MAJČINSTVO

Nedavno sam čitala jedan zanimljiv članak i u njemu je bilo spomenuto kako djeca za četvrti rođendan dobiju razum. Kako prekrasno, samo se nadam da to nije prekasno za razum njihovih roditelja. No, što se krije iza toga i ima li to neko znanstveno uporište? Često se može čuti ona slavna fraza da su prve tri najvažnije. To se često naglašava od strane stručnjaka jer se tijekom prve tri godine dijete najintenzivnije razvija, te su utjecaji njegove okoline, a pogotovo majke, krucijalni za njegov razvoj. Jedna od najvažnijih stvari koja se razvija za te tri godine je i sigurna privrženost kod djece. Već sam to puno puta naglasila kad sam pisala o nošenju djece , o privikavanju na jaslice i vrtić i o povezujućem roditeljstvu.

Koliko puta dnevno čujete ovu uskličnu rečenicu? Koliko puta tjedno čujete ovu rečenicu? Vaš odgovor je vjerojatno često, odnosno svakodnevno. Barem je tako u mom slučaju kad smo zajedno u trgovini, tada je to njegova jedina rečenica. Ako izađemo iz trgovine samo s kupljenim kinder jajetom ili čokoladicom, to je za mene uspjeh. Zašto? Uspjeh je odvratiti njegovu pažnju s polica punih igračka, police koje kao da viču samo njegovo ime i govore mu: „Kupi me!“ „Uzmi me, trebaš me!“

Šest godina. Ne mogu vjerovati da će za par mjeseci biti šest godina od kada sam prvi put primila štrucu od 3.610 g u ruke.  Prvi put od kada sam se našla u tom novom svijetu zvanom majčinstvo. Prvi period je težak. Svakom na svoj način. Najednom se nađeš s malenim bićem za koje nemaš pojma što želi i što treba, svi drugi su najednom strašno pametni i puni savjeta, a ti se često osjećaš kao najgora mama na svijetu. Ali vjeruj mi, nisi – čim se tako osjećaš znači da se trudiš biti najbolja mama svom djetetu. A da bih ti olakšala, evo par stvari koje sam ja sa iskustvom naučila:

Rezimirajući proteklu godinu i razmišljajući što bih sve trebala i što sve želim ostvariti u ovoj novoj shvatila sam da sam svoje vrijeme posvetila svima, osim sebi. Sjela sam i pitala samu sebe: “Čekaj, stani malo. Što si prošle godine napravila onako baš samo za sebe?“. Nisam mogla pronaći odgovor.

Razmišljala sam, kakva bih bila mama da živimo u vrijeme kada sam ja bila dijete, u vrijeme kada je moja mama bila mlada mama. Koliko bi mi majčinstvo bilo lakše ili teže? Koliko bih se zapravo opterećivala tuđim mišljenjem? Dojim li ili ne dojim, ide li moje dijete u vrtić ili ne ide, odgajam li djecu mirnim razgovorom ili poluprijetećim tonom…? Jedu li čokoladu ili ne znaju što je čokolada? Imam dojam da je nekada bilo lakše. Govorim samo o aspektu majčinstva. Danas donijeti odluku vezanu za vlastito dijete doslovno mogu izjednačiti opširnim znanstvenim radom.

Pišem ti dok spavaš, onako predivan i savršen sa svakim udisajem. Još savršeniji dok skupljaš gornju usnicu prilikom izdisaja. Napokon mirno dišeš, za razliku od proteklih dana kad ti čak ni zločesti laringitis i još poganiji bronhitis ipak nisu uspjeli skloniti taj osmijeh s lica. Najljepšeg na svijetu. Konačno sam i ja prodisala. Tvoja mama, koja unatoč liječničkom podrijetlu, za iste nikad nije marila niti ih obilazila, nije se pridržavala terapija jer „sve su to gluposti, ništa mi nije“, koja je uvijek bila glas razuma i prva osoba na koju pomisle pri riječi „hrabrost“. Ona koja je prošla operaciju koja je krenula po zlu i osjetila na sebi svaki komadić metala i svaki pokret precizne liječničke ruke, a danas to prepričava sa smiješkom kao da je otišla kod frizera koji…

Vrijeme je školskih praznika. Vrijeme kada su djeca slobodna, pošteđena školskih obaveza i u većini vremena prepuštena carstvu igre i igara. Između ostalih i – online igara. Je li vam poznat zvuk paljenja uređaja u trenutku kada odlazite na posao i ostavljate dijete samo? Je li vam poznato ono nasmiješeno malo lice, sretno što će ostati samo i vrijeme provesti u igri bez ometanja i kontrole? Je li vam poznat osjećaj kao da gubite nadzor nad djetetom i bojazan od onoga što mu prijeti upotrebom tehnologije? Upravo zbog tih osjećaja, ali i surove realnosti,  uveli smo kućna pravila i zajednički dogovor oko igranja takvih igrica.

Prvi plusić i srce treperi,a onda svaki put opet u iščekivanju do sljedećeg pregleda i tako devet mjeseci do dana kada konačno ugledate to svoje klupko sreće. No, onda kreće prebrojavanje svih prstića na nogicama i rukicama, detaljna analiza cijelog tijela i provjeravanje svakih nekoliko minuta diše li ta mala kreacija i tako možemo reći da ide u krug.

Znate one mame koje sve guglaju? E pa, ja sam jedna od njih. Što god se događa s mojom bebom istražujem na internetu. Faze koje prolazi, napredak koji ju očekuje, dohrana, razvoj, sve. I ne mislim na guglanje u panici zbog pretjerane brige, nisam taj tip. Mislim na laganini guglanje, onako s guštom.

To je to vrijeme godine. Vrijeme slavlja, okupljanja, adventskih kućica, ukrasa i lampica na svakom koraku, mirisa cimeta, kolača i pečenja. Ali i tona stresa, premalo novaca za beskonačne liste darova, frustracija pravljenjem kolača koji odbijaju se napraviti kako treba, cendrave djece, veselih dočeka Nove godine, neugodnih ispada na obiteljskom ručku člana obitelji koji se OPET napio, itd, itd, lista je beskonačna. Nešto možda i možemo zaobići, ali kupnju poklona svojoj djeci teško. I tada dolazimo po vječnog pitanja – što kupiti djeci?