Ponekad si stvarno želim dati medalju jer uspijevam brinuti o sebi, o braku, o svom malom Zmaju i hendlati posao, a uz to još i imati kakav takav društveni život. Ponekad. Ali ne danas. Danas nije taj dan. Prošli sam vikend bila na poslovnom putu. To zvuči onako ozbiljno, ali nije. Radila sam i uživala sam. Ali sad plaćam. Naime tako kad me nema za vikend nastojim Zmaja bar jedan dan ostaviti doma u tjednu da se malo družimo. E a onda kad to učinim, zapravo izgubim jedan „poslovni“ dan i tako sam cijelo vrijeme kao u nekom nesrazmjeru između onog što bih željela stići i onoga što zapravo stižem. Kao da se utrkujem s nekim tko je realno puno puno brži od mene, lovim trenutke za sve što čini…
sve što vam treba za bebu je – sve
Na pola sam puta i petak čekam više nego Vlatka Pokos. Naime, u petak je ultrazvuk za koji čekam da mi kaže da je i dalje sve u redu i da obilježi da je službeno prošlo pola trudnoće. A pola trudnoće znači da sada ipak ubrzavamo s pripremama. I onima za bebu, ali i onima oko Morane, preostalog posla koji se treba obaviti, projekata koji se mogu završiti i sl. I za sada je sve ok i još uvijek sam pozitivna. Dokle god ne pogledam svoju ‘to-do’ listu i osjetim kako me pomalo obuzima panika. A mislila sam da će ovaj put biti drugačije. Što se materijalne strane ‘pripreme za dolazak djeteta’ tiče, mrzila sam kako smo sve to obavili prvi put. Jer prvi put kad imaš dijete, misliš da…
što imaju zajedničko svi roditelji?
Obožavam pisati i obožavam čitati tuđa razmišljanja. Isto tako, obožavam i kvalitetne konstruktivne rasprave i ljude koji vole upozoravati na neke nepravilnosti u društvu i koji vole ukazivati na drugačija rješenja. I to nastojim činiti i sama na svoj način. No, ono što me u tome svemu počelo izuzetno smetati jesu konstantne kritike na račun današnjeg roditeljstva jer mislim da u tome više jednostavno nema mjere. Majčinstvo (roditeljstvo općenito) nikad nije bilo lako, ali imam osjećaj da je danas teže nego ikad. Nekad su tvom roditeljskom stilu prigovarale samo mama i svekrva, djed i punac, i eventualno neka tetka u dućanu koju slučajno sretneš dok ti dijete divlja, a danas to čine svi. I bliži i dalji i oni koji te poznaju i oni koji te ne poznaju. I jasno…
kako je biti mama dječaka? puta dva
Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa. Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač partije i jednom kad odraste. I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA….
što sam naučila u prve tri godine majčinstva
Često mi moj virtualni prostor služi za pročišćavanje uma i olakšavanje duše. Ovaj put neću se na ništa žaliti. Pisat ću o svemu što sam kroz naše tri godine naučila o ulozi majke. Kada bih sada sama sebi trebala nešto savjetovati, sebi prije nego sam postala mama, to bi bilo – ne planiraj ništa. Nemoj misliti da u majčinstvu išta možeš planirati. Živiš iz dana u dan. Učiš iz dana u dan. Ne opterećuj se. Ima dana kada je predivno, ima dana kada ćeš samo plakati. To je sasvim ok. Rekla bih si – slušaj svoju intuiciju. Zaboravi na metode odgoja-hranjenja-uspavljivanja-dojenja. Slušaj sebe, ti si mama i znat ćeš u datom trenutku što i kako napraviti. Ne ustručavaj se tražiti stručnu pomoć. Pod stručnom pomoći ne mislim na druge mame….
je li manje više – u majčinstvu?
Ne znam jeste li gledali komediju Forgetting Sarah Marshall? Meni je jedna od dražih (općenito volim takav humor) tako da sam je gledala nekoliko tisuća puta (ne pitajte, ja sam jedna od ‘tih’) i znam ju napamet. Tako da ću vam samo malo zamjeriti ako se ne sjećate scene u kojoj lik Chuck, napušeni instruktor surfanja, objašnjava Peteru, glavnom liku, kako je jako bitno da ‘radi manje’. Ili doslovno ‘do less’. I dok Peter ostaje zbunjen i pokušava skočiti na dasku tako da ‘radi manje’, kad napokon odustane i ne napravi ništa, Chuck kaže: ‘pa moraš ipak napraviti više! Mislim, sada samo ležiš tu.’ Čemu ovaj ne baš klasičan uvod u tekstu na stranici koja se bavi majčinstvom? Ako ste zapamtili scenu ili sada detaljno pročitali, biti će vam jasna usporedba…
10 načina na koje mi je majčinstvo promijenilo život
Ne vjerujem niti jednoj ženi koja kaže da ju majčinstvo nije promijenilo. Majčinstvo mijenja sve. Tebe kao osobu, tvoj život, tvoj odnos prema drugima, doslovno svaki tvoj dan. Ja osobno nisam ista osoba koja sam bila do prije tri godine. Kad su mi govorili “vidjet ćeš, život će ti se okrenuti naopačke” zakolutala bih očima i pomislila “meni neće”. Eh kako sam se prevarila. Počnimo od osnovnih fizioloških potreba. Spavanje. Spavanje nije više potreba, već dar s neba. Ako se dogodi spavanje vikendom do 8 to se prepričava danima. Nakon spavanja – kava. To nije samo kava. To je mojih 5 min. Moja terapija. Ja više nisam na prvom mjestu. Nisam čak ni na drugom. Totalno sam u nekom drugom planu. Znam da griješim, ali znam i da nisam jedina….
žena, majka, žrtva?
Pišem ovaj tekst u kratkom periodu koji imam između dva uspavljivanja i slučajnosti da baš obojica spavaju u isto vrijeme popodne. Moram vam reći da mi to užasno treba. Zašto užasno? Zato jer se osjećam loše što jedva dočekam da zaspu kako bih se mogla posvetiti poslu. Jedva dočekam sjesti za laptop kako bih pisala upravo o njima. O ta dva mala divljaka koja sam upravo uspavala. Dopisujem se sa svojom prijateljicom, nešto zrelijom i iskusnijom mamom trojice dječaka. Šalje mi poruku kako moram usporiti. Usporiti jer će mi moja dva dječaka jednog dana zamjeriti ovaj tempo. Tempo gdje hvatam svaku slobodnu sekundu, ne da bih se odmorila, već da bih radila. Kada sam pročitala tu poruku, odmah mi je odzvonilo u ušima „znam“. Znam da moram usporiti. Znam da…
10 novogodišnjih odluka koje bi svaka mama trebala donijeti
Kao i uvijek s novom godinom donose se i neke nove životne odluke kojih se, budimo iskreni, najčešće ne držimo. Smršaviti 5 kg, prestati pušiti, promijeniti posao…jedne su od najčešćih odluka koje ljudi donose i drže ih se možda prvih mjesec dana. Zašto je to tako pitanje je na koje nemamo odgovor no imamo 10 novogodišnjih odluka koje će biti korisne svakoj mami i koje je zaista lako ispuniti. 1. Prestanite se uspoređivati s drugim mamama. Kako ona sve stiže, a ja ne? Kako ona uspijeva izgledati odmorno? Zašto njezina djeca sve jedu, a moja su izbirljiva? Zašto moje dijete još nije prespavalo noć? Gdje sam pogriješila? Što ja to radim krivo? Prestanite svoj život uspoređivati sa životima drugih. Svoj brak s drugim brakovima. Svoju djecu s tuđom djecom. Ne…
“rodila je prije 2 tjedna, eno je već kod frizera…” i ostali komentari
Budim se u 4 ujutro. Probudio me moj sin iz susjedne sobe. Čujem da mu je nosić potpuno začepljen i da ima visoku temperaturu, a ja ne mogu biti pored njega i umiriti ga svojim poljupcima jer za tjedan dana trebam roditi i ne smijem se sad razboljeti. Nakon nekoliko minuta odustajem, stavljam masku na lice i krećem u ophodnju. Grijem mlijeko, pripremam sirup i kapi za nos. Sve smo odradili, malac se umirio i zaspao pored svog tate. A ja, san nikako da opet dođe. Mozak je počeo raditi i ne prestaje. Drugi malac u trbuhu se probudio i započeo sa svojom preranom jutarnjom rutinom boksanja po mojim unutarnjim organima. Popila sam čašu mlijeka što je rezultiralo ustajanjima svakih 20 minuta kako bih popiškila 4 kapljice. Ali, to su…
