MAJČINSTVO

DOGODIO MI SE PUBERTET…OPET!

Dude, boce, mala i slatka robica…ma tko može odoljeti tim malenim klincima! Igračke, spavanje, nespavanje, prvi koraci, prva riječ i onda u trenu prođe godina, dvije, tri, deset i pojavi  se on ili ona. Gospodin ili gospođa Pubertet! Ja sam evo trenutno zaglavila u drugom i iznova imam čudenje. Neki dan sam vikala sinu: „Ja tebe uopće ne poznajem!“ Priča on meni o nekim curama, izlascima…molim, kad prije? Krene sve s tim da ne želi nigdje s nama, želi neku samoću, vrijeme za sebe, izlaske s prijateljima i naravno, sve je dosadno i glupo. I onda možete spremiti sve te igračke, slatke plahte, jastučiće… Kad se samo sjetim one male, slatke robice s početka….a da, više je nema! Promijenile su se veličine, ukus i trendovi. Kad je vrijeme brže prošlo….

KAKO ODABRATI DUDU KOJA ĆE ODGOVARATI BEBI?

FOTO: Pepper Atelier Pričam tako sa svojom mamom o mojem djetinjstvu, o svemu što tada mame nisu imale, a danas imaju, koliko svi ti proizvodi uistinu olakšavaju u majčinstvu. Jedna od tema bile su i dude varalice. Kada sam prvi put postala mama, jedna od prvih stvari koje sam kupila za svoju bebu bile su dudice. Sjećam se da sam tada već odabrala Philips Avent, jer je to bio brend za koji sam čula i dok nisam bila mama. Isto tako se sjećam kako sam ušla u trgovinu i naletila na jednu čitavu policu Philips dudica, a jedina razlika (u mojoj glavi) bio je uzorak i boja, eventualno veličina dudice obzirom na uzrast. Iako sam se čudila i da to postoji. 

DIJETE U GOSTIMA

Odlazak u goste s malim djetetom, za roditelje može biti itekako stresno. Ali, postoje načini kako posjete učiniti bezbrižnijima. Uz pomoć pripreme na novu okolinu, pravila i ljude ispadi bijesa, cendranja ili neposluh mogu se vrlo lako izbjeći.

VEČERNJI RITUALI S BEBOM

Od trenutka kada dođemo doma iz rodilišta, s malom štrucom sreće, kreće jedan sasvim drugačiji život, ispunjen organiziranim rasporedom koji ne može biti kaotičniji nego što je. Kreće stvaranje uspomena, oni nježni trenuci koje ćemo zauvijek pamtiti. A kada malci malo porastu, onda se uhvatimo da u slobodnim trenucima gledamo one neke stare fotografije i filmove, prisjećamo se, ne tako davnih trenutaka koje smo prvi put doživjeli s našim malim ljudima. Jedan od njih je i prvo kupanje. Večernji rituali koji iako zahtjevaju veću fizičku spremu mame i tate, stvaraju najslađe uspomene. Brčkanje bucmastih nogica, voda poprskana posvuda, osjećaj pjenice među dlanovima i mekane kosice na malim glavama tih budućih velikih ljudi. Njihovo sretno gugutanje i otkrivanje svijeta svim osjetilima. U te trenutke vratila nas je i supermama Slađana @sweetmama_blog sa…

PRVO ODVAJANJE I GRIŽNJA SAVJESTI

Prije tjedan dana sjedila sam 1080 kilometara udaljena od svog djeteta, prvi put sam ga ostavila na duže od par sati ili barem jedne noći. U petak sam ga spakiranog kao da se seli zauvijek ostavila u Čepinu na čuvanju i s mužem otputovala u Stuttgart. Nismo se išli provoditi niti na godišnji, išli smo po auto i boravili smo kod muževe sestre. Koliko god sam mislila kako će mi odvajanje biti skroz opušteno, OK volim misliti kako sam kul i mogu ja to, u glavi mi je bilo tisuću jedno pitanje i milijun misli o tome kako sam loša majka. Imala sam ogromnu grižnju savjesti jer ga ostavljam na nekoliko dana kod baka i djedova iako znam da mu neće apsolutno ništa nedostajati. Stalno sam razmišljala o tome kako…

moje iskustvo s prestankom dojenja

Prestanak dojenja najčešće je izazovan proces kako za bebu tako i za majku. Slavica De Jong, majka četvero djece, opisala je svoje iskustvo. Jučer je bio prvi dan. Prvi dan da je Bella bila bez sike cijeli dan. Bella je moja treća beba. Bellu dojim već godinu i pol dana, odnosno, Bellu sam dojila godinu i pol dana. Dojila sam i prvo dvoje djece nešto manje od toga. Svi troje su bili pravi ovisnici o “siki”. Nazovimo je tako, sika. Jer spominjat ću je puno u sljedećih nekoliko minuta! Prije rođenja svog prvog djeteta, plan je bio dojiti. Pa, naravno, što drugo?! I dan danas se čudim svojoj gluposti i neznanju prije nego što sam postala mama! Možda zato što su svi oko mene dojili svoju djecu (kraće ili dulje)…

JOŠ JEDNA PRIČA O PENJANJU, ŠETANJU, ĆEVAPIMA I POROĐAJU

Ponedjeljak. Pola pet ujutro, budi me bol u leđima. Znala sam to je to. Početak trudova, barem po pričama. Krenuli su i lagani trudovi. Pokrenula sam se i ja, onako nonšalantno iz kreveta, ali misleći kako možda i nije ništa. Muža sam to jutro otpratila na posao, a ja sam ipak išla provjeriti imam li sve spremno, provjeriti još jednom popis za bolnicu, za mamu i za bebu. Onda sam išla u kupaonicu, istuširati se i oprati kosu, urediti se ako ipak nešto krene. Trudovi sve jače stišću i dolaze. U 13 sati imala sam naručeno kod ginekologa, ali tek je bilo 9 ujutro, a meni trudovi sve jači.

balans, balansiranje, tanjuri, bebe i gospođica krivnja

Ponekad si stvarno želim dati medalju jer uspijevam brinuti o sebi, o braku, o svom malom Zmaju i hendlati posao, a uz to još i imati kakav takav društveni život. Ponekad. Ali ne danas. Danas nije taj dan. Prošli sam vikend bila na poslovnom putu. To zvuči onako ozbiljno, ali nije. Radila sam i uživala sam. Ali sad plaćam. Naime tako kad me nema za vikend nastojim Zmaja bar jedan dan ostaviti doma u tjednu da se malo družimo. E a onda kad to učinim, zapravo izgubim jedan „poslovni“ dan i tako sam cijelo vrijeme kao u nekom nesrazmjeru između onog što bih željela stići i onoga što zapravo stižem. Kao da se utrkujem s nekim tko je realno puno puno brži od mene, lovim trenutke za sve što čini…