MAJČINSTVO

Postoji li takvo što? Evo, iskreno, sad sam prvi put guglala taj pojam. I, opa, bome ima puno o tome. Jako puno žena to prolazi, ali još uvijek je to nekakav tabu jer je danas sreća kao nekakav must-have. Ako nisi zadovoljna s onim što imaš, onda nisi okej, nešto ne valja. U čemu je problem, pa imaš sve što želiš? Ja sam po prirodi dosta vesela osoba. Pozitivna, optimistična i vedra, no to ne znači da nemam tužne dane. A u ovoj trudnoći sam ih imala puno. Stvarno puno. Nešto od toga je izazvano vanjskim utjecajima, kao smrt drage osobe i bolest poznanice, ali većina mojih tužnih momenata dogodili su se onako, iz – ničega. Samo bih sjedila i plakala. Ništa se u tom trenutku značajno nije dogodilo, nije…

Moje dijete spava cijelu noć, vikendom od otprilike 21.30 do 7.30. Otkad se rodila. Jutros me, nakon cjelonoćnog ustajanja zbog njezinih burnih snova, probudila oko 5. Spava u svojem krevetu, a danas nije bila za ideju da tamo i ostane pa sam ju uzela sebi. Jako volim spavati. JAKO. Pa nisam dramila oko dijeljenja kreveta. Slijedile su one scene guranja roditelja svim udovima, koje vidimo u gifovima na što sam joj okrenula leđa i samo poručila da spava. Jutro, a i ostatak dana, prošli su uz konstantno: „Mama, nosi me“. K.o.n.s.t.a.n.t.n.o. Na svaki moj prijedlog dobivala sam odgovor: „Ne!“ Bacanje stvari se podrazumijevalo s time da je nakon toga slijedilo okretanje leđa i ignoriranje. Na moje „Pogledaj me, razgovaram s tobom“, gledala je svugdje samo ne u mene i smijuljila…

Na ovaj tekst me potaknuo post koji sam vidjela na Instagramu u kojem se govori o tome kako žena kad postane majka počinje zamarati ljude sa svojim slikama djece uz to oduševljeno pričajući kako dijete jede, plače, guguče. Neću lagati, mama sam i pronalazim se u ovome. Znala sam itekako zamarati ljude s time od kako mi djeca idu na kahlicu do kako trepću. Nikad neću zaboraviti kad mi je jedan prijatelj pričao da mu je kolegica s posla postala mama i stavila je slike kćeri na Facebook. Jedno deset fotki kako se malena ljulja na ljuljački u parkiću. Ono što je moj prijatelj dosta duhovito opisao je da je bio u nezavidnoj situaciji lajkanja fotke. Naime, koju lajkati? Onu kad je malena dolje na ljuljački ili kada je u…

Da, to sam ja. Jedina mama u krugu svojih prijateljica. Svoj majčinski staž odrađujem evo već skoro osam godina, i znate što prilično mi dobro ide. Imam više majčinskog staža, nego radnog staža u radnoj knjižnici. Uskoro ću biti i jedina mama s dvoje djece u društvu. Kako ću se u tome snaći, to ćemo tek vidjeti, ali sad bih htjela reći kako je to zaista biti jedina mama u društvu svojih bliskih prijateljica. U početku sam se jako trudila biti u toku sa svime, odnosno biti u doticaju s dotad svojim normalnim, nemajčinskim životom. Moj trud bio je vidljiv na svim razinama, u slanju poruka, zvanju prijateljica, viđanju s njima kad god bih stigla. Ali ubrzo sam shvatila da je to jako iscrpljujuće i nešto što mi oduzima previše…

Mamitis – pojava između majke i djeteta koja traje određeni period djetetova života (čitaj: jako dugi period, na prvi pogled beskrajno dugi period). Prepoznaje se po mnogim simptomima, nemoguće ih je sve nabrojati, ali potrudit ćemo se prikazati neke od njih.

Prije tri dana na svijet je došao moj mali Rudi. Ovo pišem iz bolničke sobe jednog zagrebačkog rodilišta. Neću imenovati u kojem jer ne bi bilo fer prema fantastičnim doktorima i primaljama, niti prema medicinskim sestrama koje padaju s nogu. Problematika ove teme čini se i bezveznom i plačljivom u usporedbi na čudesa koja doktori ovdje izvode kako bi naše bebe došle na svijet sretne i zdrave. Međutim, bitna je zato što se tiče baš tebe. Majke. Već svi znaju da je dojenje jako bitno. Dojenje je dobro za razvoj djeteta. Dojenje je zakon, dostupno, jeftino, multipraktično. Okej. Svi znaju da je bočica babaroga. Pod bočica mislim formula, adaptirano, umjetno mlijeko, kako hoćete. Ja ga zovem bočica, zvuči mi nekako manje otrovnom riječi. Znam iz prve ruke da je bočica…

Ležim neku večer na kauču, David zaspao na meni, gledam u temperaturu na mobitelu: piše -2, a odmah pored toga piše VEDRO. Nasmijem se sama sebi i pomislim, kako smiješno – tako ponekad izgleda i majčinstvo. U minusu si, ali je vedro. Postoje ti određeni momenti u roditeljstvu kad si na rubu snaga i misliš da nemaš otkud iščupati taj još jedan živac koji ti treba da riješiš neku konfliktnu situaciju, podočnjaci vise ispod očiju, bore se povećale, a cice smanjile, a opet u dubini duše znaš i osjećaš da to tako treba biti. Ne mislim na dio s podočnjacima i malim cicama, nego taj osjećaj koji dolazi iznutra – onaj koji ti i kad je teško i kada si na rubu snaga, živčana, prljava, neprepoznatljiva sebi, govori i jasno…

U trećoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu ugostili smo Petru Ninčević na društvenim mrežama poznatijom pod imenom @lipstick_mom_petra. S njom smo popričale o jednoj vrlo aktualnoj temi kao što je momshaming. Saznajte kada smo se i u kojim situacijama prvi put susrele sa osuđivanjem, ružnim komentarima i kritikama. A zaključak današnje epizode je – manje osuđivanja, više podrške. Podcast Iskreno o majčinstvu snima se u prostorijama Impact Hub-a, Zagreb.

Pročitaj, upamti i samo diši: 1. Ne slušaj što ti ostali govore o trudnoći. Neka ti kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. Jer nitko ne zna kako je tebi, nitko nije u tvojoj koži i nitko ne poznaje tvoje tijelo bolje od tebe. Zato samo slušaj svoje tijelo. 2. Ne slušaj strašne priče o bolnici ili rađaonici. Kad sam prvi put bila trudna, svašta sam se naslušala. O tome kako u bolnici nema dovoljno hrane, ni vode, kako su uvjeti loši itd. Kad na kraju, meni je bilo i više nego zadovoljavajuće. Zašto? Zato što sam donijela zdravo dijete na svijet, trebam li išta više reći? Sve ostalo pada u drugi plan. 3. Nemoj misliti da moraš imati sve što druge mame imaju. To je podsjetnik važan i…

Trudnoća. Drugo stanje. Blaženo stanje. Trudnoća jest stanje na koje te ništa i nitko ne može pripremiti, ma koliko o tome slušala ili čitala. To je nešto neopisivo, nešto neočekivano, vulkan emocija koji te neprestano prati. Od neprestanog straha i strepnje, do neopisive sreće kada osjetiš prve trzaje i udarce svoje male bebice koja u tebi raste. Teško je to i riječima opisati, to se mora doživjeti. Kako bolje opisati trudnoću, nego reći da je to iskustvo koje te potpuno promijeni. Izokrene tvoj život naglavačke, jako te protrese i ostavi bez daha svaki dan. Kao i kod većine stvari u životu, odnosno promjena i stanja, nažalost i u ovom tvom blaženom stanju doživiš neke vrlo neugodne situacije. Na početku su to pitanja: „Što čekaš? Kako još ne znaš? Radiš još?…