UZ ČAŠICU KUHANOG VINA

Kad si dijete, Božiću se veseliš radi poklona i zimskih praznika. Kao tinejdžerica, veseliš mu se radi praznika i sladunjavih božićnih filmova. Kao odrasla žena, veseliš mu se radi kuhanog vina, možebitnog „spojim-spojiš“ godišnjeg odmora i sladunjavih božićnih filmova. Znam da znate da ne mislim ozbiljno i da je Božić puno više od ovoga, pogotovo kada postaneš mama, ali sam čvrsto odlučila da ovo ne može i ne smije  biti ozbiljan tekst, tako da ću vas beskrupulozno vratiti na – sladunjave božićne filmove.

SVIJET SNOVA – MOJE DIJETE MOŽE PRESPAVATI NOĆ?

Kada sam ostala trudna, znala sam da me čeka nespavanje. Tih prvih godinu dana, dok je beba na cikici, nema spavanja. Pripremila sam se, koliko god je to (ne)moguće. Moja dva dječaka, jedan od 3 godine, drugi od godine dana, nisu još prespavali noć. Što to znači – za mene znači – premorenost. I konačan trenutak da se javim nekome za pomoć. Jer, meni treba pomoć.

U POMOĆ, POČINJEM RADITI!

Kada osvijestim činjenicu da sam skoro 14 mjeseci bila u ulozi kućanice, prvo što mi dođe napraviti je potapšati se po ramenu, srčano stisnuti ruku, pogledati u ogledalo i reći: Stara, svaka ti čast! Održala si na životu dijete, sebe, muža, a prilikom toga nije pala nijedna kolateralna žrtva, nije zapaljen niti jedan stan, nije tvoj stres popila niti jedna blagajnica u lokalnom Konzumu ili teta na šalteru HZZO-a. Istinabog, zagorio je pokoji ručak, pukao je pokoji živac, bilo je ponekog ridanja što mojeg što djetetovog (ponekad i u duetu), ALI svi smo živi i zdravi i sve je dobro. Zapravo, jako dobro. Harmonija je zavladala našim obiteljskim gnijezdom. Mali korak za čovjeka, veliki za našu novonastalu zajednicu. I sad dolazi on. Taj datum koji sam ponekad tako priželjkivala, a sada…

KAKO DO LIJEPOG ISKUSTVA NA PORODU

Za prvi porođaj sam se itekako pripremala. Sve što sam željela bilo je lijepo iskustvo prirodnog porođaja.  Došla sam u rodilište pozitivna i s nekim svojim planom da me doktori puste na miru dok god je sve u redu. Pratila me prijateljica (jaka i empatična, koja se zna postaviti u kaotičnim situacijama) i osjećala sam se sigurno i samouvjereno. Nisam očekivala da će porod bez uplitanja medicine biti toliko iscrpljujuće iskustvo. Mislim da sam negdje pred samo rođenje bebe skoro bila u nesvijesti od umora. Kao da nisam više ni bila prisutna da bih odlučivala što treba raditi.  Ipak, sve se odvijalo dobro, ali znala sam da bih sigurno mogla „popraviti doživljaj“.

DISPLAZIJA KUKOVA I NAŠE ISKUSTVO

Ovaj tekst sam odlučila natipkat na ovu temu da skrenem pozornost koliko je važan pregled kukova kod novorođenčadi između 4. i 6. tjedna starosti. U slučaju dijagnoze od strane ortopeda stopa uspješnosti liječenja je veća i nekako po našem iskustvu lakše prihvaćanje remenčića kod mlađeg uzrasta djeteta.

PROBLEM KOJI NEMA IME

Otkad sam se oporavila od prvog šoka nakon poroda stalno mi se čini da negdje kasnim. Prati me taj neki osjećaj da moram požuriti, da neću stići, da će mi nešto negdje promaknuti. Taj osjećaj prisutan je već par mjeseci, ali mu do nedavno nisam pridavala previše pažnje. S vremenom mi je ipak postalo neobično da se tako osjećam, obzirom da ne moram nigdje ići i da nisam dužna ništa drugo raditi osim biti doma i brinuti se o bebi.

NEKA NAS PROSINAC PROSVIJETLI

Prosinac. Kraj godine. Zadnji i najblještaviji mjesec u godini. Kao da se godina želi pozdraviti s nama u najljepšem mogućem tonu, poručujući nam: Zaboravite sve što nije bilo dobro, proslavite ono što imate! Prilika za ‘skrolanje’ po svemu što jesmo ispunili u proteklim mjesecima, što nismo, a mogli smo, silno smo željeli, a nismo se usudili, nadali se da će ispasti baš onako kako smo zamislili, i ispalo je ili nas nije pomazilo, ali hoće. Prilika za promišljanje što smo sve mogli bolje, a nismo, ali hoćemo. Jer za analitičara poput mene, prosinac je upravo to. Sagledavanje proteklih 12 mjeseci, zatvaranje jedne knjige i početak nove. Novih želja, nadanja, vjerovanja, snova. I to je prekrasno. Jer što god da nam je stara godina donijela, sve je bilo sa svrhom.

KAKO UŠTEDJETI TIJEKOM BLAGDANA

  • Postedby Petra P

Ne znam za vas, ali prateći naše medije, imam dojam da se za blagdane užasno puno troši. Moram priznati da mi nije jasno zašto prosječna obitelj ulazi u minus ili čak podiže kredit da bi mogla nakupovati masu hrane i poklona? Ili nam mediji samo serviraju takve priče?