud od poda do stropa..ali doslovce..kad ih ne mozes uhvatiti ni za glavu ni za rep..pa mi dode da vristim i zaista se to dogodi i placem bez ikakvog valjanog razloga. Onda su tu moje mame prijateljice koje me podrzavaju i razumiju..kazu koju lijepu rijec..pohvale me ili se jednoatavno pojadaju one meni..i tako sve to prode..nekad prije nekad kasnije..
Cesto sam se susrela sa predrasudama pa kako nejdete u parkic,na kavu ili ne ides pomoci na polju..pa sta klinke se igraju i to je to..eeee pa nije..ne mozes ih staviti na jedno mjesto,nije to kao sa jednim djetetom iako mnogi misle da je sve to isto..one cesto zele iste stvari pa se svadaju,sto je normalno..a jedno sve ima za sebe..i ne mozes radi uz njih kako neki misle sto god pozelis..i da ne idemo u parkic kad ih ne mogu pohvatati radije doma nesto radimo,i ne crtamo voyenim bojama jer jedna drugoj sve unistava i najcesce zidu svega i po zidu..i mnogo puta sam mislila da sam zato losa mama nista im nedam i nista ne mogu sama..e pa nije tako..napokon sam dosla pameti..samo sam mama sa puno posla,ponekim losim danom, sa samo dvije ruke i noge..i ne mogu ko drugi a i u krajnjem slucaju ne moram biti ko drugi..