Svakodnevno se toliko trudimo da budemo dobre majke i pritom smo vrlo kritične prema samima sebi. Stoga nam se čini da ne ispunjavamo ni vlastita očekivanja, a kamo li očekivanja društva u kojem živimo. Što bi se dogodilo kad bi samo malo nježnije razgovarale same sa sobom? Što bi bilo kad bi same sebi poklonile samo malo više pažnje i oprosta kao što to svakodnevno činimo za našu djecu? Postoji li mogućnost da se oslobodimo osjećaja krivnje koji nas tako često prati u stopu? U našoj praksi vrlo često se srećemo upravo s majkama koje nose ogroman teret krivnje na svojim leđima. Majke se osjećaju loše jer idu na posao, jer peru, čiste, kuhaju, peglaju, pa ponekad viču i misle da ne čine dovoljno za svoju djecu ili očekuju previše…
priručnik razvojnih igara za djecu “Sretno djetinjstvo” podrška je roditeljima i široj zajednici
Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ iz Rijeke predstavlja Priručnik razvojnih igara za djecu „Sretno djetinjstvo“ koji su napisale autorice socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja Gordana Galetić i psihologica Yvette Karaba. Priručnik je dostupan svim roditeljima, a namijenjen je i odgojiteljima i učiteljima. Priručnik je nastao u tjednima izolacije uzrokovane koronavirusom kada su naglo zatvorene sve ustanove uključujući vrtiće i škole te su se roditelji suočili sa situacijom da kreiraju i ispune cijeli djetetov dan na način da bude topao, kreativan, zabavan i edukativan, što nerijetko nije lako niti najmaštovitijim i vrlo iskusnim roditeljima, a dodatno je izazovno kada smo zatvoreni u četiri zida i suočeni istovremenim radom od kuće, čuvanjem djece, kuhanjem ručka, brigom o poslu, mnogi dijelimo samo jedan kompjuter a dijete treba imati online školu, roditelj posao…
voljela bih da sam znala istinu o majčinstvu
“Sve je dobro i bit će bolje, nije to ništa, bit će toga još, budi zahvalna jer ste svi zdravi i imate krov nad glavom…” “Joj, jesam da, stvarno sam nezahvalna i blesava.” “Pa to je samo dijete, pa ne može malo dijete upravljati tobom, kako misliš tako dalje i kroz sve druge faze koje te čekaju proći, na tabletama za smirenje možda, ajde, ajde, glavu gore i ne daj se…” I tako otprilike svaki dan vodim monologe i diskusije u glavi. Mama sam dječaka od dvije i pol godine (terrible two – svi već znate), vodim privatan posao i živim jedno 500 km daleko od obitelji i prijateljica, kuma i ostalih. Mislim, sama sam si tako složila rekla bi mi moja mama koja nas je imala petoro i gdje…
strategija za mame čija djeca neće jesti
Koliko često dijete jede i što je pojelo u danu ponekad postane opsesija roditeljima, jer ono samo odmahuje glavom ili kaže „ne-ne!“ na spomen hrane. Neke savjete o tome kako od početka postići da dijete ne bude izbirljivo sam podijelila s vama u članku „Nemojte vi biti razlog zbog kojeg imate izbirljivo dijete“. Međutim, ovo je tema koja često dočeka roditelje nespremne ili se javi kod djece koja su odlično jela i nisu nikada prije bila izbirljiva. Kao bebe odlično prihvaćaju dohranu, lijepo nas poslušaju kad ih nagovaramo da pojedu još malo, a onda odjednom malo narastu i više ne žele jesti, bacaju hranu na pod, mažu se s hranom po licu, izlaze iz stolice, skidaju podbradnik, mrve hranu u tisuću komada, neće vodu, neće sok, neće mlijeko…znate već. Obično…
#braknadvakontinenta – priča o ljubavi, vjerovanju i predanosti
Mama dječaka koji mrzi spavati, preslatkog uragana zvanog Noa, supruga svjetskog putnika zbog kojeg živi #braknadvakontinenta, kćer najboljih ljudi na svijetu, kreativac koji nikad ne miruje, vječni optimist, ovisnik o kavi i klaustrofobičar najgore vrste. Tako sebe opisuje Maja Šantić – kolumnistica portala Supermame koja je nedavno izdala svoju prvu knjigu. Prezentaciju knjige u Zagrebu i druženje s autoricom nažalost je spriječila trenutna situacija s koronavirusom, no svejedno nije spriječila Maju da nam nešto više kaže o svome prvijencu pod nazivom #braknadvakontinenta. “Nikad svoj život nisam smatrala ništa naročito drugačijim niti posebnim, ništa po mom mišljenju vrijedno interesa ili čitanja. Sve dok nisam objavila svoj prvi tekst na portalu Supermame i opisala svoj život mame koja živi većinom sama s djetetom, dok je muž na drugom kraju svijeta. Tako je…
mekani i slasni bezmasni uštipci
Ovaj vikend uživamo u slasnim i mekanim uštipcima po receptu supermame Katarine (@kate_homecooking). sastojci 200-250g brašna 1 jaje 100g kiselog vrhnja (može i jogurta samo će onda trebati malo više brašna dodat) 1/2 praška za pecivo (može i soda) veći prstohvat soli priprema Umijesiti kompaktno tijesto (par minuta ručno), zamotati u prozirnu foliju i ostaviti da malo odmori (nama je najzgodnije preko noći u frižideru). Razvaljati na pobrašnjenoj površini do cca 0,5cm debljine i rezati na kvadrate/rombe. Zagrijati 1-2cm ulja te pržiti uštipke/peksimete u ulju (okrenute na istu stranu kao i kad su razvaljane). Prvo jednu stranu, pa kad se malo napuhnu okrenuti na drugu. Izvaditi na papir da se ocijedi ulje te poslužiti tople. Nama su najdraže uz sirni namaz (ABC), domaći sir, pršut i što god volite. Budući…
dva pitanja koja “obavezno” moraš postaviti svakoj ženi
Iako ima mnoštvo pitanja koja se OBAVEZNO trebaju postaviti svakoj ženi, dva su osnovna i trebate ih poštivati. kad ćeš se udati? Jer u njezinim godinama je Vesna već bila udana, vrijeme joj je, već je u TIM godinama, već je dugo sa dečkom, ima siguran posao i najviše od svega – bio bi red. Da bi pitanje dobilo na težini, svakako pitajte to u svakoj prilici i čim češće, kad zajedno pijete kavu, na svakom obiteljskom okupljanju ili druženju kad je po mogućnosti više ljudi, da svi mogu sudjelovati u ispitivanju i da ima publike. Samo vas molim, prije nego krenete sa tim pitanjem, razmislite i zapitate se o nekim stvarima. Je li ona to uopće želi? Je li njezin dečko to uopće želi? Što ako s takvim pitanjima…
mindfulness i dobrobiti svjesnijeg života
Naši dani sve češće izgledaju kao dugačak popis obaveza s kojeg kvačicom skidamo one riješene, a stisnuti rokovima, najčešće potpuno nesvjesno, jurcamo okolo kao da smo na autopilotu. Koliko puta vam se dogodilo da negdje dođete, a da ne znate kojim ste putem došli? Ili da jedete u žurbi dok razgovarate telefonom? Da „planete“ na dijete ili supruga, a da nisu nimalo krivi? Sve su ove automatske radnje suprotne potpunoj svjesnosti: iskustva koja živimo nesvjesno. Biti mindful znači biti svjestan. Prakticiranje svjesnosti može značiti jesti i usredotočiti se na svoja osjetila dok kušate hranu. To može značiti biti usklađen sa svojim dahom, osluškivati svoje tjelesne senzacije ili drugo. Možete dopustiti emocijama i mislima koje vas „muče“ da dođu i prođu, nježno ih prihvaćajući. Biti potpuno svjestan (mindful) znači obratiti pažnju…
ne mogu ti ostaviti savršeni svijet
Danas je toliko stavljen naglasak na odgoj djece, naročito na majčinstvo, da se pojavilo toliko teorija o nečemu što mnogima izgleda i odvija se toliko lako, dok drugi trebaju sve priručnike ovog svijeta kako bi shvatili osnovne potrebe vlastitog djeteta. I dok smo svi okupirani boljkama današnjice kojima nas bombardiraju, famoznim screen tajmom, Montessori aktivnostima zahvaljujući kojima se natječemo čije dijete je ranije počelo spremati suđe i igračke, do onih motoričkih pa ljubomorno gledamo kako se to Lovro, koji je mlađi dva mjeseca od našeg savršenog mini primjerka, tako vješto služi žlicom i vilicom dok naše sunce na majici ili po stolu ostavi više jogurta nego u ustima pri pokušaju samostalnog hranjenja?! Ponosni smo kako raznovrsnu hranu naše dijete jede. Dičimo se jelovnikom sastavljenim od namirnica koje smo i sami…
prozori u tuđi život
Listamo šarene kvadratiće mreža svakodnevno, komentirajući ljepotu, djecu, postignuća i slavlja. Neki uspostavljaju lijepa prijateljstva, neki sklapaju poslove, mnoštvo reklamiranja svega i svačega, kadrova cvijeća i zelenila, skandi i eklektičnih stilova interijera, skladno odjevene dječice i nasmijanih kosatih žena. Gledamo tuđe preuređene svjetove, upakirane kao poklone u slatki štih s ponekad gorkim okusom i sjetom. Gledamo i osvrnemo se oko sebe, u svoju užurbanu svakodnevnicu masne kuhinje, razbacane dječje sobe, posla kojega često neradno obavljamo i odnosa iz kojeg bismo ponekad željeli pobjeći. Ima barem jedna kojoj prođe kroz glavu: ”joj da je meni tako, a ne ovako”. I meni je. Nekada davno. Tada mi je u jednom trenu, na vrhuncu iscrpljenosti s dvoje sasvim malene djece sinulo…stavi fokus samo na svoj život. Nema druge. Samo si ti bitna. Da…
