INSPIRACIJA

tijelo, emocije i mentalno zdravlje

Kad uđeš u tijelo nemaš se više gdje sakriti. Svi su osjećaji tu. Ja sam čvrsti pobornik psihoterapije. Obožavam taj način rada na sebi i donio mi je puno toga dobroga. Najveći blagoslov je promjena načina na koji razgovaram sama sa sobom. No ipak, neke se stvari ni osvještavanjem, ni promjenom, ni razgovorom nisu razriješile. To su stvari koje nosimo sa sobom čitav život. Jako sam puno čitala na temu trauma, no sve se knjige, teorije i tekstovi uglavnom fokusiraju na ono što zovemo ranom traumom, one rane koje su nastale u samom početku našeg života, u onom vremenu za koje kažemo prve tri su najvažnije. Traume koje su nam zadali distancirani, toksični ili nesvjesni roditelji. No istina je dakako, kao i obično, puno dublja od toga. “Naime, mislim da…

ova majka dvoje djece siguran je posao zamijenila poduzetništvom i s 40 godina upisala fakultet

Natalija Borčić dokaz je da se trud i upornost uvijek isplate, a i da nikada nije kasno za ostvariti svoje snove. Ova četrdesetogodišnja majka dvoje djece prije 20ak je godina siguran posao u državnoj službi zamijenila poduzetništvom, a nedavno je upisala i fakultet.  Većini žena poduzetnica s kojima smo imale intervjue na portalu je majčinstvo bila inspiracija za poduzetništvo, no tvoj je slučaj ipak mrvicu drugačiji. U poduzetništvo si se upustila kao vrlo mlada osoba. Možeš li nam ispričati malo kako si došla do te odluke i jesi li možda naišla na nerazumijevanje okoline? Svoj prvi pravi posao započela sam u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Vjerujem san mnogih Hrvata. Iako sam položila državni ispit za državne službenike i državni ispit iz arhivistike nisam se pronašla u takvom načinu rada….

kako pokrenuti blog u tri jednostavna koraka?

Hej mama, sanjaš li o tome da imaš svoj blog? Svoje malo mjesto za dušu. Jesi li ga možda imala u srednjoj školi i to je bila najcool stvar ikada? Želiš li ga ponovno pokrenuti? Znam kako je to kad od 0 do 24 h samo daješ. Djeci, kući, partneru, okolini… samo se prazniš i prazniš… i nikako da se napuniš. A tako bi htjela imati jedno svoje malo mjesto, neki svoj kutak na kojem ćeš dijeliti svoje misli. Nešto ćemu ćeš se veseliti na kraju svakoga dana kad dječica zaspu. Ili pak veseliti svakog jutra dok piješ prvu kavu, a svi još spavaju. Pisanje je odavno poznato po tome da ima terapijsko djelovanje, pa nije ni čudno da se u zadnje vrijeme toliko promiče pisanje dnevnika. No, ti možda…

Neda Zubović Mihaljević: „Suvremeno roditeljstvo doista može biti ugodno i sigurno putovanje.“

Vizionarka sigurnog i udobnog roditeljstva Za poduzetnicu Nedu Zubović Mihaljević, direktoricu zagrebačke tvrtke Mikroedra, jednog od najpoznatijih regionalnih distributera renomiranih brandova dječje opreme i majku četvero djece rođene u vrlo kratkom razmaku od kojih su dvije blizanke, doista možemo reći da iskonski razumije roditelje, dječji svijet i izazove s kojima se susreću. U samo nekoliko godina njezin core biznis distribucije premium dječje opreme proširio se u čak 8 zemalja. Upravo su je vlastita iskustva vodila do najkvalitetnijih i najsigurnijih proizvoda na svjetskom tržištu koja nam kontinuirano otkriva i dovodi. Ona je vizionarka suvremene tehnologije u roditeljskom i dječjem svijetu, a njezina misija je maksimalno ih podržati u njihovom roditeljstvu i aktivnom životu. Zaljubljena u život, nasmijana, strastvena u svojem poslu i beskrajno opuštena u četverostrukom majčinstvu. Zvuči nestvarno. Morali smo…

djevojčice mogu igrati nogomet, a dječaci plesati balet – ako to žele!

Djevojčice su nježne i osjetljive, dok su dječaci hrabri i snažni. Djevojčice se vole igrati s lutkicama, dječaci s autima. Djevojčice su dobre u umjetnosti i jezicima, dok su dječaci talentirani za matematiku i znanost. Djevojčice su bolje u brizi za druge, dok su dječaci bolji vođe i imaju veće potencijale za uspjeh u poslovnom svijetu. Ovakvi i slični rodni stereotipi mogu utjecati na samopoštovanje djece, ograničiti njihove izbore u obrazovanju i karijeri te ih staviti pod pritisak da se ponašaju na određeni način koji odgovara njihovom rodu. Uloga roditelja u kontekstu rodnih stereotipa u odgoju djece „Sjedila sam prije par mjeseci na tribini i prisustvovala nogometnom turniru mojeg sedmogodišnjeg sina. Bilo je tu oko desetak klubova, predivna atmosfera, klinci sretni i nasmijani, no ono što me je najviše oduševilo…

tvoje tijelo – savršeno ili voljeno?

Kakav odnos imaš sa svojim tijelom? I ne, pritom te ne želim uopće osuđivati niti te tjerati da si zaljubljena u svoj odraz u ogledalu – pitam te jer me doista to zanima. Jer želim s tobom podijeliti kakav ja odnos imam sa svojim tijelom i kako ga ja doživljavam. Jer za mene to je još uvijek „ongoing proces“. Da, iako učim žene kako da zavole svoje tijelo, moj odnos s njenim izgledom nije savršen i nekako sam prihvatila da savršen ni ne treba biti. Počela sam činiti nešto što mi je maknulo fokus s toga da moram biti zadovoljna sa svakim djelićem svog odraza u ogledalu. Mogu voljeti svoje tijelo, a pritom biti nezadovoljna s time kako neki njezini dijelovi izgledaju. Mogu voljeti to što moj trbuh čini, i…

pakiranje za odlazak

Koliko istovremeno jedna stvar može biti divna i strašna. Pakiranje. Planiraš na neko divno putovanje, pripremljen je kovčeg dovoljno velik i dovoljno lijep. Svejedno, osjećaj pakiranja nije više lijep. Pakirala si se svakog petka kako bi otišla odmoriti se k svojima s malenom bebom. Veselila si se tome što će u subotu ujutro deda uzeti bebicu i ti ćeš spavati tih sat vremena kojima se čitav tjedan veseliš. Ne postoji poklon koji je ljepši od toga. Ali je pakiranje značilo i da ćeš otići u obitelj koja je cjelovita, koja će te cijelo vrijeme podsjećati koliko si ti necjelovita u svojoj polovičnoj obitelji. Možda tako ne bi trebalo biti, ali osjećaš istovremenu tugu i radost boravkom u kući koju ispunjavaju muž i žena te njihovo dijete. Što sam ja kriva…

oda mom majčinskom (ne)savršenom tijelu

“Biti najbolja verzija sebe” – kakva je to isprazna fraza koja nam se svakodnevno nameće u medijima i na društvenim mrežama. Osobni je izbor hoćemo li ju shvatiti na ovaj ili onaj način. Stalno nam se nameću razni standardi ljepote, prezentirani kao nešto bolje, ljepše, mršavije, snažnije…umjesto da smo zahvalni na onome što posjedujemo. Darovano nam je tijelo, zdravo i funkcionalno i na svijetu smo da ga štitimo i koristimo se njime. Koliko je samo moćan ženski organizam! Zamisli da zaista živimo svjesne naše urođene ljepote i vrijednosti te da odajemo počast mudrosti koja naša ženska tijela imaju. Počet ću od svojih, dosad iskrvljenih slika, koje ipak počinjem mijenjati pod utjecajem odgajanja dječaka i dvije djevojčice. Primjećujem sitne kapilare na mojim potkoljenicama, svakim ih je danom sve više, ali sam…

smijemo li biti debele?

„Kak je debela!“ – izgovorila je anonimna osoba A o javnoj osobi B u videu koji je instantno postao viralan pa je tako nekako, na moju žalost ili sreću (još se uvijek nisam odlučila) došao i do mene. Moram priznati, isprva nisam shvatila poantu – vidjela sam, po mojim skromnim kriterijima iznimno lijepu ženu, koja se bavi svojim poslom, nasmijana, prpošna i simpatična komunicira s osobom C, i što bi ljepše rekli oni zapadniji od nas – minding her own business. Tek u drugom gledanju shvatila sam foru – iza glavne akterke scenskog događaja odvijala se „prava“ scena koja s punim pravom plijeni pažnju jer je školski primjer dobrog starog – preziranja jedne žene; ovog puta sve imamo snimljeno kako bismo se po potrebi podsjetili kako točno izgleda posramljivanje one…

LA kronike obitelji Petrušić: kad san postane realnost

“Lava. Djevojčica kojoj nisu postavili svijetle napretke već drugu godinu za redom ruši sve prepreke pred sobom i dokazuje da je nemoguće samo stanje uma. Nije lako, ne ide brzo, traži veliki rad – ali moguće je.” Započelo je kao jedan ludi san, a sad je taj san postao realnost. Dok sjedim u stanu tamo negdje preko bare, razmišljam o zahvalnosti koju je hrvatski narod probudio u meni. Nakon života u nekoliko europskih država i dalje tvrdim da našu srčanost, borbenost i zajedništvo nema nitko. Dokazali ste vi to ne tako davno, ostavljajući srce na terenu za naše dijete. I sad – sad kad je sve gotovo. Kad lijek teče njezinim tijelom i dalje procesuiram sve što se dogodilo. Naš život u Los Angelesu je trenutno buran i turbulentan, ali…