INSPIRACIJA

smijemo li biti debele?

„Kak je debela!“ – izgovorila je anonimna osoba A o javnoj osobi B u videu koji je instantno postao viralan pa je tako nekako, na moju žalost ili sreću (još se uvijek nisam odlučila) došao i do mene. Moram priznati, isprva nisam shvatila poantu – vidjela sam, po mojim skromnim kriterijima iznimno lijepu ženu, koja se bavi svojim poslom, nasmijana, prpošna i simpatična komunicira s osobom C, i što bi ljepše rekli oni zapadniji od nas – minding her own business. Tek u drugom gledanju shvatila sam foru – iza glavne akterke scenskog događaja odvijala se „prava“ scena koja s punim pravom plijeni pažnju jer je školski primjer dobrog starog – preziranja jedne žene; ovog puta sve imamo snimljeno kako bismo se po potrebi podsjetili kako točno izgleda posramljivanje one…

LA kronike obitelji Petrušić: kad san postane realnost

“Lava. Djevojčica kojoj nisu postavili svijetle napretke već drugu godinu za redom ruši sve prepreke pred sobom i dokazuje da je nemoguće samo stanje uma. Nije lako, ne ide brzo, traži veliki rad – ali moguće je.” Započelo je kao jedan ludi san, a sad je taj san postao realnost. Dok sjedim u stanu tamo negdje preko bare, razmišljam o zahvalnosti koju je hrvatski narod probudio u meni. Nakon života u nekoliko europskih država i dalje tvrdim da našu srčanost, borbenost i zajedništvo nema nitko. Dokazali ste vi to ne tako davno, ostavljajući srce na terenu za naše dijete. I sad – sad kad je sve gotovo. Kad lijek teče njezinim tijelom i dalje procesuiram sve što se dogodilo. Naš život u Los Angelesu je trenutno buran i turbulentan, ali…

moje dijete ima dijabetes

Peglam apsolutno sve njezine pidžame, spremam donji veš, kozmetiku i plačem najtužnije ikada. Te ogromne, teške, bolne suze padaju niz moje lice. Plačem od straha koji je ušao u mene. Bojim se svega. Bojim se jer ne znam što je to dijabetes, bojim se jer ne znam hoće li i kako će moja Gita živjeti s njim. Gledam ju, razigrano i veselo trči po sobi i nikako si ne mogu pojmiti da baš ta, toliko vesela i razigrana djevojčica ima dijabetes. I dok zadnje stvari spremam u torbu i dajem suprugu upute, jer sam svjesna da ćemo jedno vrijeme biti u bolnici, on me u svom tom bunilu gleda i tvrdi da ona nema dijabetes. Da je šećer povišen zbog Jaffa keksa koji je pojela večer prije. Nakon što smo…

nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli. Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce. Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao…

mirisi i okusi koji vraćaju uspomene na djetinjstvo

Kako je to nekada izgledalo, a kako ćemo mi to tek hendlati? Hodam po Lidlu i obavljam svoju redovnu nabavku, bacim pogled na dio gdje se najčešće pronađu kakvi kremasti deserti i primijetim tulumbe, natopljene u medu i vodi, a odmah pored njih baklave, s hrskavom koricom koje vraćaju u djetinjstvo, ali ne baš ono rano, već ono kada sam bila u buntu prema svijetu, kada sam se zaljubljivala na dnevnoj bazi i kada sam mislila da jedva čekam odrasti. Uzela sam tulumbe, baklave i čaj, sjela u auto i otišla u kuću svojih roditelja. Sjeli smo u boravak, izvadili džezvu koju je tata donio iz Sarajeva i krenuli s pričom.   Sjedila sam u tom boravku, sada kao majka dvojice dječaka, odrasla žena i razmišljala kako je bilo njoj,…

kako se riješiti srama?

Namjerno sam stavila ovaj blesavi naslov – kako se riješiti srama jer zapravo duboko vjerujem da se srama ne možemo riješiti niti ga se rješavati trebamo. Sram je naš drug i sjena koju ćemo zauvijek nositi sa sobom. Otkad smo prvi puta čule – sram te bilo od svojih roditelja. Skupi noge od svojih baka. Zakopčaj se od svojih kolega. Budi pristojna, nevidljiva i tiha – od društva. Sram smo onda ponijele u svom tijelu. Sram od toga kako izgledamo, tko jesmo i kako napredujemo. Sram zbog toga što nikad nećemo biti dovoljno dobre. Dovoljno mame, dovoljno kćeri, dovoljno poslovne, dovoljno sestre, dovoljno žene, dovoljno ljudi. Sram je u svima nama, čak i ako ga nismo svjesne. I, iako sam duboki pristaša klasičnih terapeutskih metoda i educiram se za Geštalt…

uskršnji keksići s bijelom čokoladom

Bliži nam se Uskrs, a oni najmanji mu se najviše vesele. Iva Šutić @iwaiva donosi recept za preslatke uskršnje keksiće u koje smo se zaljubile na prvu, a možete ih probati napraviti zajedno s klincima! USKRŠNJI KEKSIĆI S BIJELOM ČOKOLADOM Napravila sam ih par za probu i nestali su odmah, sve ih je pojeo Lenon i ne prestaje ispitivati kad ću ih opet raditi. Najmekši su i preukusni! Recept za 15-20 keksića: 160g glatkog brašna 80g gustina 1 jaje 125g maslaca sobne temperature 60g šećera Prstohvat soli Sve brzo promiješajte rukama, pazite da se ne rastapa maslac dodatnim miješanjem, oblikujte u kuglu i stavite u frižider na 20ak minuta. Pobrašnite površinu oštrim brašnom, razvaljajte, izdubite i pecite desetak minuta na 180 °C. Ja ih vadim prije nego krenu loviti boju….

Diana Kobas Dešković: žene su važan i nezamjenjiv talent

Diana Kobas Dešković, predsjednica je Instituta Zaposlena mama i kreatorica Mamforce Standarda, nastalog iz osobnog iskustva i kao odgovor na probleme s kojima se susreću ponajprije zaposlene majke i žene, a koji ujedno pomaže organizacijama da budu uspješnije. U Hrvatskoj je do sada sveukupno 50 organizacija postiglo MAMFORCE status, a o čemu se točno radi i kakve su rezultate postigli pročitajte u nastavku. Diana, majka ste, poduzetnica i osnivačica Mamforce standarda. Možete li nam malo više napisati o svojoj karijeri i što Vas je dovelo do ovog mjesta gdje ste sada? Moj radni vijek je započeo u korporaciji na poslovima istraživanja tržišta u Plivi u jednom vrlo dinamičnom periodu za razvoj kompanije. Imala sam prilike puno učiti, raditi na poslovima metodologije i istraživanja za koje me je studij psihologije dobro…

povezujuće roditeljstvo – metoda odgoja zadovoljne djece, ali nezadovoljnih roditelja?

Povezujuće roditeljstvo ili gentle parenting – postoji li jedan univerzalan način odgoja djece? Sve mi koje smo ne tako davno rodile već od prvog plusića na testu bombardirane smo raznim internet savjetima što i kako s djecom. Od onih samih početaka što jesti u trudnoći, kako se pripremiti na porod, tisuće savjeta o dojenju, koje pelene koristiti i koristiti li ih uopće, dohrani i prehrani djece, treninzima spavanja i slično. Onda preživiš tu prvu godinu, ostaneš donekle zdravog razuma, dijete ti je živo, zdravo, raste i odjednom se nađeš u vrtlogu informacija o različitim vrstama roditeljstva te pod konstantnim upitima samog sebe hoćeš li ovime ili onime upropastiti svoje dijete te mu nanijeti neke doživotne traume. Društvene mreže su pune raznih stručnjaka i edukatora odgoja koji nam svakodnevno izbacuju nove…

strah od propuštanja i nemogućnost prepuštanja

Živimo brzo, želimo sve, po mogućnosti u isto vrijeme – biti, doživjeti, osjetiti, probati, vidjeti, naučiti, pružiti, ne propustiti… Želimo to i svojoj djeci vjerujući da tako radimo najbolje za njih. Od kada vodimo paralelne živote na društvenim mrežama, svjesno ili nesvjesno, bojimo se da ćemo nešto propustiti. Teško je oteti se tom dojmu kad se nudi toliko toga, a čini se da svi drugi stižu sve i pritom uživaju. Kao da bismo, ako propustimo, izgubili ritam s drugima, mjesto u društvu onih koji nam se sviđaju, ili sami ne bismo bili onakvi kakvima želimo biti. Ili ne daj bože, možda bismo zakinuli svoje dijete. A danas je neizmjerno važno biti dobar roditelj. Ne samo dobar, bolji. Teško se oduprijeti savjetima koji pršte sa svih strana i ne zaviriti u…