Tko još nije čuo za Dilemma postere? Kada je riječ o uređenju interijera, pogotovo kada se radi o uređenju dječjih soba, supermame su pomahnitale. A pogotovo kada otkrijete brand poput Dilemme. S presimpatičnom Emom smo popile kavu koja se pretvorila u višesatno druženje, toliko nam je bilo zanimljivo slušati i vidjeti mladu i kreativnu osobu koja uživa i s uzbuđenjem priča o svom poslu. Svašta smo saznale, a posebno nas je oduševilo čuti kako se naš, hrvatski brand, uspio probiti tako visoko, da je čak završio na Project Nursery.
STAY AT HOME MAMA: KRATKI VODIČ ZA PREŽIVLJAVANJE
Mama domaćica, mama kućanica, mama koja ne radi, nezaposlena mama, mama na porodiljnom…koji god vas je razlog “natjerao” da ostanete doma i da vaš jedini “posao” bude mama trebat će vam nekoliko savjeta za preživljavanje.
KAKO JE JEDNOJ MAMI PLES NA ŠIPCI VRATIO SAMOPOUZDANJE
Program plesa oko šipke studia Angels Body and Emotions o kojem ste već mogli čitati na našem portalu, posebno djeluje na ženu, kako fizički tako i psihički. Ova metoda razvijena je iz iskustva vlasnica studia koje ističu kako je program drukčiji od klasičnog vježbanja na šipci jer uključuje vježbe disanja, meditaciju i različite tehnike otpuštanja stresa pokretom. Iako je naglasak na njegovanju ženstvenosti i jačanju samopouzdanja i samosvijesti, veliki benefit ove metode jest rad na sebi kroz pokret i svladavanje fizičkih izazova. S mamom Anamarijom popričale smo o tome kako je ples na šipci utjecao na njezin odnos prema vlastitim tijelu i na njezin život općenito.
5 RAZLOGA ZAŠTO SU MAJKE NAJBOLJI ZAPOSLENICI
Novi počeci, novi planovi, novi projekti. Ukratko – trese nas rujanska groznica! Moj veliki must have za „ovu godinu“ je pronaći posao. Pravi. Od 9-18.00 (talijansko radno vrijeme). U uredu. Nisam stvorena da budem domaćica niti da budem samo mama. Osim što mi je posao prijeko potreban ne samo zbog financijske sigurnosti potreban mi je i zbog mene same. Nedostaju mi ljudi, nedostaju mi dedlajni i sastanci. Životopis je updejtan, kao i motivacijsko pismo. Prošli tjedan poslala sam sigurno preko 10 molbi. Ništa. Nitko me ne zove. Kriza je.
NAPADAJ PANIKE ILI NEKA TEŠKA BOLEST
Ljeto je pri završetku, jesen kuca na vrata, prve kišne kapi su na prozorima i povratak u redovno ludilo je započelo. Ovaj kišni ponedjeljak pozabavili smo se malo ozbiljnijom temom. Popričale smo s Lanom Hudinom, simpatičnom ilustratoricom o kojoj smo već pisale, o nimalo jednostavnoj temi – napadajima panike. Nešto svakodnevno i nešto što sve mi kada se susretnemo, nastojimo zatomiti i ići dalje.
5 RAZLOGA
Nedavno si navršio velikih pet. Prije pet si godina ušao u moj život i u potpunosti ga promijenio. Hvala ti na tome.
SINDROM POLUDJELE MAJKE
8.30. Budim se umorna. Osjećam se nenaspavano iako je S. prespavao noć u komadu. Očajnički trebam kavu, veliku i jaku. Očajnički ju želim popiti u miru i u tišini. Radim doručak. Tost, tost…nestrpljivo cvili za tostom. Žurim se. Jedan njemu…ma jedan i meni. Trebaju mi ugljikohidrati, možda me oraspolože. Mislim na sve što danas treba napraviti.
JE LI MAJČINSTVO POSTALO NATJECANJE?
Sjećam se dok sam bila “klinka”, maminih prijateljica i njihovih razgovora. Oduvijek su se razgovori svodili na to da svaka mama hvali svoje dijete. I divno je biti ponosan na svoje dijete i dičiti se svakom uspjehu, ali postavljam si pitanje danas – jesu li sve te hvale bile zaista zato jer su mame bile (pre)ponosne na svoju djecu ili se radilo o natjecanju koja mama je bolje odgojila i čije je dijete pametnije?
ŠTO SAM SVE NAUČILA OD KADA SAM POSTALA MAMA
photo by: One Day Studio Često se naše kolumne svode na jadikovanje o tome koliko je majčinstvo naporno i odgovorno, često postavljamo pitanja na koja nikada ne dobijemo odgovore (vjerojatno jer su već kategorizirana kao retorička) ili dajemo savjete kako postati bolja/uspješnija/zdravija/fit supermama, a niti same ne možemo iste savjete primjeniti.
TRIDESET I TREĆA
Za koji dan, navršiti ću trideset i tri. Odavno nisam nešto od rođendana, ali od kada sam prešla tridesetu, svaki doživljavam sasvim „osobno“. Zvuči smiješno, zar ne? Pa kako drugačije i doživljavati nego „osobno“? Ono na što mislim jest da svake godine imam tendenciju, pred taj isti rođendan, imaginarno zaustaviti vrijeme na trenutak i napraviti jednu malu, osobnu, koliko kod je više moguće – objektivnu, retrospektivu prethodne godine. Jedan mali osobni SWOT* sa svim „snagama“ na koje sam ponosna, „slabostima“ na kojima bih željela raditi, „prilikama“ koje sam možda proputila ili koje su tek ispred mene i „prijetnjama“ koje me čekaju u bližoj ili nešto daljoj budućnosti.