Ja ne želim cvijeće. Ja ne želim karanfile. Ja ne želim bezlične parade lažnjaka od muškaraca i žena koji s nekim floskulama potvrđuju ono što ja odavno znam. Žena je vrijedna kao i muškarac. Ženske su osobine vrijedne kao i muške. Ženski način funkcioniranja vrijedan je kao i muški. Da, razlike postoje. Da, mislim da smo drugačiji, različiti, da imamo neke stvari koje su nam kemijski ili fizički ili psihički ovako ili onako položene. I što sad?! Pa eto, probali smo živjeti po isključivo muškom principu. I gdje nas je to dovelo? Tisućljeća ratova, patrijarhat, paljenje, gušenje, kapitalizam i novac kao jedina vrijednost. Obitelji iscrpljene previše da bi se posvetile same sebi. Ja želim da više niti jedna žena ne kaže da smo si to same napravile. Koji k….? Nismo…
znaš li reći “ne”?
Godinama sam bila uvjerena kako emancipiranoj ženi poput mene nije nikakav problem izraziti se, neovisno o temi. Poprilično sam samosvjesna, uglavnom imam svoj stav i znam ga artikulirati. Ako biste me pitali imam li problem s izražavanjem svog mišljenja, uvjerljivo bih, sebi i vama, odgovorila da nemam. Sve dok nisam u ruke uzela knjigu „NE. JE POTPUN ODGOVOR“, autorice Megan LaBoutillier u kojoj u jednom dijelu možete pronaći vježbice s rečenicama koje možemo upotrijebiti kako bismo asertivno zastupali svoje granice. Sve jedna je u meni izazvala golemu nelagodu. Zamislila sam sebe u situaciji u kojoj ih želim/moram izgovoriti i ostala sam nijema. Kako je moguće da meni koja ima mišljenje o gotovo svemu, koja održi sastanak pred dvadesetak ljudi i piše otkada zna za sebe, toliki problem predstavlja rečenica svedena…
kakav ste primjer svojoj djeci…u prometu?
Možemo li si dopustiti da nam je središte pozornosti oštro kad su djeca u pitanju, ali kad smo mi u prvom planu postajemo opušteni i nefokusirani? Činjenica je da djeca kopiraju ponašanja svojih roditelja, uče kroz ono što vide oko sebe i uče po modelu. Pa iako roditelj nije imao namjeru naučiti ih nešto krivo, često nije niti svjestan da dijete od njega uči. Priča kako to izgleda kada (ne)svjesno svojim primjerom pokažeš upravo suprotno, ide ovako: Znatiželjna šestogodišnjakinja često ispituje o svjetlosnim simbolima na kontrolnoj ploči automobila pa je tako primijetila da se kraj mjerača brzine u krugovima mijenjaju boje. Objasnila sam joj bez puno razmišljanja da se krug zacrveni kad automobil vozi brže od dopuštenog ograničenja brzine. I tu počinje i staje sve. Neću spominjati koliko puta u…
slikovnica koja pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti
Nakon što je saznala sretnu vijest o drugoj trudnoći, Tena Šnajder, danas majka troje djece, ubrzo se nakon toga morala suočiti s dijagnozom limfoma. Tena je svoja iskustva i emocije odlučila pretočiti u slikovnicu za djecu – „Mama je bolje“, kojom pruža podršku djeci roditelja oboljelih od malignih bolesti. Više o tome pročitajte u tekstu. U trenutku kad dobijemo dijagnozu maligne bolesti mnoge misli prolaze kroz glavu – jednom riječju, košmar. Svatko reagira drugačije, ali većini je zajedničko da osjete ogroman strah, nešto poput naglog izmicanja tla pod nogama. No, prije ili kasnije se kao odrasle i više-manje zrele osobe saberemo, posložimo i krećemo u borbu. Već pronađemo neki način kako se nositi s ovom neočekivanom situacijom. A što je s djecom? Što je s našim mališanima koji vide, osjećaju…
zauvijek, mama.
Postoji to jedno biće. Biće jače od svih superjunaka i hrabrije od najhrabrijeg viteza. Biće nježnije od jutarnje rose i ljepše od svitanja dana. Biće koje od tebe nikada ne odustaje. Postoji to jedno biće. Jedinstveno na svijetu… Čija ljubav granica nema. Biće u čijem krilu naš je dom, čije su ruke utjeha u boli. To biće, naizgled krhko i slabo, noćima bdije, a nikada umorno nije. Biće čije oči sjaje kako tisuće zvijezda svaki puta kada te vide… Koje svoje želje stavlja sa strane samo da ispuni tvoje. Biće koje je spremno mijenjati sebe za dobrobit tebe. Graditi svijet iz početka da ti pruži siguran i sretan dom. Postoji to biće koje na svojim leđima, osim svog života, nosi i tvoj. Zauvijek. Biće čije srce pukne u tisuću komada…
Lavi je potreban lijek koji će joj omogućiti normalan život, no institucije su zakazale
Lava boluje od spinalne mišićne atrofije, a najskuplji lijek na svijetu Zolgensma spasio bi joj život. Pomozimo joj da dođe do njega! Kad institucije zakažu, nastupa – narod. Po tisuću i prvi put. Kad ovo pišem s jedne strane osjećam neizmjeran ponos na sve male ljude oko sebe, ali s druge osjećam ljutnju i bijes jer uopće moraju sudjelovati. Uvest ću te kratko u našu priču. Lava je dvogodišnja djevojčica kojoj je početkom prošle godine dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija (dijagnoza zbog koje nam se život promijenio preko noći) Na našu sreću Lava nije najteži od četiri tipa ove razarajuće bolesti, ali je drugi po redu. Dovoljno dobro da institucije misle da joj pravo na lijek ipak ne treba. Dovoljno dobro da registriran lijek u RH ipak ne može dobiti. Spinalna mišićna…
Tijana Žganec Koprivnjak: gubitak bebe traumatično je, bolno i šokantno iskustvo
Gubitak bebe u našem je društvu još uvijek velika tabu tema. Tijana Žganec Koprivnjak, bereavement doula, pomaže roditeljima da se lakše nose s gubitkom pričajući otvoreno o svom iskustvu. Možeš li nam ukratko opisati tko stoji iza profila @spontano_ja? Tko je Tijana? Kada sam upitala supruga što bi on rekao “Tko je Tijana?”, kroz osmijeh je odgovorio da sam ja majka koja voli prirodu i cvijeće. I da budem iskrena, na prvu me to malo i razljutilo, jer sam se pitala da kakav je to površni odgovor, zar nema ništa “dublje” za reći o meni? Ali ubrzo sam shvatila da je moj suprug u potpunosti u pravu. Te tri riječi – majka, priroda, cvijeće – zapravo savršeno opisuju Tijanu. A to je zato jer me oblikuju kao osobu u mom…
kako kontrolirati svoje emocije pred djecom?
Trebamo li i kako (na koji način) kontrolirati emocije pred našom djecom?! Pitam se to dok uzimam novo štivo u svoje ruke (Odgajanje dobrih ljudi) i dok razmišljam o „rollercoasteru“ emocija koji trenutno pogađa mene i moju stariju kćer. Na koji način joj objasniti da trebamo pokazati ono što osjećamo, ali da pritom trebamo misliti o tome da ne povrijedimo nekoga svojim reakcijama ili da ne dozvolimo da nas nešto ‘pogađa’ do te mjere da ne možemo krenuti dalje? To su neka od pitanja za koja vidim da nas čekaju u ovoj predškolskoj godini s našom djevojčicom. Jedna super knjiga me u prošloj godini toliko ‘dirnula’ i vrlo često o njoj razmišljam dok vodim ‘bitke’ sa svojom uskoro šestogodišnjakinjom – upravo o ovoj temi o kojoj sam odlučila danas pisati!…
naša djeca neće pamtiti poklone već trenutke koje su proveli s nama
Božićno ludilo je počelo! Popisi poklona, obaveze na “to do listi” se samo nižu, kolači navodno uvijek moraju biti domaći…a vrijeme? Vrijeme curi! I sve manje vremena nam ostaje za uživanje u blagdanima. Iako svi znamo kako niti pokloni niti ukrasi nisu bit Božića, realno nekako teško odolijevamo kupovini. Jednostavno okruženi smo reklamama i natpisima o “još jednoj” edukativnoj igrački za koju nas uvjeravaju da je baš ona ta koja nam treba. Naravno, razumno gledano nama je jasno da nam ona ne treba, ali ta naša stalna potreba da “djeci ništa ne usfali” ili jednostavno da im pokažemo ljubav kroz poklone nas tjera na kupnju još jedne i još jedne igračke, kako bi imali što čarobnije blagdane. Naša djeca se neće sjećati svih igračaka koje smo im kupili, već trenutaka…
recept za lijepu i rasterećenu božićnu priču
I prije rođenja djece znala sam kako želim da izgledaju blagdani u mom domu, samo nisam bila sigurna kako se to postiže niti sam dobro shvaćala da za promjene naučenih modela ponašanja trebaju godine rada i truda, puno pokušaja i pogrešaka i još više kreativnosti i dubokog disanja. Ali volja je bila nepokolebljiva i s godinama je iznjedrila recept za lijepu božićnu priču. Sastojci Što ja želim? Što mi je važno? Sukob želja, važnosti i mogućnosti! Rasplet Kuća puna smijeha Prvo treba sjesti i iskreno odgovoriti na pitanje što ja zaista želim. Ja želim divnu, uređenu kuću s prekrasno okićenim drvcem i finim ukrasima i malenim figuricama svud uokolo. Želim krasan stol, divan adventski vijenac, stolnjak i nadstolnjak bez fleka i mrlja, ugodnu glazbu u pozadini, vrijeme u kojem se…
