SUPERMAME

Ovo je priča o dječjem rođendanu. O dječjem rođendanu koji mi je promijenio život. Za vas koji me ne poznajete, nikada nisam bila “kids person”, ukoliko tako nešto uopće postoji. Dobra većina mojih prijatelja ili poznanika, nekada davno bi vam rekla da sam ja jedna od onih koja ne želi i nikada neće imati djecu. Ima djevojčica koje od najranijeg djetinjstva pokazuju naklonost prema dječici… ja nisam bila jedna od tih. Istini za volju, do svojih ranih dvadeset bila sam u fazi potrebe glumljenja da sam nešto što nisam pa je vjerojatno i taj faktor pridonio poimanju mene kao osobe koja baš i nije sklona djeci. Stvari su se promijenile kada sam upoznala sebe i kada sam kao najveći mogući dar, dobila svoju vlastitu djecu.

Danas radim jedan mali “detour” od naših nizozemskih pustolovina, jer želim s vama podijeliti jedan strah. Strah od tinejdžerskih godina. Da, malo je još rano za razmišljanje o toj dobi i zaista se nadam da imamo barem još 6, 7 nevinih godina, no prošli tjedan sam svoje samačke večeri (dok je muž na službenom putu) provela gledajući novu Netflix-ovu uspješnicu “13 reasons why” , završila cijelu sezonu u 5 večeri i ostala sa mučnim osjećajem u želucu…

Nakon Putne torbe priča o kojoj sam vam već pričala stiže nam još jedno ‘pomagalo’  koje potiče igru djece i roditelja – kutiju naziva »Ku-kuc! Priča je unutra« U današnjoj užurbanoj svakodnevici roditeljima često nedostaje ideja za provođenje vremena s djetetom, a kutija »Ku-kuc« odgovara upravo na taj izazov roditeljstva i daje konkretne ideje, materijale i prijedloge za zajedničku igru.

Znam da ćete misliti da pretjerujem sa svojim imigrantskim isčuđavanjima, ali uvjeravam vas da je svaka napisana riječ istina i samo istina; bez trunke pretjerivanja i možda malo dramatičnosti iliti autoričinog osobnog odraza;)