Prizovite u misli osjećaj bosih nogu kako polako koračaju po mekoj travnatoj površini, po pješčanoj plaži, po morskim oblucima… Uživite se u tu sliku i osvijestite što osjećate. Osjećaj je odličan, zar ne?! U našim brzim modernim životima, intenzivnim stresnim obvezama i svakodnevici okruženoj tehnologijom, mnogi od nas zaboravili su na tako male, banalne užitke kakvi su nekoć bili uobičajeni, posebno u djetinjstvu – dok smo ljeti bosonogi trčali po bakinom dvorištu ili morskoj obali.
Ušla sam u kupaonicu i naglo zatvorila vrata za sobom. Opet sam očekivala drugačiji odgovor od onog kojeg sam dobila od tebe. U mojoj glavi je bilo jedno, a ono što percipiram i čujem je potpuno suprotno. Računala sam na tebe. Htjela sam tu večer za sebe. Htjela sam da budeš tu i da mogu malo izaći. Očekivala sam da ćeš htjeti provoditi više vremena s P., a dobivam suprotno.
Nedavno me prijateljica u panici pitala je li Morana imala fazu neprestanog plakanja u prva tri mjeseca života. I ja sam ozbiljno stala na par sekudi – jer se nisam mogla sjetiti. Pogledala sam upitno muža na što je on začuđeno rekao ‘da naravno da jesmo’. I tek u tom trenutku mi se djelomično vratilo. Da, imali smo. Da, ne sjećam se previše.
Nedavno sam čitala jedan zanimljiv članak i u njemu je bilo spomenuto kako djeca za četvrti rođendan dobiju razum. Kako prekrasno, samo se nadam da to nije prekasno za razum njihovih roditelja. No, što se krije iza toga i ima li to neko znanstveno uporište? Često se može čuti ona slavna fraza da su prve tri najvažnije. To se često naglašava od strane stručnjaka jer se tijekom prve tri godine dijete najintenzivnije razvija, te su utjecaji njegove okoline, a pogotovo majke, krucijalni za njegov razvoj. Jedna od najvažnijih stvari koja se razvija za te tri godine je i sigurna privrženost kod djece. Već sam to puno puta naglasila kad sam pisala o nošenju djece , o privikavanju na jaslice i vrtić i o povezujućem roditeljstvu.
Koliko puta dnevno čujete ovu uskličnu rečenicu? Koliko puta tjedno čujete ovu rečenicu? Vaš odgovor je vjerojatno često, odnosno svakodnevno. Barem je tako u mom slučaju kad smo zajedno u trgovini, tada je to njegova jedina rečenica. Ako izađemo iz trgovine samo s kupljenim kinder jajetom ili čokoladicom, to je za mene uspjeh. Zašto? Uspjeh je odvratiti njegovu pažnju s polica punih igračka, police koje kao da viču samo njegovo ime i govore mu: „Kupi me!“ „Uzmi me, trebaš me!“
Zamislite vrtić gdje su djeca cijeli dan vani neovisno o vremenskim uvjetima (DA, i po kiši i po snijegu, zimi i ljeti); vrtić u kojem nema onih klasičnih uglavnom plastičnih igračaka, već ih djeca izrađuju sama; vrtić u kojem djeca uče vrtlariti, kuhati, sakupljati drva za ogrjev; vrtić koji djecu uči o suživotu s prirodom. Francesca Miličević, psihologinja i certificirana dadilja, takav vrtić (odnosno obrt za obiteljsko čuvanje djece) uskoro otvara u Puli.
Šest godina. Ne mogu vjerovati da će za par mjeseci biti šest godina od kada sam prvi put primila štrucu od 3.610 g u ruke. Prvi put od kada sam se našla u tom novom svijetu zvanom majčinstvo. Prvi period je težak. Svakom na svoj način. Najednom se nađeš s malenim bićem za koje nemaš pojma što želi i što treba, svi drugi su najednom strašno pametni i puni savjeta, a ti se često osjećaš kao najgora mama na svijetu. Ali vjeruj mi, nisi – čim se tako osjećaš znači da se trudiš biti najbolja mama svom djetetu. A da bih ti olakšala, evo par stvari koje sam ja sa iskustvom naučila:
Rezimirajući proteklu godinu i razmišljajući što bih sve trebala i što sve želim ostvariti u ovoj novoj shvatila sam da sam svoje vrijeme posvetila svima, osim sebi. Sjela sam i pitala samu sebe: “Čekaj, stani malo. Što si prošle godine napravila onako baš samo za sebe?“. Nisam mogla pronaći odgovor.
Dakle, tu je nova godina, tu je hrpa novih odluka: neću više urlati na djecu da pospreme sobu već ću to i deseti put ponoviti mirnim tonom (hahahaha) , probati ću biti pozitivnija, pametnija, koncentriranija na učenje bla bla bla i naravno, ona stara: jesti ću zdravo i biti mršava i zdrava (hahahahahahah)! Ta tako jednostavna odluka…da…valjda bih prije prekopala tunel do Melbourna nego jedan dan preživjela u potpunosti provodeći tu odluku, pa čak i djelomično bi bilo prihvatljivo.
Blogova na temu majčinstva u Hrvatskoj je sve više, no što je s vlogovima? Supermama Slavica odlučila je karijeru ostaviti po strani i potpuno se posvetiti svojoj djeci te nam otkrila koliko je majčinstvo utjecalo na pokretanje službenog You Tube kanala na kojem dijeli svoja iskustva i svakodnevicu.