MAJČINSTVO

Koliko ste puta čuli tu rečenicu? Koliko ste puta čuli tu rečenicu od osoba koje nisu vaši bližnji? Moj odgovor je previše puta. Pitala me to i medicinska sestra, i baka s tržnice, i teta iz trgovine, i mamina susjeda, i susjeda moje svekrve, i baba koju sam jednom upoznala. Kad bolje razmislim, pitali su me svi kojih se to pitanje ne samo ne tiče, nego ne znam kako se udostoje to pitati. Ovo pitanje je jedno od onih koje se novopečenim roditeljima ili mamama ne postavlja. Možda treba izraditi plakat s jasnim pravilima što se ne smije pitati: Dojiš li? Imaš li dovoljno mlijeka? Gdje beba spava? Nadam se da ne spava s vama u krevetu. Spava li po noći? Zašto ju stalno nosiš? I taj plakat objesiti ispred…

U zadnjih nekoliko dana sve je – odgođeno. Kod nas u kazalištu odgođene su sve predstave do daljnjega, nema ni jedne probe idući tjedan, nema plesa, nema dramskog studija. Ne samo kod nas, svugdje su odgođeni koncerti, sajmovi, bilo kakva okupljanja i sve to iz svima poznatog razloga. Više su to mjere opreza sada, što je u redu. Ali neke se stvari ne mogu odgoditi. Činjenicu da sam u trideset i devetom tjednu trudnoće ne mogu sakriti, zanemariti, niti odgoditi. A po tome koliko divlja mala bebica u meni i traži si mjesta, čini mi se kako će uskoro, vrlo uskoro, htjeti izaći van u novi svijet. Trudnoća sama po sebi nosi puno toga nepoznatog. Mi trudnice, koje nas je sada uhvatilo ovo specifično vrijeme, susrećemo se s raznim prijetnjama…

Lorena Mamić Franjić @lorena_m_f jedna je od prvih instamama na našem području koju pratimo od samih početaka. Lorena nam je ispričala kako je započela njezina priča sa ovom najpopularnijom društvenom mrežom, koliko joj treba da pripremi jednu fotografiju za instagram, je li ikad bila dio mamećih grupa, što ju sve živcira na Instagramu i što misli o influencerima. Sve o instagramu otkrila nam je u novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu koji se snima u prostorijama Impact Hub-a Zagreb, Boškovićeva 2. “Instagram je kao brak, što napraviš od njega to ti i bude.”, Lorena

Šetajući danas po kvartu naletjela sam na jednog preslatkog nonića, unuk mu je prepričavao svašta nešto, ja pola nisam pohvatala, ali nonić ga je pozorno slušao i propitivao. Toliko slatkoće, mirnoće i ljubavi u njihovom odnosu. Dva različita svijeta, dvije sasvim druge generacije, a idu ruku pod ruku tako savršeno. Naša mala Lavica ima jednu veliku veliku sreću: i s jedne i s druge strane obitelji ima žive (i zdrave) djedove i bake. Radno aktivne i zaposlene, što je i logično kada uzmemo u obzir vrijeme u kojemu živimo. U toj njenoj velikoj sreći ima i jednu malu nesreću, nonići joj nisu baš iza ugla. Jedni su bliže, muževi roditelji, a jedni su bome daleko (moji starci) i to na čak 500 kilometara daljine. Moglo je biti i gore, mogli…

Iako je tek prošlo 23 dana, čini mi se kao da smo oduvijek zajedno, i više se ni ne sjećam života prije tebe. Dječače moj, koliko si nam samo veselja i sreće unio u našu malu obitelj. Ponekad mi se čini da sanjam, jer je sve nekako magično i nestvarno. Da si ti sad tu, dišeš pored mene, plačeš kad si gladan, promatraš svijet, stišćeš svoje male rukice i nogice. Toliko nestvarno, a opet tako stvarno. Čekali smo te dugih devet mjeseci, zamišljali kakav ćeš biti i kako ćemo se snaći u novoj ulozi. Nestvarno je i to da sam ja sada mama dvoje djece, iako kad ih vidim zajedno znam da imam najveće bogatstvo pored sebe. View this post on Instagram A post shared by Sara M. (@ovo.smo.mi) Naravno…

Pitaju nas kako smo i planiramo li još djece? Pa evo, da se zna, dobro smo. Umorni, ali dobro. I ne, ne planiramo imati više djece. Zanimljivo mi je koliko sam utjehe nalazila u toj odluci kad god mi je bilo teško tijekom zadnje trudnoće ili prvih mjeseci s dvoje male djece. Ideja da to prolazim po zadnji put davala mi je snagu da lakše izguram svaki dan, pa i onaj najteži. Ono što me najviše u svemu tome iznenadilo je činjenica da me sad više strah da nam se „ne zalomi“ nego kad mi je bilo 20 godina. Iako ni tad ne bi bilo idealno, ne bi mi bilo toliko nezamislivo zatrudnjeti kao sad. Ono je vrijeme prije djece, vrijeme kad ih jedva čekaš imati, upoznati i uživati u…

U novoj epizodi podcasta ugostile smo supermamu troje djece Anu Vladušić. Valentinovo se bliži pa smo upravo zbog toga odlučile porazgovarati o ljubavi i braku. Osi što smo otkrile slavimo li Valentinovo popričale smo o tome kako izgleda brak poslije djece, koliko su nam naši muževi podrška, mogu li djeca spasiti brak i što se događa kad se okolina počne uplitati u odgoj i brak. “Valentinovo je dan za nas dvoje – u slučaju da nam netko može pričuvati djecu”, Ana Vladušić Podcast Iskreno o Majčinstvu snima se u Impact Hub Zagreb, Boškovićeva 2.

Reklama tvrtke Frida Mom, specijalizirane za proizvodnju postpartalnih proizvoda, odbijena je za prikazivanje tijekom prijenosa prestižne dodjele filmskih nagrada Oscar, iz razloga što sadrži grafičke slike, djelomičnu golotinju te demonstraciju proizvoda. Na reklami je prikazana majka koju je usred noći probudio bebin plač. Diže se iz kreveta, umjesto donjeg dijela pidžame nosi mrežaste gaćice s velikim uloškom za rodilje. Odlazi na wc i pospana mijenja uložak. Ne vidimo detalje, ne vidimo krv. Ne vidimo golotinju. Vidimo ogoljelu majku. Ženu čije je tijelo iscrpljeno i bolno. Ženu koja se oporavlja. Stvarnu ženu. Stvarnu majku. Sa strijama. S postporođajnim mekanim trbuhom. Vidimo ono kroz što smo sve prošle, a opet tako rijetko o tome pričamo. Vrijeme je da mediji počnu prikazivati postporođajno razdoblje onakvim kakvim to i je, umjesto da ga idealiziraju….

Što kada bih vam rekla da je majčinstvo oksimoron? Figura u kojoj su spojena dva pojma potpuno suprotnog značenja. Najveća sreća i radost u suzama i neprestanim propitkivanjem jesmo li mogle bolje. Možda jesmo, odgovara naša savjest koja se uvijek grize i nikad ne spava. Ali smo napravile uvijek ono što smo mogle, i što je za našu djecu bilo najbolje u tom trenutku. Krivnja je ponekad prevelik teret, koja nas često bespotrebno pritišće. Jer kada na istu situaciju pogledaš s odmakom vremena, shvatiš da ti prošlost može samo pomoći da popraviš sve što misliš da može biti bolje. Ležim neku večer pored djece, čekam da zaspu. Trenirka vonja na gulaš za sutra koji još krčka na šporetu, tri kile raštike čeka da ju izrežem i spremim u zamrzivač, mokro…

Ponoć je prošla. Vikend je iza nas. Ponedjeljak je stigao. Nije važno koji je dan, koliko je sati, kakvo je vrijeme, jer osjećam da nas dijele samo sati od upoznavanja. Dijele nas sati iščekivanja i strepnje, ali sve to vrijedi samo da tebe upoznam. Želim ti u ove kasne noćne sate napisati o čemu razmišljam kad već ne mogu spavati. Osjećam da se moje tijelo priprema na tvoj dolazak. Osjećam kako mi ti svakim svojim pokretom pokazuješ kako će uskoro biti vrijeme, jer tvoji su pokretni snažni, kao i tvoje srce koje čujem svaki put na pregledu. Osjećam kako me ohrabruješ, jer mi je to potrebno. Ne znam hoću li biti posve spremna na sve što me čeka, ne znam kako će moje tijelo sve to doživjeti, ali znam da…