slagalica života

Kada sam bila skoz mlada cura, još zelena u glavi, raščupanih i bajkovitih misli, imala sam dojam da se život može unaprijed isplanirati. Kao raspored školskih sati. I da će on doista tako izgledati. Kako sam se samo prevarila. Forrest Gump kaže da je život kutija bombonijere i nikad ne znaš što te čeka unutra. Ponekad gorka, češće slatkog i ugodnog okusa. Imam troje djece….troje! Htjela sam jedno koje ne plače, spava, jede, igra se samo, pametno i sposobno. Nekoliko mjeseci nakon rođenja prve curice, ostala sam trudna. Opet?! Sve ispočetka. Taman kada sam riješila sve pelene, samostalno hranjenje i socijalizaciju, došla nam je naša treća zvjezdica. Pa kako ću ja to!? Kada sam upisivala fakultet imala sam u planu karijeru. Jedan ured, drugi, uprava, pozicije, velika primanja… Diplomirala sam…

prvi i samostalni let s toddlerom

Tek kad smo kupili karte postalo mi je jasno da zapravo trebam sama putovati s djetetom iz Singapura do Zagreba. Nisam sigurna jesu mi se više znojili dlanovi ili srce lupalo pri pomisli na vrištećeg uragana na predugim letovima i bijesne poglede ostalih putnika koji ne mogu spavati od mog djeteta. Razum mi je govorio da je to dijete koje je i na prethodnom letu bilo savršeno, neprimjetno i za primjer ostaloj djeci, ali isto tako sam znala da je karma kučka koja me obično čeka negdje iza ugla da vidi kad sam sama da me napadne. Također, razum mi je objašnjavao i da se nemam čega bojati jer sam ja najveći kontrol frik koji postoji, te da mi društvo ni ne treba jer svaki suputnik ionako radi onako kako…

kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti polazak u jaslice?

Prošla su dva tjedna prilagodbe na jaslice i vrtić ili školu. Svaki period koji prolazite sa svojom djecom ima svoje izazove, ali ipak za djecu jasličke dobi ovo su bila dva izuzetno stresna tjedna. Jaslice su mjesto gdje se djeca prvi put odvajaju od roditelja i ulaze u interakciju s nepoznatim odraslim osobama i s djecom te se od djece puno očekuje. Kako djeci, tako i vama roditeljima, ovo je izuzetno emocionalno zahtjevno razdoblje života. Iz dosadašnjeg iskustva, moramo reći da je ovo tjedan u kojem se dogodi vrhunac „ludila”, dječjeg plakanja, roditeljskog preispitivanja i emocionalnog raspadanja koji narušava vaše obiteljske rutine. Vrijeme trajanja prilagodbe ne možemo izmjeriti i teško je reći koliko će prilagodba trajati. To ovisi o više faktora kao što su dob djeteta, karakter i temperament djeteta…

moje drugo stanje

Kako biti spreman na sve izazove koje te očekuju? Hoću li sada biti spremnija i opuštenija kad znam što me sve čeka ili upravo suprotno? Hoću li ja to znati? Ipak je prošlo skoro osam godina od moje posljednje trudnoće. Hoću li imati jednako strpljenja kao i tada? Hoću li biti opuštena tijekom prvih nekoliko tjedana nakon poroda ili van sebe? Hoću li? Mogu li? Ne znam odgovore na ta pitanja, vrijeme će pokazati svoje. Iskreno, panika me hvata kad se sjetim poroda, iako sam imala relativno brz i ugodan porod, koliko porod može uopće biti ugodan, reći ću podnošljiv. Neku večer sanjala sam upravo porod, koji je u snu završio carskim, pa sam se probudila sva u šoku. Ne znam, možda se već nesvjesno pripremam na sve što me…

food blogerice Iva i Doris na jedinstven način šire svijest o zdravom načinu života

Food blogericu Ivu Savić upoznala sam prije par godina, a od trenutka kad sam zaplovila blogerskim vodama vjerno sam čuvala njezine recepte. Nisam veganka, niti vegetarijanka, no da mi Iva kuha svaki dan vjerojatno bih to postala. Početkom ove godine Iva je zajedno s food blogericom Doris s bloga Foodoris najavila novi projekt koji je u proljeće i zaživio. “Zadnje dvije godine me intenzivno držala želja da s blogom i svojim hobijem vezanim uz hranu napravim „nešto više“. S obzirom da mi je najprirodnija stvar da uz hranu idu ljudi, tražila sam prostor i način da svojim (virutalnim) kreacijama i receptima dodam dimenziju stvarnosti. Na jednoj kavi s prijateljicom blogericom, Doris Valković s bloga Foodoris, znajući da dijelimo ljubav prema istoj stvari, predložila sam da zajedno napravimo „nešto“ – počele…

kad smo se pogubili?

Hodam jučer po jednom trgovačkom centru i tražim nešto za sina, prilazi mi preslatki dečkić od možda tri godine i povlači me za majicu. Obratim se i ja njemu i u tom trenutku dolazi njegova mlada mama i počinje se derati: „Jesam ti rekla da se ne mičeš od mene i da ne maltretiraš ljude po dućanu!“. Odmah joj kažem: „Ali stvarno mi nije smetao, ništa nije napravio“, na što ona nastavlja: „Neodgojen je i naporan i nema šta hodati sam po dućanu!“. Ta mama bila je mlađa od mene i moram priznati da mi je kroz glavu prošlo “ok, gdje si ti ostavila svoje živce”. Sama uviđam da imam sve manje strpljenja što sam starija, ali opet…ako netko trpi u toj jednadžbi, onda je to nažalost moj suprug. Oprosti…

digitalni detox u netaknutoj prirodi uz najukusnije delicije

Ovu nedjelju, provele smo u ugodnom društvu i miru prirode, bez interneta, bez tehnologije. Svako toliko je dobro priuštiti si digitalni detox. Međutim, put prema Dobri nije bio zbog digitalnog detoxa. Otputovale smo na to čarobno mjesto kako bi se dobro nasmijale, najele, naučile nešto novo i napunile baterije za nove početke. Okupio nas je Purex, o kojem smo vam već pisale, i to oko stola prepunog delicija koje nam je pripremila supermama Nastasja i njezina superdjevojčica Reia. Zanimalo nas je što će nam to Nastasja pripremiti za naše malo žensko druženje. Moramo priznati da smo jedva čekale isprobati Nastasjinu hranu jer ju sve vjerno pratimo i isprobavamo njezine recepte, naročito otkada smo postale mame. Dočekalo nas je bogato predjelo prepuno narezaka, sira i voća. No glavna je poslastica bio…

preživjeti početak 1. razreda

Postoje djeca koja se vesele školi i jedva čekaju krenuti u školu, a postoje i djeca od kojih slušate izjave poput “Ne želim u školu!”, “Škola je glupa!” ili “Zašto baš moram ići u školu?!”. Iza takvih izjava se kriju ili naučene izjave (čuli su od roditelja, starijeg brata, sestre, rođaka, prijatelja…) ili strah od nepoznatog. Kod nas je bilo ovo drugo – strah od nepoznatog. Mislim, sasvim je normalno da imaš tremu i strah kada ne znaš što očekivati, što te čeka, kako to sve izgleda, što je to škola. Zamislite kako je samo tim malim bićima koji se odvajaju od teta u vrtiću i prijatelja s kojima su se družili godinama svaki dan, koji su im kao obitelj. Pa samo to nije lako emotivno izdržati, kamoli što uz…

biti roditelj u digitalno doba

Koriste li vaša djeca pametne uređaje? Gledaju li crtiće? Znaju li se služiti internetom? Kakav sadržaj gledaju? Koliko kontrolirate što rade dok su na Internetu? Kontrolirate li uopće? Ovo je tema oko koje se lome koplja. Možemo primjetiti da djeca od sve ranije dobi koriste pametne uređaje. Koliko puta ste sjedili na kavi i gledali onu umornu mamu kako pokušava uhvatiti par minuta za sebe, ispiti tu šalicu kave dok je još topla, pa pritom svojem djetetu koje najčešće nema interesa duže od 10 minuta sjediti za stolom – daje mobitel. Puno vas će se sada nakostriješiti i mrzovoljno promrmljati u bradu kakve smo mi to neodgovorne mame. Kažem „mi“, jer svaka od nas je bila u situaciji kada je nekako morala zaokupiti pažnju djeteta, pa je dozvolila tzv. „screen…

spavanac, prespavanac i plišanac

Prevedi me, zavedi me Svi oni koji imaju dijete starije od četiri godine zasigurno su već pomislili ili se susreli sa zahtjevom za prespavanac. Prespavanac je, inače, običan sleepover koji imenom više podsjeća na pohanac i batke za ručak nego na skakutavu dječicu u pidžamama koja rade sve osim spavanja. Jedan je od onih tipično dobrih hrvatskih prevedenica, te je samo za nijansu bolji od zrakomlata, dvokriške i dodirnika (helikopter, sendvič i touch screen za običan narod). Iako mi sleepover prirodno dolazi kao izvorni oblik riječi, za potrebe teksta, u duhu hrvatskog jezika, ipak ćemo ga zvati prespavanac.