biti mama poduzetnica

Kako je to doista biti mama i poduzetnica? Jesu li stvari doista tako divne kao što se čine? Koji je teret poduzetništva (osobito u Hrvatskoj)? Koliko mi (zapravo) imamo slobode? Nedavno sam pričala s jednom prijateljicom koja je zaposlena u struci za stalno, sretno udana i mama troje djece. Žalila mi se na putovanje vlakom na posao i odvođenje djece u vrtić i školu prije nego svane dan. Potužila mi se na to koliko ih malo vidi i koliko malo prostora ima za planiranje svog dana. Žalila se na svoje obaveze. Na šefa i direktoricu. Žalila se na vlastito pregorijevanje. Jedino rješenje vidi u tome da se otisne u poduzetničke vode. Tada bih, rekla je, imala više vremena za sebe i obitelj. Tada bih, rekla je, imala više slobode, bolje…

razvod od partnera i od stare sebe

Razvod od partnera, ali i od stare sebe Svjesna sam odgovornosti za svako slovo koje ću napisati na ovu veoma kompleksnu i široku temu. Zato sam si uzela vrijeme da se pročistim i uskladim sa svojom suštinom. Također sam i svjesna da neću obuhvatiti apsolutno sve točke gledišta. Odmah na početku želim naglasiti da ću vjerojatno razočarati neke od vas, a nekima i “stati na žulj” jer neću dati sažete “tip&tricks” kako kroz proces proći, brzo, efikasno, bezbolno… Ipak, moja namjera je ovim riječima dati podršku i biti “svjetionik” onima koje su se izgubile u mraku i misle da se postojeća situacija ne može mijenjati ili onima koje su odlučile krenuti na ovaj put. Može se! Ali da je zahtjevno, je! Obraćanje Tebi, nemoj doživjeti kao napad ili upiranje prstom,…

započela je kampanja „Dan crvenih haljina“ koja promiče prevenciju moždanog udara u žena

Jedna od pet žena doživjet će moždani udar, a jedna od tri koje ga dožive umrijet će od posljedica. Ovu strašnu statistiku jedino prevencijom  možemo ublažiti jer više od 80% moždanih udara uspješno se sprječava pravovremenim djelovanjem na čimbenike rizika i promjenom načina života. Žene imaju dodatne, specifične rizike nastanka moždanog udara koji su nedovoljno prepoznati i upravo zato Hrvatsko neurološko društvo i Hrvatsko društvo za spolne razlike u neurološkim bolestima već šestu godinu zaredom organiziraju javnozdravstvenu akciju Dan crvenih haljina. Suorganizatori ove važne edukativne kampanje su Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba i Medicinski fakulteti Sveučilišta u Zagrebu. Akcija se održava pod pokroviteljstvom Ureda predsjednika RH, Ministarstva zdravstva RH i Gradonačelnika grada Zagreba. Volonteri u akciji diljem Hrvatske Cilj edukativne kampanje Dan…

moraju li svi rastanci biti tužni?

Rastanci su, složili se s time ili ne, neizbježni, događaju se svakodnevno, a da toga vrlo često nismo svjesni. Rastanak većinu ljudi prvo asocira na nešto teško, nešto traumatično i tužno… nešto što bismo svakako voljeli izbjeći. No, mora li svaki rastanak biti tužan? Krije li se iza svakog tog rastanka nešto što ti pokaže da ipak u njemu ima i nečeg dobrog? U nastavku vam donosimo detalje projekta koji će zasigurno imati utjecaja ne samo na mlađe populacije kojima je inicijalno namijenjen, već i puno šire. Njegovu vrijednost prepoznala su i neka svima nam znana imena poput Tatjane Jurić, Karle Zelić, Antonele Golobić, a kako i na koji način, saznajte u nastavku! “Projekt Rast(anak)” diplomski je projekt studentice 2. godine Produkcije audiovizualnih i multimedijskih projekata na Akademiji dramske umjetnosti…

zašto je nova godina najgore vrijeme za donošenje odluka?

Posvećujem se sebi jer želim uživati u onom što jesam…… Zašto je nova godina najgore vrijeme za donošenje odluka? Zašto to nije ni idealno vrijeme za velike promjene navika? Zašto se sve navike i nabrijani ciljevi doneseni tada izjalove? Ako te zanima moja teorija, nastavi čitati… Nekad mi je nova godina bila vrijeme kad pokušavam napraviti novu sebe. Znaš ono – new year, new me? E, to. Ne sjećam se da sam ikad uspjela izgraditi novu sebe baš na 1.1. neke godine, ali se sjećam da sam bila vrlo drastična. Velike promjene, veliki ciljevi, potpuna suprotnost onog što sam bila 31.12. Kakva notorna glupost. Zašto bi uopće htjela biti potpuna suprotnost sebi? Zato što se nisam zapravo voljela. I tu je odmah prvi razlog zašto ne uspijevaju ta “new year,…

zašto sam odlučila izbrisati sve društvene mreže?

Self-care je, poput mentalnog zdravlja, postao važan topic naše generacije i drago mi je da je tako. Kao što se uvijek događa pri komercijalizaciji, i oni su poslužili kao prodajni alat materijalizma i usluga upitne kvalitete. No, generalno, podizanje razine svijesti o self-caru i mentalnom zdravlju je dobro i često se upitam što ono za mene osobno jest. Zasigurno, otkad sam majka, ti odgovori su se promijenili, baš kao i moji kapaciteti za sve vrste napora. U ranoj fazi majčinstva koja se u mom slučaju poklopila s korona krizom, društvene mreže su mi postale prozorčić u svijet jer se zbog svega gore navedenog moj tako naglo suzio. Odgovarale su mi u tom trenutku i nastavila sam ih koristiti i kada su se stvari napokon krenule kretati u smjeru „starog normalnog“….

moja borba s Hodgkinovim limfomom

16. prosinac 2022.  – dan kad me život gurnuo u centrifugu života. „Imate limfom.“ Roleta je pala, u ušima je zujalo i nisam čula više ni jedne jedine riječi koja je dalje uslijedila. Nemoguće je da je moja sumnja postala stvarnost. Kako, zašto, gdje sam pogriješila da je do ovoga došlo? Zar je zbilja moguće da je moj inner gut bio u pravu da nešto ne valja!? Iz mojih usta izlaze psovke raznih kalibara za koje nisam ni znala da su se smjestile u moju glavu, upisale u moj rječnik. suočavanje s dijagnozom Otorinolaringolog nešto govori, no ne percipiram riječi. Čujem nešto kao „Tu piše HL nodularne skleroze 1. Ne razumijem se baš puno, nije moje područje, ono što pamtim iz studenskih dana nije ti to tak loše.“ Poput kazaljke…

vrijeme koje mi nedostaje u danu – za sebe i ono što ja želim

Božić je sada već lagano iza nas, Nova godina je proslavljena i sutra je već za neke prvi radni dan u ovoj godini. Ja sam danas napokon odlučila nekoliko svojih misli pretočiti na papir jer za mene riječi na papiru dobiju određenu težinu i smjer u kojem pokušavam ići. A pišem i zbog brojnih drugih razloga kao što je osvještavanje mojih misli i životnih situacija s kojima se suočavam i za koje znam da empatično neki doživljavaju, baš kao što i ja promatram tekstove koji mi “dođu pod oko”. Počela sam pisati jedan tekst prije Božića dok mi je u životu “vladao” opći kaos sa svim obvezama i nekako sam se nadala da ću ga završiti u onoj prethodnoj godini. Ali to se nije dogodilo i upravo mi ta doza…

istražujte Zagreb uz ove posebne personalizirane slikovnice

Slikovnice Rođen i Rođena u Zagrebu personalizirane su slikovnice za dječake i djevojčice rođene u Zagrebu, ali i svu ostalu djecu i odrasle koji žive u Zagrebu ili na poseban način nose Zagreb u svojim srcima i žele imati samo svoju jedinstvenu slikovnicu o gradu Zagrebu. Mirta Combaj Ujlaki mama je trojice živahnih, kreativnih, pametnih dječaka, supruga, nastavnica njemačkog jezika i odnedavno autorica slikovnica o gradu Zagrebu. Veliki je ljubitelj knjiga i čitanja, pisanja, obožava putovanja, izlete i voli provoditi mnogo vremena sa svojom obitelji. “Volim što svojoj djeci mogu prenijeti svoje znanje o svijetu oko nas, ali najveća inspiracija za sve ono čime se danas bavim su zapravo baš moja djeca – tako da me u biti oni podučavaju o svijetu oko mene o čemu rado pišem na svome…

jesmo li outsourcali djetinjstvo svoje djece?

Najobičnije svakodnevne aktivnosti u krugu obitelji, u kojima je dijete uključeno, viđeno, prihvaćeno i uvaženo vrijede puno više nego ijedna outsourcana aktivnost za vrijeme koje ćemo ga čekati u autu odgovarajući na mailove van radnog vremena. U udobnoj fotelji, sjedila sam prekriženih nogu, a u krilu mi je stajala velika crna kožna torba. Čekala sam trenutak u kojem ću diskretno zavući ruku u torbu i izvući mobitel kako bi scrollala sasvim nebitne informacije jer mi je to ugodnije nego biti za stolom s potpunim strancima. Ti potpuni stranci, roditelji su djece s kojom se moj sin upravo ludo zabavlja u igraonici. I ne, nisam ni socially akward, niti sam introvert, znam voditi razgovor i sa sigurnošću mogu reći da sam zanimljiv sugovornik, ali situacija u kojoj se tako često nađem…