U JEDNOJ RUCI DIPLOMA, A U DRUGOJ RUCI DIJETE

Subota je. Skoro podne. Ručak je u pećnici. Stan je skoro pa uredan, a ja imam malo vremena za pisanje. Pisanjem oslobađam svoje misli koje najčešće nastaju kad čistim i pospremam, tada sam najproduktivnija. Ne gledam vijesti, jedino ako u prolazu nešto uhvatim. Ali sam čula kako su posljednjih dana jedna od tema u Hrvatskoj lažne diplome i provjera diploma u svim obrazovnim ustanovama. Tako da će i moja diploma doći na provjeru. Ali neću sad o lažnim ili kupljenim diplomama, ispričat ću vam svoj put do diplome.

ŠTO SAM NAUČILA OD MARIE KONDO?

  • Postedby Petra P

Vjerujem da je većina vas čula za kraljicu raščišćavanja Marie Kondo (ako niste, Kondo je autorica knjige „Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život“ i odnedavno kreatorica Netflixove serije „Tidying up with Marie Kondo“). Njezinu sam knjigu pročitala prije nekoliko godina i neke od savjeta gotovo odmah primijenila u praksi. A budući da ih koristim i dalje, znači skoro četiri godine kasnije, mislim da su vrijedni spomena.

moždani udar nakon poroda

Moždani udar?!? Zamislite moj izraz lica nakon 6 sati pretraga na Rebru kada su mi priopćili da sam doživjela moždani udar! I to nakon 4 dana agonije sa hitnom službom koja me nije ozbiljno shvaćala!? Bila sam blago rečeno u takvom šoku da sam jedva nazvala tatu koji je strpljivo čekao cijelo vrijeme u čekaoni! U takvom šoku da sam u jednom danu ostala bez mlijeka za svoju djevojčicu koju sam rodila 16 dana ranije. No dosta drame…jer kada pogledam iz ove perspektive, nije to bilo tako strašno i imala sam puno sreće u nesreći. Ali ono što sam naučila iz cijele te situacije je da UVIJEK morate slušati svoje tijelo! I jedini razlog zašto ovo pišem je da možda nekom pomognem ako se ikada nađe u takvoj situaciji. Moram…

KADA SMO PRESTALI SANJATI?

Zapitate li se ikada što ste to noćas sanjali? Često sam znala sanjati, skoro svaku noć i onda se to odjednom prorijedilo, sve sam se slabije sjećala svojih snova, s vremenom sam prestala sanjati. Što zbog umora, stresa i nekih glupih životnih navika. Noćas sam nešto sanjala, nevažno je što, ali sam se probudila jutros i razmišljam kako ne želim da F. prestane sanjati. Naravno da će cijelo djetinjstvo i ranu mladost provesti maštajući i sanjajući, jer ćemo mu mi roditelji omogućiti bezbrižan početak života. No, ne želim da prestane sanjati zbog količine stresa i problema koji će ga okruživati. Ne želim da doživljava život sivim i tmurnim jer će biti opterećen općim nezadovoljstvom u državi, ustašama i partizanima.

ITALIJA: ROAD TRIP KAMPEROM

Jeste li ikada bili u situaciji da stojite u nepreglednoj koloni na autocesti prema moru, a pored vas stane kamper kroz čiji prozor vire znatiželjna dječja lica? Sigurno ste pomislili – blago njima – ako se umore, samo stanu na odmorištu. Ionako sve imaju sa sobom! Upravo te blagodati putovanja kamperom iskusila sam sa svojom obitelji za prošlogodišnje uskršnje praznike. Krenuli smo, kako je to prokomentirala moja tada 10-godišnja djevojčica, na naše „putovanje života“(usprkos činjenici da je obišla pola svijeta). Na njezin komentar vratit ću se na kraju teksta, nakon proživljenih 7 dana i prijeđenih oko 3000 kilometara.

DJECA RODITELJA S DRVENIH STOLICA NAŠIH BOLNICA

Trebala sam pisati neki drugi blog post. Imala sam najbolju namjeru pisati drugi blog post. Ali ne mogu, sve dok ne istresem ovo iz glave moje misli ne mogu se kretati u smjeru glupavih tema. Kad usporedim sa ovom pričom, sve što sam ikada napisala je glupava tema.

PLAN ZA SPAS

Napokon sam shvatila da trebam organiziraniju verziju sebe. Sad kad je voda došla do grla. Ali tako to kod mene ide. Mora doći do grla da shvatim. Dvoje djece, dvije ogromne odgovornosti i ja u kaosu. Kaosu zbog nespavanja jer eto izbijaju nam zubi. Kaosu zbog temperatura ukućana koje se samo redaju i ne vidim im kraja. Kaosu zbog gomile sitnica koje ne stižem. Kaosu zbog naizgled jednostavnih stvari koje moram napraviti, ali silom prilika prekinuta sam u njima petstotina puta u danu jer je moja beba počela puzati i penjati se posvuda, a ako to ne radi onda urliče da ju dignem. Tako da mi je obično vješanje rublja cjelodnevna aktivnost. A odrađivanje toga i sličnih poslova jednom rukom posebna vještina vrijedna live prijenosa.

ZIMSKA IDILA S DJECOM?

Zimska idila s djecom? Upitna rečenica. Već i vrapci na grani znaju kako se oduvijek divim roditeljima koji putuju po svijetu sa svojom djecom. Trudimo se i mi tako, doduše, putujemo na mjesta koja su predviđena za djecu, jer pomisao na putovanje onako kako smo nekada – s razgledavanjem i otkrivanjem divota drugih kultura –  s dvoje male djece – djeluje nemoguće. Barem sada. Drugačije će biti kada malo narastu. Sada se trudimo i koncentriramo na putovanja na 3-4 sata udaljenosti, koja će biti prilagođena za naše malene.

WANDERLUST EVENTS: OD SNOVA DO USPJEHA

Marina i Marija odlučile su slijediti svoje snove te su se prije otprilike dvije godine hrabro i s puno strasti odvažile zaploviti poduzetničkim vodama. O počecima njihove agencije Wanderlust Events već ste imali priliku čitati na našem portalu, a ovaj put poželjele smo saznati je li se njihov trud zaista i isplatio. U moru negativnih vijesti, drago nam je što danas možemo prenijeti i ovakve pozitivne i inspirativne priče.

SAMO OZDRAVI MI TI. I NASPAVAJ SE JA.

Osim standardnog pitanja što to moj muž radi pa hoda po bijelom svijetu od nemila do nedraga, ljude zanima kako naš brak opstaje na toliku udaljenost i je li mi naporno samoj. Na prvo pitanje obično odgovaram da živi zahvaljujući ogromnom povjerenju bez kojeg bi cijela priča i avantura zvana #braknadvakontinenta bila nemoguća za izvesti. Srećom, nismo ljubomorni ni jedno ni drugo, pa ne paničarimo kad se onaj drugi ne javlja u pojedinim satima u svom kutku ove kuglice koju nazivaju svijetom. Zato bi se o naporu sad već dalo govoriti!