Nekad pomislim kako svaka budala može imati djecu, a upravo oni koji bi zasigurno bili divni roditelji godinama muku muče kako bi stvorili barem jednog potomka… Nepravedno, ha? Nekoliko meni bliskih osoba ima poteškoća s ostajanjem u drugom stanju. Kao da im taj teret i sam nije dovoljan, često im se, ne iz loše namjere, već više iz znatiželjne ljudske prirode, postavljaju pitanja i dobacuju komentari o djeci koju (još) nemaju. Oni se nasmiju, odgovore šalom, a u sebi vjerojatno još dublje zatomljuju patnju koja svakog mjeseca sve grublje udara nadu.

Kako dijete raste, socijalizacija i igra s vršnjacima igra sve veću ulogu u njegovom životu. Društvo vršnjaka je nezamjenjivo, a kroz igru s njima dijete uči vještine komunikacije, međuljudskih odnosa i razvija svoje potencijale. Većina djece pohađa vrtiće i tako ispunjava tu dimenziju svog života. No što je s djecom koja iz nekog razloga nisu uključena u odgojno-obrazovne institucije? Ove jeseni tri su se mame pobrinule da upravo ta djeca mogu kroz jedan pomno osmišljeni program sudjelovati u procesu socijalizacije te su pokrenule udrugu Mali i veliki na zagrebačkoj Knežiji.

Došao je kraj i ove naše 2018. godine. Stvarno zvuči kao brojka iz filmova o budućnosti, ali to valjda samo nama koji smo rođeni u prošlom stoljeću! Kod mene opet onaj podijeljeni osjećaj: prebrzo je prošla, a opet kao da je trajala cijelu vječnost, ovisi iz kojeg kuta zbivanja gledam. Generalno, kakva je bila?

Svi koji tijekom siječnja posjete dm-ove prodavaonice mogu se uključiti u kampanju “I zima toplo srce ima” i podržati donaciju domovima i centrima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. dm-ova donacija namijenjena je stvaranju ugodnije i poticajnije svakodnevice za više od 400 djece u sedam domova i centara diljem Hrvatske.

Zamislite da je život ružičasti balon gdje se dešavaju samo lijepe stvari, gdje smo nasmijani, vedri, veseli, puni optimizma, bez mržnje, s velikom tolerancijom, gdje nema bolesti i gladnih, usamljenih, odbačenih, gdje svako za svakoga ima čašicu razumijevanja, život bez bolesti, gubitka, gdje sve dobijemo na gotovo.

Biti zaposlena mama nije lak posao, jer osim što nekako moraš odgojiti te male šmrkavce, želiš provesti i kvalitetno vrijeme s njima. A vrijeme je teško pronaći. Vodimo vrlo užurban i pomalo neuredan način života, a uz posao, školarca i toddlera koji ne ide u vrtić teško pronalazim vremena za nas. Onog kvalitetnog vremena!

Lampice. Šljokice. Kolačići. Adventići. Kuhano vino i germknedla – miriše na Božić. I miriše na pretjerivanje. Imam osjećaj da pripreme za Božić  svake godine počinju sve ranije i ranije. Za par godina ćemo iz badića još puni pijeska i soli, uskočiti u božićne džempere. No, ne želim debatirati o tome. Postoje dvije strane. Oni koji se krenu pripremati za Božić netom nakon Velike gospe i oni normalni. Najčešće su ovi koji su ranoranioci i bit moje teme danas. Pretjerivanje u toliko pogleda. Sve megalomanski, ali najviše bodu u oči dječji pokloni. Kao da se roditelji međusobno natječu tko će svom djetetu kupiti što veći i što skuplji poklon. Darivanje djeteta je lijepo, ali stanemo li na sekundu i zapitamo li se čime ga darujemo? Stvarima. Predmetima. Istim onim koji će…