EH TA PRESTRAŠNA DUDA

Danas pišem o tom strašnom fenomenu zvanom duda… Moji blizanci imaju 4.5 godine i DA nose dudice! Nose ih kad su umorni i tužni, nose ih dok ne zaspu. Nose ih za odlazak u vrtić, i odmah po dolasku spremaju u ormarić. Mojoj djeci ta dudica pruža mir.

BITI RODITELJ

Zapravo i ne znam naslov ovog teksta, ali htjela bih s vama podijeliti jedno iskustvo. Za vrijeme ljetovanja, vraćamo se s plaže s našim blizancima, teglimo 52138315 stvari, napuhanaca i svega ostaloga, malci već poluumorni ali hodaju i na pola puta on je odlučio da više „ neće hodati. Ona još uvijek šuti i hoda. On stoji i neće dalje. Naravno, vodimo s njim razgovor “kako si takav zloćko, pa ne možemo te nositi, hajde još malo..” i u tom trenu prolazi jedna gospođa, nekih 60tak godina i kaže: “ljutiš mamu i tatu?” Moj suprug kaže kroz šalu: “da, to je naš zloćko obiteljski, curice su dobre“

FOTKAJ, FOTKAJ!

Znači moji blizanci iz faze prve godine života imaju doslovno tisuće slika.. i pritom ne mislim na slike spremljene na kompjuteru ili mobitelu. Dala sam si truda i izradila slike. Te slike sad stoje u jednoj povećoj kutiji i čekaju dane kad budem imala vremena da ih sve kronološki posložim u predivne albume.

MALA DJECA – MALI PROBLEMI, VELIKA DJECA – VELIKI PROBLEMI

Kad su moja starija djeca bila mala, i kad su me morile brige tipa kad će ostaviti pelene, kad će početi spavati cijelu noć, kad će se više igrati sami da ja popijem kavu u miru, često sam čula od starijih ljudi “ma joj uživaj , mala djeca mala briga..” Mislim si ja u glavi, ma možeš misliti, kad su veliki, puno je lakše. Danas kada imam u kući dva teenagera od 17 i 19 godina, i male piliće od 4 g mogu potvrditi – svako slovo te izreke je točno.

POMOĆNI KOTAČIĆI ŽIVOTA

Neki dan smo skinuli pomoćne kotačiće sa bicikala mojih blizanca. Sjeli oni, i voze.. sjeli i odvezli se, vrte malene pedale, vrte, vrte i sve se više udaljavaju, a mene obuzima osjećaj sreće koji moram pokazati na van, jer sam zaista sretna i ponosna na njihovu vještinu, a s druge strane steže me u grudima.

MALI LJUDI IZ TRBUHA

Ne znam jesam li u pravu, ali već dugo vremena razmišljam o jednom fenomenu kao majka četvero djece. Naime, zaključila sam promatrajući danas svoju djecu, njihove naravi i osobine, da su oni zapravo od samog začeća gotove osobe sa svim svojim vrlinama i manama. Odgojem se postiže onaj ljudski kodeks ponašanja, učiš dijete kako bi postali pristojne ljudske jedinke, ali sve ostalo je učinjeno od prvog dana kad se pospajaju kromosomi  u to čudesno malo biće.

MAMA JE NAJBOLJA PRIJATELJICA

Prije 16godina : Na ultrazvuku doktorica mi kaže “dobit ćete curicu!” Mojoj sreći nije bilo kraja, imala sam u tom trenutku sina od 2g kojeg sam obožavala više od ičega na svijetu, ali ova spoznaja mi je ispunila želju o kojoj sam uvijek sanjala.