INSPIRACIJA

zašto sam prekinula veze sa svojom obitelji?

Vjerujem da svaka obitelj ima neku svoju ovcu, manje ili više crnu. Te crne ovce ponekad (ili često) glume i žrtveno janje, što ostatku obitelji dosta dobro dođe. Ako imamo nekog (jednog) tko je problematičan, drugačiji od nas, čudan, neprilagođen… tada je on problem, a ne mi. Doista vjerujem da postoje dobre obitelji koje imaju zdravu dinamiku, sigurne veze i gdje svatko dobije priliku biti ono što jest. Bojim se da još nisam upoznala nijednu takvu obitelj. S druge strane, postoje i vrlo toksične obiteljske sredine gdje su svi prepušteni sami sebi, gdje je svaki dan obavijen nekom groznom obiteljskom tajnom o kojoj se ne smije govoriti nigdje izvan obitelji, a svađe, nasilje i mržnja dio su svakodnevice. Takva je bila moja obitelj. Postoje i sve ostale obitelji koje su…

što logopedi žele da svaki roditelj zna?

Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu rapidnog povećanja učestalosti teškoća u nekom razvojnom aspektu. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno – ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, na internetu su svima dostupni znanstveni članci i toplo preporučam da u takvim izvorima potražite odgovore. Znanje uistinu je moć, a prevencija je ključ zdravlja. Koje su to logopedske ključne, potencijalno preventivne informacije? Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora….

ovog ljeta umjesto da se borite protiv svog tijela – surađujte s njim

Umjesto da se fokusirate na ekstremne misli poput „moje tijelo izgleda loše“ ili „moram ga dovesti u red za plažu“, razmišljajte o tijelu kao o procesu Ljeto može biti izazovno razdoblje za sve koji se bore s negativnom slikom o vlastitom tijelu. Tada su reklame s retuširanim modelima, dijetama i planovima vježbanja prisutne posvuda – na panoima, društvenim mrežama, televiziji i u časopisima. Stručnjaci u području mentalnog zdravlja u ljetnim mjesecima primjećuju povećanu anksioznost, depresiju, nezadovoljstvo tijelom i negativan samogovor. Sve više ljudi prijavljuje preskakanje obroka, pretjerano vježbanje i opsesivno razmišljanje o izgledu i hrani. Zbog pritiska medija koji promoviraju nerealne standarde ljepote, kulture dijeta i fitnessa te povijesnih i kulturnih čimbenika koji vrednuju ženski izgled više nego muški, ovaj ljetni problem najviše pogađa žene.   Pogledajte ovu objavu na…

estetska kirurgija kao dio brige o sebi? ne, hvala

Kada govorimo o slobodi osobnog izbora po pitanju bilo koje teme, a osobito one koja se odnosi na vlastito tijelo, prva ću reći – radi ono što želiš. Čak i „da sam ja ne’ko“ kako kaže poznati stih, ne bih uzela zakon u svoje ruke i ograničavala osobne izbore, ma kako ih pogrešnima smatrala. No, ono čemu svjedočim u zadnje vrijeme, što u vlastitoj okolini, što na društvenim mrežama i o čemu moramo jasnije i otvorenije razgovarati, nije samo pitanje osobnog izbora, već je pitanje nametanja trenda konstantnog sugeriranja i nasilnog proturanja teze da je estetska kirurgija tek bezopasni dio brige o sebi, uobičajena njega odnosno „dorada“ tijela i nešto što jednostavno možemo smatrati self-care rutinom. Ma koliko god pravo imali da radite na sebi što god vam je volja,…

10 stvari koje svaki dječak treba čuti od svojih roditelja

Dugo sam istraživala kako bih saznala kako se obraćati svom sinu kako bi izgradio samopouzdanje, empatiju, samoprihvaćanje, osviještenost i slične osobine. Testirala sam različite pristupe u različitim situacijama kako bih pronašla pravu formulu. S obzirom na to da je naš dječak izuzetno emotivan i osjetljiv, prvo smo morali pronaći pravi način kako mu pristupiti u izazovnim situacijama. Do sada uspješno surađujemo i rješavamo svaku prepreku koristeći fraze koje slijede u tekstu, ali najzahtjevnije od svega je osjećaj koji mora prihvatiti i emocije koje ga preplavljuju kada osjeti poraz. U tom području još uvijek nismo postigli potpuni napredak, ali neprestano učimo i testiramo tehnike. Kada pronađem nove strategije, slijedit će drugi dio ovog teksta. Ovo je deset malih stvari koje bi svaki dječak trebao čuti od svojih roditelja. 1. Ti si…

pozitivna, inspirativna i moćna: održana je prva konferencija za mame poduzetnice

„Bilo je moćno. Bilo je inspirativno.“ „Osjećala sam se kao dio male zajednice moćnih žena!“ „Ova Konferencija je „pokrpala“ moje rupe“, samo su neki od komentara na prvu konferenciju za mame poduzetnice CEO Mama, koja se održala 10. svibnja u Nikola Tesla Experience Centru u Karlovcu. Konferencija na ovu temu prvi put se održala u Hrvatskoj, a ideju za nju dobile su Ivana Štedul i Zrinka Janković, koje stoje iza brenda Senzogym i Mamin ručak. Od spontane ideje do ispunjenja cilja “Ideja nam je došla spontano. Na jednoj kavi. Od same ideje do realizacije prošlo je samo dva mjeseca.” Cilj konferencije je bio pružiti mamama poduzetnicama podršku, inspiraciju i motivaciju na njihovom poduzetničkom putu, a po komentarima i nasmijanim licima iz publike, mislim da je  konferencija  ispunila svoj cilj, kaže…

okovi autentičnosti

Ako slutiš zašto uz autentičnost povezujem okove, vrlo vjerojatno suosjećamo zajedno. Nerijetko se autentičnost savjetuje kao garancija uspjeha, posebice na društvenim mrežama. Stručnjaci za iste tvrde kako se trebamo izložiti, ostvariti komunikaciju s pratiteljima koji, na neki način, valoriziraju to što govorimo samim time što se i dalje zadržavaju na našem profilu. Ipak, što kada netko odluči da mu se ne sviđa ono što govorimo ili jednostavno ne rezonira s našim mišljenjem? Jasno, ništa se ne dogodi. Ama baš ništa (možda pokoji unfollow ili komentar – nadajmo se napisan asertivno, iako ponekad i taj dio podbaci). Osim što se nekome, kao meni, u glavi dogodi cijeli košmar. Jedna nevidljiva popratna reakcija koja me podsjeća na uvjerenja s kojima sam odrastala “Uvijek budi pristojna i ne odgovaraj”. Uputa bontona, možemo reći….

ratnica Lava kao inspiracija za prvu hrvatsku inkluzivnu slikovnicu

Lansirana prva hrvatska inkluzivna slikovnica “Lava na festivalu različitosti” Pitala me tihim glasićem “A gdje sam tu ja mama?”. Nisam znala što joj odgovoriti, a ona je sve više počela primjećivati razliku sebe i druge djece. Razliku sebe i drugih likova slikovnice ili najdražeg joj crtića. Nekako svako dijete kako odrasta sebe vidi baš kroz te bajkovite likove koji se nalaze u njihovim najdražim pričama i bajkama. Nekako svaka djevojčica barem jednom poželi biti baš ta princeza o kojoj joj mama čita prije nego usne i otputuje u zemlju snova. Zato smo odlučili. Pretvoriti njezino pitanje i želju u djelo za koje ni sami nismo znali da smo sposobni kreirati. Tako se rodila ideja o slikovnici. Tamo negdje početkom godine bljesnula je tek kao još jedna od ideja, a danas…

ova slikovnica slavi majčinu ljubav: „nastala je u najtežem trenutku mog života, ali mama je uvijek bila tu“

„Mama je uvijek tu“ naslov je kojim Slatkopedija najavljuje zaokret u izboru tema te stilu pisanja i ilustriranja, a kojim veliča najjaču ljubav od svih – majčinu. Ususret Majčinu danu na naše tržište stiže nova domaća slikovnica posvećena upravo – majčinoj ljubavi. Riječ je o slikovnici „Mama je uvijek tu“ koju izdaje Slatkopedija, a iza koje stoji uigrani tim: Kate Bošković kao autorica, Matea Erceg iz 13. kata kao ilustratorica i Mirjana Bošković Smrekar kao urednica. Ova slikovnica predstavlja svojevrstan zaokret u izboru tema te stilu pisanja i ilustriranja po kojem su Slatkopedijine slikovnice već postale prepoznatljive na tržištu, a ujedno je i prvi naslov iz njihove novopokrenute biblioteke Obiteljske priče. „Slikovnicom ‘Mama je uvijek tu’ željele smo podsjetiti sve čitatelje – i velike i male – na onu najjaču…

je li vrijeme za promjenu posla?

Osjećam se toliko loše da moram pisati. Suze su na speed dialu. Ni njima se više ne da. Osjećam takav pritisak u prsima, takvu težinu postojanja, da mi se čini da jednostavno moram nestati. Ovako se živjeti ne može! Srce pokušava istovremeno implodirati i eksplodirati. U grudima mi živi zmaj koji se koprca i pokušava izaći iz mog grla. A ja ga ne puštam. Naslućujem koji je ispravan put. Da pokažem svoju snagu? Da izrigam tu vatru već jednom na sve koji me ugnjetavaju? Na kolegice koje započinju mail s “draga” kako bi pokazale svoju lažnu dobru namjeru i usput me suptilno izvrijeđale? Na direktoricu koja vrišti na mene jer sam sama donijela odluku koja jest u domeni moje odgovornosti? Na šefa koji mi kaže da pustim i ne reagiram?…