INSPIRACIJA

Malo mi je bilo teško naći prikladan naslov ovom tekstu, a i ne znam u kojem će me smjeru odvesti, jer mozak kao što i već znamo je jedan fantastičan alat koji imamo. Jedini problemčić koji se javlja jest da ga ne znamo koristiti kako treba. Ne mislim da smo glupi i neobrazovani, već mislim da nemamo pojma, bar većina nas, kako mozak zaista funkcionira i što sve može. Da se malo nahvalim (to svi vole, dok se sami hvalimo), ja sam srednju školu sve razrede prošla sa odličnim, fakultet isto tako, završila 5 godina ekonomije, smjera financije u rekordnom roku, ispite polagala i prije roka, uvijek lako nalazila poslove, šefovi uglavnom bili zadovoljni, reklo bi se, ja znam sve i nema mi kraja. No, uvijek je tu nešto falilo,…

Jeste li ikada otišli na more i namjerno zaboravili ponijeti badić? Zato što znate da se nećete kupati jer “niste spremni”. Znate da će proći još jedno ljeto, jer “niste spremni”. Gledate u more, želite se kupati, tražite kutak plaže bez ljudi, jer “niste spremni”. Pogledate u svoje tijelo i sjetite se zašto. Ma koliko je to ludo, recite mi? Da šećete svijetom i skrivate se. Da oblačite odjeću koja ne ističe, nego skriva. Da nosite steznik ispod traperica. Da volite široku odjeću, jer se kroz nju ne nazire celulit ili drugi viškovi. Da unatrag izlazite iz prostorije u donjem rublju da vas muž ne vidi kroz vaše oči. Jer samo kroz vaše oči vi sebi niste dovoljno dobri. I koliko god ljudi koji vas vole govore da ste njima…

Imate mališane kod kuće? Ako se ponekad osjećate kao da gubite kontrolu i ne znate kako dalje, niste sami. Između neuspjelih pokušaja odvikavanja od pelena, noćnih i rano-jutarnjih buđenja, bratske ljubomore i razmirica, dječjih iznenadnih napadaja bijesa i promjena raspoloženja, partnerskih prepirki oko (pravilnog) odgoja djece ali i nedostatka intimnosti, raznih osobnih frustracija i još puno puno toga…budimo iskreni – vjerojatno vam preostaje malo energije i vremena za sebe i za (pro)nalaženje novih rješenja da vam život (i roditeljstvo) budu ljepši (i lakši!). Naravno, postoje baka i djed, prijatelji, udžbenici o roditeljstvu, a na svu sreću postoje i Supermame sa svojim uvijek fantastičnim savjetima! No, u cijeloj toj priči postoji još jedna vrhunska tehnika za koju možda još niste čuli i koja vam može potpuno promijeniti način življenja, a time…

Kad se među roditeljima (pogotovo onih u međugeneracijskoj razlici) započne priča o odgoju, krene borba trojanskih razmjera. Svi imaju neke svoje teorije i strategije, iznose ratničke dnevnike, položaje vojnika u rovovima, odgovore na što ako…procjenu svake borbene situacije i potencijalne ishode bitke. Moj pogled tada često odluta u daljinu, smješkam se kao blažena i…isključim. Jer, ja nemam zasad nikakav plan. Ili je to neimanje plana isto svojevrstan plan? Moja prija je rekla, i to mi se jako urezalo u pamćenje, da sve faze kod djece dođu i prođu, ali ako zezneš u odgoju – tu nema nazad, nema ispravka. I to me ponukalo na proučavanje odgojnih metoda. Knjiga o odgoju i discipliniranju ima napretek, a kako se svijet i društvo mijenjaju, kako dolazi do novih socioloških, neuroznanstvenih, psiholoških otkrića, kako…

Svi mediji pišu o tome, a ja sam, nadobudno, mislila da, kao po običaju, pretjeruju. Onda sam poslušala taj kobni idiotski intervju. ”Možda Škoro nije tako mislio”. Ne, draga moja Đurđa, mislio je baš tako. ”Njegove su riječi izvučene iz konteksta.” Nisu, dragi moj Jerko. Kontekst je taj: pobačaj kod silovane žene. Uzimajući u obzir da je Škoro poznata ličnost, doktor znanosti i kandidat za premijera, za njegovu skandaloznu izjavu nema opravdanja. Nema! Kao ni za one puknute cijevi kod Milanovića u stanu kada su bile poplave u Gunji. Samo što jedno su cijevi drugo je silovanje. Ponovimo što je to Škoro rekao: ”Ako žena zatrudni nakon silovanja, onda se mora dogovoriti s obitelji što će učiniti…” Ovo je slika Hrvatske danas, u 2020. godini. Ne u srednjem vijeku. Ovo…

Skinuti odjeću sa sebe i pokazati svoje tijelo. Kod doktora, na plaži pred nepoznatim ljudima, u garderobi pred kolegicama, u sobi pred djecom, u sobi pred mužem, u sobi pred ogledalom, sebi. Jedno tijelo u različitim situacijama i tako različito poimanje tijela. Ponekad je tako lako biti u tom tijelu, a ponekad… Gledam svoje tijelo i razmišljam koliko smo daleko došli i što smo sve prošli. Razne preglede, razne plaže i puno nepoznatih ljudi. Mnogo predstava. Dva poroda. Dvoje djece. Tridesetičetiri godine. Puno padova, jedan napuknuti zub, tri polomljene kosti, jedan potres mozga. Odstranjivanje madeža, tetovažu, farbanje, šminkanje, debljanje, mršavljenje, dojenje, debljanje, mršavljenje, dojenje. Puno suza, puno zagrljaja, puno poljubaca, dodira. Osjećaja. Tijelo. Mala riječ za toliko toga. Koliko podsmjehivanja, toliko hvaljenja. Koliko energije, umora, boli. Previše sumnjanja. Kako te…

Žena je najviši oblik života. U svojoj je ranjivosti upravo toliko snažna da su svi današnji nametnuti prioriteti kroz prizmu onoga što kao ljudsko biće “mora”, predmet suvišne rasprave između različitih mišljenja koja biologija, snažnija od ljudskog mišljenja i znanja, neprestano pobija. I tada, boreći se sa majkom prirodom, žena doživljava lom između stvarnosti u kojoj se snalazi i onoga što joj unutrašnjost svakog trenutka šapuće. Prije nekoliko dana ležala sam u bolničkoj sobi zbog trudničkih mučnina i ono što sam promatrala toga dana i cijelu noć, nije mi dalo da spavam još nekoliko. Iako i sama prolazim kroz određenu bolnu fazu koja je, iako prirodna, iscrpljujuća i mučna u ovom periodu moga života, ovo nije priča o osobnoj frustraciji, negativnom iskustvu ili ljutnji. Ovo je priča o senzornom iskustvu promatranja…

“Znaš li da si sad kad si rodila doma i službeno čudakinja”, pitala me u šali Jela nedugo nakon poroda. Nisam do tad o tome razmišljala. Odluka da rodim doma iskristalizirala se tako spontano i nenametljivo u par godina rada kao doula, osjećala sam se toliko sigurno i spremno da nisam razmišljala o onima koji ne razmišljaju na isti način ili ne znaju dovoljno. Bio je to jedan “pa naravno” trenutak koji se gradio još od prve trudnoće, a učvrstio u svemu što sam otad naučila. Oblake na nebu te odluke donijele bi samo komplikacije u trudnoći, ali, kao i prvi put, moja je trudnoća bila uredna i ugodna. “Ljudi će misliti da si luda ili hrabra“, nadovezala se. I bila je u pravu. Osim onih u mojem užem krugu,…

Koliko je nesretnih, „toksičnih“ veza koje opstaju zbog niskog samopoštovanja jednog od partnera? Koliko neostvarenih želja i snova zbog slabe vjere u sebe i svoje sposobnosti? Koliko neizrečenih riječi zbog straha da se ne ispadne glupo ili jadno pred drugima? U osnovi ovih životnih priča i situacija stoji nisko samopoštovanje. No, što je uopće samopoštovanje? Ono se odnosi na općenito mišljenje ili dojam koje imamo o sebi, način na koji se procjenjujemo i vrijednosti koje si (ne)pripisujemo. Samopoštovanje je važno jer je snažno povezano s kvalitetom života. Kada je naše samopoštovanje zdravo, svakodnevno biramo za sebe život koji poštuje naše potrebe (koje smatramo važnima!) ali i naše granice (koje ne smatramo našom manom ili manjkavošću već osobnim prostorom koji nas razlikuje od drugih ljudi i štiti od njihovih zahtjeva koji…

Znate ljudi što ja mislim, kao netko tko tek sada s 34 godine uči kako voljeti sebe?! Ja mislim da ljubav prema sebi, ili kako ja volim reći “sebeljublje”, treba biti jedan od predmeta u osnovnoj i srednjoj školi, osim ako niste jedan od onih sretnika kojeg su roditelji to učili od malena. Zašto to mislim? E, pa zato jer ako ne voliš sebe, ne poštuješ se i nisi sebi na prvom mjestu, nema te nigdje, pojest će te sustav. Ja dakle, kao što rekoh, tek sada s 34 godine učim kako sebe staviti na prvo mjesto. Rečenica koja me je prosvijetlila bila je: „U avionu prvo masku stavite sebi, da bi mogli pomoći drugima.“ A ja sam ta koja će, gušeći se i dalje prvo pomagati dijete, muža, roditelja…