Oznaka: majčinstvo

zaboravila sam koliko vrijedim…

Krenula sam s namjerom u današnjem tekstu pisati o roditeljstvu i nekim stvarima s kojima se kao mama susrećem, ali kako to inače biva, kada nešto planiraš, uleti nešto sasvim drugačije. Moja draga Instagram prijateljica Sara Novak, poznatija kao Snažna Mama, čiji blog redovno čitam, prije svega par dana napisala je post. I čitam ja post… I čitam ga opet i mislim si – piše li ona to meni? Piše li ona možda o meni? Znate onaj osjećaj kada nešto negdje pročitate i pomislite da vas netko zeza jer toliko pogodi “u sridu” sve što se vas tiče!? Neću ovdje sada pisati što je Sara pisala, samo vam svima toplo preporučujem da ju zapratite. Žena je uistinu Snažna – ne samo mama, prije svega žena i puno od nje možete…

mame, budite jedna drugoj podrška bez obzira na sve

Ne znam jeste li ikad imale osjećaj da vas više muškarac razumije nego žena?! Ako se nikad niste tako osjećali – blago vam se…jer ja se nekako u zadnje vrijeme susrećem s nerazumijevanjem, kritiziranjem (i to vrlo jasnim i izrečenim naglas!), te omalovažavanjem svojih osjećaja, boli i svog načina ponašanja i odgoja. Jasno mi je da smo svi drugačiji, da svatko drugačije odgaja svoju djecu, reagira na bol i određena ponašanja; ali nije mi jasno zašto nešto što je drugačije je nužno loše, nije dobro i nije prihvatljivo? Zar smo postale toliko zatočene u svom načinu razmišljanja da čim je nešto drugačije (i čim ti to tako ne bi uradila) moramo jasno i glasno dati do znanja da se s tim ne slažemo?! Pišem u ženskom rodu jer se sve…

supermame

ove ste tekstove najviše čitali u 2020. godini

2020. godina bila je izazovna za sve nas. Hvala vam što pišete, hvala vam što nas čitate! I 2021. nastavljamo sasvim iskreno i bez tabua. Ovo je 10 najčitanijih tekstova prošle godine.   odgojiteljice u vrtićima – kraljice starog normalnog “One čine sve da djeca ne osjete povijesni trenutak koji je zadesio njihova krhka i sveta djetinjstva. One se igraju, pjevaju, plešu, oblače, tješe, razgovaraju, pomažu, ponašaju se kao da je staro normalno. I to je nešto najuzvišenije što mogu činiti za njih koji će jednoga dana odrasti. I igrati ključne uloge u zajednici za 20ak, 30ak godina, na ovaj ili onaj način. Kreirat će stvarnost. Zato je važno koliko će traume biti na njih prenijeto.” Nensi Pereša Licul Cijeli tekst pročitaj ovdje.   obrnuta matematika ili o tome kako…

tijelo majke – očekivanja, self care i vlastite potrebe

„O, pa ti kao da nisi trudna, wow!“ „Tko bi rekao da si nedavno rodila? Svaka čast!“ Jeste li kada primili ili uputili ovakav „kompliment“? Možda se i sami pitate čemu navodni znakovi i što je u ovim rečenicama loše, ali bilo bi dobro da se prije toga zapitamo – kada smo naučili komplimentirati dobivene/izgubljene kilograme novopečenih majki i što njihovim perpetuiranjem poručujemo onima koje će to tek postati. Vjerujem da su ove i slične rečenice izgovorene s dobrom namjerom, ali pod silnim utjecajem društva i medija koji diktiraju što je to što se uopće treba komplimentirati. Sa svih strana slušamo i gledamo kako je poželjno da se mlada mama što prije vrati „starom“ načinu života pa i brizi o tijelu, što ne bi bio nikakav problem kada ta briga…

kako biti savršena mama?

Odgovor ću ti dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bih to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu. Razmišljala sam zapravo o čemu da pišem danas cijeli dan, i kako to uvijek biva, odgovor dođe sam od sebe. U zadnje vrijeme često čitam kolumne i blogove u kojima se mame proziva za ovo ili ono. Za tablete koje daju svojoj djeci ili za to što udovoljavaju nekoj njihovoj želji ili pak, s druge strane, što ih puste da plaču u javnosti. Prigovara im se što im ne daju čokoladu ili što im daju čokoladu. Što su preblage ili prestroge. Zapravo, u zadnje vrijeme često čitam blogove o majčinstvu od žena koje – nisu mame. Internet je slobodno mjesto…

što je to mother’s load i četiri načina kako se uspješno nositi s tim

Bila jednom jedna mama (malene dječice) koja se probudila naspavana, dok su njezina djeca još spavala, popila je kavu u miru i onda bezbrižno krenula u dan, zajedno sa svojom djecom i mužem, bez plana, kud ih život taj dan odnese… Proveli su dan pun smijeha i avantura i sretno zaspali navečer dok je mama zadovoljno nazdravljala s mužem. Kakva krasna majčinska bajka, a dogodila se ummmm… nikom?!Majka se vjerojatno budila po noći radi djece, a vjerojatno je i prekasno legla jer je imala vremena povješati veš i staviti prljavo suđe u suđericu tek kad su djeca zaspala. Onda se sjetila da nije pripremila što će djeca sutra obući, pa je izvadila i shvatila da nije veš ispeglan, pa je onda osim te robe ispeglala i ostalo. Izvadila meso da…

balans, balansiranje, tanjuri, bebe i gospođica krivnja

Ponekad si stvarno želim dati medalju jer uspijevam brinuti o sebi, o braku, o svom malom Zmaju i hendlati posao, a uz to još i imati kakav takav društveni život. Ponekad. Ali ne danas. Danas nije taj dan. Prošli sam vikend bila na poslovnom putu. To zvuči onako ozbiljno, ali nije. Radila sam i uživala sam. Ali sad plaćam. Naime tako kad me nema za vikend nastojim Zmaja bar jedan dan ostaviti doma u tjednu da se malo družimo. E a onda kad to učinim, zapravo izgubim jedan „poslovni“ dan i tako sam cijelo vrijeme kao u nekom nesrazmjeru između onog što bih željela stići i onoga što zapravo stižem. Kao da se utrkujem s nekim tko je realno puno puno brži od mene, lovim trenutke za sve što čini…

sve što vam treba za bebu je – sve

Na pola sam puta i petak čekam više nego Vlatka Pokos. Naime, u petak je ultrazvuk za koji čekam da mi kaže da je i dalje sve u redu i da obilježi da je službeno prošlo pola trudnoće. A pola trudnoće znači da sada ipak ubrzavamo s pripremama. I onima za bebu, ali i onima oko Morane, preostalog posla koji se treba obaviti, projekata koji se mogu završiti i sl. I za sada je sve ok i još uvijek sam pozitivna. Dokle god ne pogledam svoju ‘to-do’ listu i osjetim kako me pomalo obuzima panika. A mislila sam da će ovaj put biti drugačije. Što se materijalne strane ‘pripreme za dolazak djeteta’ tiče, mrzila sam kako smo sve to obavili prvi put. Jer prvi put kad imaš dijete, misliš da…

što imaju zajedničko svi roditelji?

Obožavam pisati i obožavam čitati tuđa razmišljanja. Isto tako, obožavam i kvalitetne konstruktivne rasprave i ljude koji vole upozoravati na neke nepravilnosti u društvu i koji vole ukazivati na drugačija rješenja. I to nastojim činiti i sama na svoj način. No, ono što me u tome svemu počelo izuzetno smetati jesu konstantne kritike na račun današnjeg roditeljstva jer mislim da u tome više jednostavno nema mjere. Majčinstvo (roditeljstvo općenito) nikad nije bilo lako, ali imam osjećaj da je danas teže nego ikad. Nekad su tvom roditeljskom stilu prigovarale samo mama i svekrva, djed i punac, i eventualno neka tetka u dućanu koju slučajno sretneš dok ti dijete divlja, a danas to čine svi. I bliži i dalji i oni koji te poznaju i oni koji te ne poznaju. I jasno…

kako je biti mama dječaka? puta dva

Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa. Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač partije i jednom kad odraste. I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA….