MAJČINSTVO

Najsretnija sam u sezoni bundeva. Osim što volim Halloween i jesen, a volim maštati da sam neki netalentirani potomak vještica, sezona bundeva znači da moje dijete jede ogromne količine povrća, a da to ni ne zna. Jer voli ‘pumpkin soup’ pa ja kao prava mater u lončinu utrpam svega i smiksam. I živjeli! Jer da, ja sam jedna od onih majki koje su nakon pet godina života s ‘nejedom’ naučile izbjegavati tu temu i sakrivati sadržaj naših ruksaka kao zmija noge. Jer se ne mogu više opravdavati i nemam snage objašnjavati da moje dijete, eto, ne jede. 

Moj život posljednih nekoliko mjeseci izgleda kao dječja igračkica na navijanje od pet kuna, ona žuta mačka koja maše rukom naprijed-natrag. Znaš na koju mislim, vidjela si je u izlogu kineskog dućana kako ti se ruga. Svjesno-nesvjesna golemog iskoraka u životu koji me čeka u devetom mjesecu kada Cvita zakorači u školu, na koji nisam spremna i ne znam kako ću preživjeti, odlučila sam s vama podijeliti jedno iskustvo za koje sam se zaklela da nikada neću napraviti. Neću vam soliti pamet o tome kako i što biste trebali raditi s predškolcem jer nemam pojma. Uz sve dnevne obaveze i bracu koji na snažno ulazi u razdoblje užasne dvojke i gađa nas svime što mu podleti pod ruku, uspjela sam izgubiti moć kako uopće doprijeti do nje. Tete u vrtiću…

Dok ležim kraj svoje bolesne najmlađe kćeri koja se već danima bori sa virozom i visokom temperaturom i gledam svoju desnu ruku sa slomljenim prstom i hrpom masnica (jer trebalo bi paziti dok se zatvara ograda, a ne zujati okolo), mislim kako to sve ne bi trebalo biti tako. Jednom kad postaneš majka i supruga, trebala bi postati besmrtna boginja koju ništa ne može povrijediti ni u kojem smislu. Superwoman koja može poletjeti kad djecu treba dovesti ili odvesti iz škole, tako da mogu raditi i na nekom udaljenijem mjestu od doma, a ne provesti pola života putujući autom ili busom pod neprekidnim stresom hoću li sve stići. Da budem stepfordska supruga koja kuha savršene ručkove koji nikad ne zagore i zna savršeno dinstati luk (nema te magije kojom bih…

Nakon nešto više od dvije godine postojanja odlučile smo same sebi podići letvicu i pokazati se u još ozbiljnijem svjetlu. Od ideje nastale iz ljubavi i entuzijazma s ponosom možemo reći da je naš portal postao neizostavna adresa za sve mame, tate i druge kojima je potrebna informacija, pomoć ili inspiracija. Naš novi vizualni identitet i rebranding za koji je zaslužna product dizajnerica Ana Tevšić Nauković i njezin team iz Love, Ana studija – za grafiku, Dario Dević te web podršku Untitled Studio,  predstavili smo na svečanom događanju povodom Majčinog dana u zagrebačkoj Kuglani na Grmoščici.

Svibanj je mjesec u znaku mama. Ma, priznajmo si, čitava godina je u znaku mama, ali ovaj mjesec smo posebno “na tapeti”. Popričale smo s Anom Vladušić, mamom troje superklinaca i Sonjom, mamom dvojice dječaka. Kako se nose s ulogom mame, imaju li osjećaj grižnje savjesti, za kojim proizvodima posežu u kriznim situacijama s klincima, jesu li sanjarile o tome kakve će mame jednog dana biti, podijelile su s nama.

Budući da je mjesec mentalnog zdravlja i svjesnosti o mentalnom zdravlju u tijeku, osjećam potrebu da napišem tekst o svojim prvim mjesecima s Vitom. Potaknuta jednom instagramskom inicijativom, razmislila sam o tome što bih željela da svaka mama koja se bori s teškim postporođajnim emocijama – zna.

Premlada mama za što? Kad shvatiš da si spremna biti mama? Jesi li ikada spremna na novu životnu ulogu? Jesu li zaista bitne godine? To su pitanja s kojima sam se neprestano susretala otkada sam saznala da sam trudna. Od početka trudnoće do mene su, na svakom koraku, stizala razna pitanja i potpitanja. Najčešće u obliku čuđenja i nekakvog neodobravanja i nezadovoljstva. U svakom sam se pitanju gotovo gušila, a u svakom sam se svom odgovoru utapala razlozima zašto sam trudna. Govorili su mi da sam neiskusna, premlada, da imam još cijeli život pred sobom, da nismo trebali toliko požuriti, da neću ili kako ću završiti fakultet!? Uglavnom, pored čestitke za trudnoću, u paketu su stizala i pitanja koja nisu bila ugodna. „Morala“ sam se pravdati, jer nije dovoljno što…

Koliko sam se puta pitala zašto uz dijete ne dolazi i “user manual”? Koliko sam samo puta poželjela imati čarobni štapić da sredim probleme na koje nailazim u avanturi zvanoj majčinstvo. Koliko god mi to htjeli i željeli nema niti uputstava niti čarobnog štapića niti čarobne formule kada pričamo o odgoju. Što su djeca starija odgoj je zahtjevniji. Dok su manji teže je fizički, ali što su stariji psihički je sve teže nositi se sa izazovima. Pitanja se potencijalno množe, a odgovora često nemamo…

Reciklirano imanje u Vukomeriću 1. i 2. lipnja postat će oaza gdje se trudnice i mame mogu družiti, naučiti nešto novo i najviše od svega – opustiti se u šumskom okruženju. Mama nurture – njegujući vikend za trudnice i mame je događanje osmišljeno kao dva cjelodnevna druženja, a za trudnice i mame predviđene su edukativne radionice, opuštajuće i zabavne aktivnosti poput joge i oslikavanja trbuha.