MAJČINSTVO

Gledajući filmove i maštajući kako ću jednog dana postati majka, mislila sam da će mi vrhunac života biti rođenje djeteta. I kao u tim romantičnim filmovima, padat će latice cvijeća, beba će gugutati i puno se smijati. Zavladat će mir svijetom i svi će ljudi biti sretni. E pa, reality check, to se nije dogodilo. Niti približno. Mislim da bi se realnije trebalo pričati o majčinstvu i tebi kao majci kojoj će se zauvijek promijeniti prioriteti, način razmišljanja i pogledi na svijet. Kad ti nakon poroda daju bebu u ruke, osjećaš se sretno, ali i zbunjeno, prestrašeno i imaš tisuću i jedno pitanje. Meni je trebala jedna neprospavana noć i cijeli dan da mi uopće sjedne da sam ja sad postala mama i da imam dijete. Na tu prestrašenost i…

Ovih dana prolazim kroz uspješno odvikavanje od pelena koje se dogodilo u doslovno 2 dana. Da, tako kratko. To me potaknulo na pisanje teksta o našim očekivanjima od djeteta i našem ustrajanju da se naše idealne, zamišljene slike ostvare. Koliko smo kao roditelji ponekad opterećeni vlastitim očekivanjima od svoje djece i svijetom koji smo mi zamislili za njih jer smatramo da je tako najbolje? Roditelj je u ulozi osobe koja djetetu pruža okolnosti za zdrav i kvalitetan razvoj. Često, u nastojanju da djetetu pružimo najbolje, spotičemo se u situacijama u kojima grčevito želimo da se naša očekivanja ispune. To može biti iščekivanje prvih koraka, odvikavanja od pelena, spavanja djeteta u vlastitom krevetu, samostalnog hranjenja… nadodajte ono što vam je bilo bitno. Prisjetite se tih svojih zamišljenih ideja načina na koji…

Ispričat ću vam priču o životu jedne bočice. Bočice koja svojoj vlasnici ili vlasniku puno znači. Znači izvor hrane, znači osmijeh, znači veselje, a često znači i utjehu. “Moja beba, kada je bila jako, jako mala, rasla je uz moje prsi. Moj maleni dječak, kako je bivao sve veći i jači, sve odrasliji i ozbiljniji, koliko to može biti za jednu bebu, počeo je iskazivati i simpatije prema bočici, kako bi se umorna mama malo odmorila, a kako bi tata osjetio koliko je lijepo gledati svoje maleno djetešce i hraniti ga. Kako je moj beba dječak rastao, tako je počeo papati i druge namirnice, ali bočica je ostala kao utjeha. Prvo mu je služila kao izvor hrane. Zatim mu je služila za ublažavanje svrbeži kod rasta zubića. Znao je satima…

Bila je nedjelja ujutro. Peđa i Korana još su spavali dok nam je sunce polako ulazilo u sobu. Pogledala sam na sat koji je pokazivao 9. I tada mi je prošla misao kroz glavu da bi danas mogao biti taj dan. Ne znam zašto, nije bilo nekog posebnog razloga. Beba se micala i trbuh mi je bio malo drukčije napet nego inače, ali ništa drugo nisam osjećala. Još. Kada se ostatak moje ekipe probudio, inzistirala sam da odemo na rijeku. Htjela sam provesti s njima ovo vrijeme zbog tog osjećaja da nam je ovo možda zadnje prijepodne u troje. Poslušali su me. Otišli smo na Mrežnicu, na mjesto gdje smo znali da neće biti nikoga. Korana je trčala, pronalazila štapove pa su ona i tata „pecali“, bacali smo kamenčiće i…

Supermama Marina @mkm.marina na svom je instagram profilu iskreno progovorila o svoje dvije trudnoće i time potaknula mame da pričaju o svojoj borbi s neplodnošću  –  problem s kojim se muči veliki broj žena, a o kojemu se tako malo priča. “Udala sam se sa samo 23 godine. Nismo odmah htjeli djecu, radili smo, izlazili, družili se, ustvari bio je to jedan super period, ali onda shvatiš da to više nije to i nismo si dovoljni samo nas dvoje. Fali nešto veće. Prvu godinu pokušavanja nije išlo, nismo puno brinuli. Druga godina je bila teža. Prošli smo neke osnovne preglede kao što su prohodnost jajovoda i spermiogram. Nalazi su uvijek bili savršeni. Treća godina je meni donijela tešku depresiju. Sve moje prijateljice su već imale djecu ili bile trudne, a…

Moram priznati da mi izolacija godi. Organizam mi je u posljednje vrijeme slao mnogo upozorenja da je preopterećen i umoran. Kako radim više poslova i živim sama s djetetom, ustajanje za posao i spremanje za vrtić predstavljaju mi najveću muku. Pogotovo jer nisam jutarnji tip. Nakon posla, prije vrtića obavim jedan od poslova ili kuham i idem u nabavku. Vrijeme nakon vrtića provodim s djetetom za vrijeme kojeg jedva održavam budnost. U 21 sat sam spremna za krevet. Ne želim reći da su okolnosti u kojima se trenutno nalazimo poželjne. Upravo suprotno. Prolazimo kroz velike izazove, a o krizi koja nas čeka nakon svega zapravo još nismo počeli duboko razmišljati. No, ono što mi je dobrodošlo je prvenstveno odmor od svih obaveza. One su trenutno svedene na najmanju razinu: primarni…

Doma smo, kao i velika većina vas. Muž, mala, pas i ja. Ne pravimo plasteline ni sapune ni vulkane. Razmišljamo samo o tome kako da preživimo dan, navečer možda pogledamo neki film i odemo spavati. Za mene koja sam people person, ovaj je period noćna fu*king mora. Nije toliko ni do druženja, koliko do toga što ništa ne radi, nemaš gdje otići i popiti kavu na suncu, sve je nekako sablasno i tužno. Za njega, koji je introvert, sve je ok, osim što ne može otići na posao. I on i ja, on više nego ja trenutno, radimo do daljnjega, od kuće. Zajedno. Uz malu bebu. I psa. Bože ima li te? Jesam, nezahvalna sam znam, i duša me boli samo kad pomislim na rodilje iz Petrove i njihove bebače….

Povodom Svjetskog dana osoba s Down sindromom u novoj epizodi podcasta “Iskreno o majčinstvu”  ugostile smo Tinu @tinki_pink, koja je nakon sedam godina pokušavanja postala mama jednom posebnom dječaku s kromosomom viška. Tina nam je u nešto više od sat vremena ispričala svoju priču o savršenoj trudnoći koja je završila hitnim carskim rezom, prvim trenutcima i danima s Lukom, o iskustvu u bolnici i izostanku psihološke podrške, o reakcijama okoline i podršci koju je pronašla u virtualnom svijetu, o svojoj svakodnevici i problemima s birokracijom i sustavom… Najveća podrška od prvog joj je dan muž Marinko, a njegovo iskustvo pročitajte ovdje. “Luka nas je promijenio i ispunio. Ne bih ga mijenjala za ništa.”, Tina