Nedavno smo pisale o tome što pokloniti djeci za Božić, a da se pritom radi o nečemu vrijednom i originalnom, što našem djetetu neće brzo dosaditi i što će mu možda ostati kao lijepa uspomena. Na našem popisu našle su se drvene igračke, a posebno smo se zaljubile u one ručno rađene hrvatskog brenda My Green Home. Poželjele smo otkriti nešto više o ovim divnim igračkama te smo popričale s Inom Štukar Marković, vlasnicom brenda i supermamom Belle i Borne.
Gore navedena sintagma vrlo se brzo ustalila u svakodnevnoj terminologiji svakog prosječnog korisnika spomenute društvene platforme. Instagram jednako laži ilti “fejk”. Svatko i sve je vrlo brzo (nedugo nakon prvotnog globalnog oduševljenja) postao/lo “fejk”. Presuda je donesena i više nije bilo povratka.
Danas je bio jedan od onih težih dana. Znate onih, kada nekako ništa ne ide kako treba. Iako je jutro počelo gotovo idealno, L se probudio samo dva puta (još uvijek nismo došli do faze da prespava noć u komadu, ili se to dogodilo 2 puta od kada se rodio), nije se probudio čim je sunce izašlo, doručkovali smo svih troje+1 zajedno, okitili bor (da, već smo okitili bor, jer kasnije više neću imati vremena, a i jedna sam od onih kojoj nikad nije dosta božićnih lampica, pjesmuljaka i onog dobrog blagdanskog osjećaja). Dakle, dan je započeo gotovo idealno.
Ovo je vječno pitanje koje muči sve trudnice. Što spremiti u torbu za rodilište? Pitanje na koje poznata tražilica daje mali milijun odgovora, ali nekako, uvijek tražimo još više. Zato smo mi, Supermame, odlučile snimiti video i detaljno objasniti koji su to najnužniji proizvodi koji su nam potrebni za rodilište.
Moramo priznati da je ime bloga “Truba i Medo” u nama odmah potaknulo znatiželju. Zanimljivo, simpatično i drukčije, istog smo trena odlučile provjeriti o čemu se radi. I baš kao i ime, ovaj blog o majčinstvu oduševio nas je na prvu. Estetski besprijekoran, sa savršenim fotografijama i odličnim sadržajem “Truba i Medo” ima sve karakteristike uspješnog bloga. Poželjeli smo saznati tko se iza njega krije pa smo s mamom Jelenom popričale o blogu i bloganju. 🙂
Pijem kavu s prijateljicom. Novopečenom mamom. Kako bi mirno popile kavu, imam strateški plan zabavljanja svog dvogodišnjaka, ne bi li u miru porazgovarale barem pola sata. Slikovnice, bojice, 3-4 autića i za krajnju nuždu Zločesti Ekran kako ga muž i ja zovemo – tablet. Pita mene moja prijateljica postaje li lakše. Što? Život kao mama? Biti mama jednom ljudskom biću? Na prvu, odgovorila sam – ne.
Vildana, @vylson, nepopravljiva romantičarka i zaljubljenica u dobru knjigu koja je sarajevsku adresu prije dvije godine zamijenila dubrovačkom, a sve zbog – ljubavi, čega bi drugog. Žena sa skulama. Kolekcionar. Svega što se može skladištiti i onoga što se arhivira unutra. U srce i dušu. Živi savršeno nesavršenim životom sa svoja dva dečka, onim većim – neobičnim bradatim muškarcem s milijun hobija i malenim čovječuljkom u kojem je naseljena sva ljubav svijeta i koji joj je poklonio najljepšu avanturu života – majčinstvo.
Danas je svjetski Dan prijevremeno rođene djece. Kako bismo osvjestili što je sve jedna supermama sposobna preživjeti, koliku snagu ima, te koliku snagu imaju ta mala divna stvorenja, dijelimo s vama ovaj dirljiv tekst. Radi se o Mariji, hrabroj supermami dvoje malih Palčića, Princa i Princeze, kako ih ona sama voli nazivati, autorici bloga Sreća na kvadrat.
Prošli put pisali smo o tome zašto bi svaka mama trebala pokrenuti blog, a danas govorimo o bitnim stvarima koje bi svaki uspješan blog trebao imati. Iako uspješnost bloga ovisi o puno faktora, ovih 5 stvari pomoći će vam da se vaš blog izdvoji iz mase te će vam osigurati veću posjećenost stranice.
Novi radni dan. Odlaziš na posao u kojem dobiješ skup radnih zadaća koje moraš do kraja dana obaviti. Na kraju mjeseca moraš predati izvješće o svom radu, završiti projekt koji si započeo, a netko uvijek prati tvoj rast i razvoj i daje ti pohvalu ili kritiku i naravno plaću (barem bi trebao!). No što je s roditeljskim „poslom“? Odgajanje djeteta, naš svakodnevni posao, nije nešto što odmah ima vidljivi rezultat i na što na kraju radnog vremena možemo staviti kvačicu kao obavljeno. Zapravo, nema radnog vremena. Nema šefa koji kontrolira, a bome nema ni plaće. Ali zato taj posao ostavlja svog djelatnika iscrpljenim, premorenim, mrtvim umornim.