Autor: Sonja Švajhler

hotel Ambasador u Splitu — mjesto gdje mama (konačno) nije samo mama

Hotel Ambasador u Splitu – mjesto gdje se ritam svakodnevice usporava, a uživanje postaje glavni prioritet. Za mame koje sanjaju o trenutku samoće, opuštanja i posvećenosti sebi, ovaj hotel nudi upravo to – spoj sofisticiranog komfora, vrhunske gastronomije i predivnog pogleda na more. Piše: Sonja Švajhler (ili netko tko je popio previše kave i pročitao sve njezine tekstove) Znate onaj trenutak kad otvorite vrata sobe i na trenutak se sjetite tko ste bili prije pelena, dojenja, odgoja, grižnje savjesti i iscrpljenosti što miriše na kekse i umor? E, takav trenutak sam doživjela u hotelu Ambasador u Splitu. E pa ovo će biti malo drugačija recenzija hotela. Jer hotel Ambasador je poput one prijateljice koja vas uvijek dočeka s toplim osmijehom i čašom dobrog vina, ne osuđuje što imate podočnjake do…

kad se majke napokon čuju i vide

Sjedim tako na svom krevetu, umotana u dekicu, umorna, a opet prepuna emocija i uzbuđenja nakon četiri dana Splita i putovanja Nevidljive, dovoljno da ne mogu umiriti tijelo i zaspati. Moja dva dječaka leže pored mene, isprepletenih ruku na mojim prsima, a ja potiho tipkam ovaj tekst jer ako emociju ne ispišem u tom trenutku, dogodit će se da će nestati, a želim, jako želim podijeliti tu senzaciju s vama. Cijelu priču Nevidljive i što smo s njome htjele poručiti svijetu, znate i same. Željele smo da vas se čuje. Svaku priču i svaku od vas. I među tim pričama pronašla se i Ines koja je, rekla bih, priča velike većine majki Lijepe Naše. Tiha, povučena, skromna, izmorena, nasmijana, uporna. Poput Ines, koja je baš svaki od ovih epiteta, priča…

online zlostavljanje – šokantni podaci koje biste trebali znati!

Jedan od razloga zbog kojih volim to što sam se našla u onom trenutku na ispravnom mjestu i dobila priliku zaroniti u svijet majčinstva, osobito ovdje, ovako, online, je upravo taj što sam mogla sudjelovati u različitim projektima kojima se rade promjene. Naučila sam, iako sam drugačije odgojena, da progovorom i o onoj ružnoj strani života, mogu napraviti promjenu, pozitivnu promjenu. Svjesna sam kako postoje teme koje su neugodne, koje diraju na ona najintimnija mjesta koja čuvamo od svih, ali je potrebno pronaći snage, jer upravo tako možemo napraviti korak prema naprijed. Jučer je to za mene bila još jedna fenomenalna inicijativa CSI.HR  (centra za sigurniji Internet) i A1. Konferencija posvećena zaštiti djece na internetu. Kroz godine suradnje upravo s njima, mogle smo vidjeti kakva velika i neophodna djela oni…

imam glas i želim ga pustit!

Hodala sam Črnomercem, ima tome 18 godina, kada mi je u šest sati popodne, nepoznati muškarac prišao s leđa i primio me za međunožje. Sjećam se stiskanja njegovih zubi, dok je mrmljao sebi u bradu i grabio svojim prstima po mojem tijelu. Imaš vrhunske sise Kada sam imala 20 godina, upisala sam se u autoškolu. Dobila sam instruktora koji je bio 30ak godina stariji od mene i čitavo vrijeme je bio usiljeno šaljiv. Nakon nekog vremena sam počela dolaziti na satove vožnje jako nervozna i živčana. Pa mi je znao komentirati kako bi se “trebala po*ebati da ne budem tako živčana”. Jedan dan je izvadio svoj mobitel i usred vožnje počeo snimati moje noge, pod izlikom da snima kako vozim. Prijavila sam ga. Kada sam imala 25 godina, išla sam…

vikend putovanje u Istru za sve ljubitelje dobrog vina i hrane

Hedonističko putovanje kroz Istru za sve ljubitelje i ljubiteljice vrhunskih vina i klope! U Istru sam se zaljubila još prije par godina kada sam vodila svoju obitelj u Dinopark, a pritom smo obišli sve što je u Istri idealno za obiteljski odmor. Iako svi koji me poznaju, znaju da sam zaljubljenica u Dalmaciju, moram priznati da Istra odiše sasvim drugačijom, mirnijom energijom, a ovoga puta posjetila sam Umag i to posebnim povodom – odlučila sam s prijateljicom posjetiti slavni istarski Wine & Walk. Moram priznati kako do sada nisam išla na takvu avanturu, ali obzirom da sam ljubiteljica finog vina i boravka u prirodi, ovo je bila idealna prilika za provesti hedonistički vikend. Pa krenimo od početka… Sa sobom sam vodila Saru, jer upravo je ovakvo putovanje još ljepše kada…

život s hashimotom i hipotireozom – od prvih simptoma do liječenja

S 19 godina dijagnosticirani su mi Hashimoto i hipotireoza – ovo je moja priča. Žensko zdravlje, ključno je za cjelokupnu dobrobit i kvalitetu života nas samih, ali i čitave naše obitelji. Iako ne volim to naglašavati, činjenica je da je, usudila bih se reći, ključni nositelj svega – majka, ali ta majka nekako uvijek padne na zadnje mjesto. A o nama i našem zdravlju ovisi dobrobit cijele obitelji. Važnost sistematskog pregleda ističemo oduvijek i nastavit ćemo, jer čim je zatišje, opet se uljuljuškamo u žrvanj života i brige oko svega, osim oko nas. Vjerujem kako je ipak općeprihvaćeno da pratimo redovno svoje intimno zdravlje i pritom naglasak stavljam na ginekološke preglede i preglede dojki. Međutim, tu je još jedan pregled, jedne tihe i nježne, a izrazito važne žlijezde, leptirastog oblika…

tri stvari koje neću raditi za blagdane

Blagdani su vrijeme radosti, ali isto tako važno je imati granicu i brinuti se o sebi. Tri stvari koje neću raditi za blagdane su: 1. Neću se pretjerano opterećivati obavezama. Umjesto da se trudim obaviti sve, fokusirat ću se na prioritete i osigurati si dovoljno vremena za odmor i opuštanje. Sjećam se kroz djetinjstvo koliko puta sam promatrala iscrpljenu mamu od nakuhavanja silnih ručkova, brisanja prašine, generalke cijele kuće, posteljina, peglanja, kolača, pakiranja poklona, gostiju, ma mogla bih nabrajati do u nedogled. I nekako gledajući nju, sama sam sebi nametnula ista očekivanja – savršene i čiste kuće, nasmijanih lica, ali zaboravljajući da nemam snage navečer niti pogledati film s obitelji ili se podružiti uz društvene igre, jer sam preumorna, a uz to da ne govorim o bolnom tijelu nakon svega….

tko ti je rekao da moraš sve sama?!

Slušam i čitam silne poruke iscrpljenih žena koje nam pišu. Gledam svoje prijateljice i slušam ih kako očima prepunih suza govore koliko su premorene. Neke ne govore, već guraju svom snagom, pritom prazneći svoje, već dobro istrošene baterije, jer ako stanu, moraju se suočiti s istinom – same su. Gledam i sebe među njima. Emocionalno iscrpljene, fizički istrošene, ali i dalje vučemo, dižemo, podupiremo, razumijemo, preispitujemo i neprestano sebe krivimo. „Mogla sam bolje, trebala sam znati, mogla sam više, kako nisam predvidjela, kako sam bila glupa.“ „Mogla sam bolje, trebala sam znati, mogla sam više, kako nisam predvidjela, kako sam bila glupa.“ Negdje sam pročitala kako se tu radi o osobama sklonim kontroliranju, kako je pisalo „ako sam ja za nešto kriva, onda ja to mogu i popraviti“. I onda…

mirisi i okusi koji vraćaju uspomene na djetinjstvo

Kako je to nekada izgledalo, a kako ćemo mi to tek hendlati? Hodam po Lidlu i obavljam svoju redovnu nabavku, bacim pogled na dio gdje se najčešće pronađu kakvi kremasti deserti i primijetim tulumbe, natopljene u medu i vodi, a odmah pored njih baklave, s hrskavom koricom koje vraćaju u djetinjstvo, ali ne baš ono rano, već ono kada sam bila u buntu prema svijetu, kada sam se zaljubljivala na dnevnoj bazi i kada sam mislila da jedva čekam odrasti. Uzela sam tulumbe, baklave i čaj, sjela u auto i otišla u kuću svojih roditelja. Sjeli smo u boravak, izvadili džezvu koju je tata donio iz Sarajeva i krenuli s pričom.   Sjedila sam u tom boravku, sada kao majka dvojice dječaka, odrasla žena i razmišljala kako je bilo njoj,…

a što vas vraća u djetinjstvo?

Postoje ti neki proizvodi koji vraćaju u djetinjstvo. Vraćaju i podsjećaju na tatinu ruku koju sam držala nakon povratka iz vrtića. Neke podsjećaju na baku i miris kave koju su ona i njena prijateljica ispijale ljetnim jutrima u staroj kući u Sinju. Mala šalica crne kave i štaub šećer po stolu koji se otresao s rahat lokuma u kojem bi uživale. Postoje ti neki proizvodi koji neodoljivo podsjećaju na … djetinjstvo. Sjećate li se fri-fri čokoladnih kolača? Upravo ti kolači podsjetili su me na dane kada bi tata došao po mene u vrtić i kada bi na povratku prema kući, uvijek stali u obližnjem dućanu i kupili ga. Jedan za njega, jedan za mene. To mi je jedna od najdražih uspomena. Ne sjećam se puno drugih detalja, ali te šetnje…