Čudan dan! Trčim od jutra, a bolesna tako da jedva stojim na nogama. Pokupila sam virozu od najmlađe kćeri i naizmjence brišem nos njoj pa sebi. Da ne spominjem da nisam spavala noćima. Uostalom, spavanje je i tako samo bajka za mame kao i Crvenkapica za djecu. Uz sve to, starije kćeri su ovaj tjedan u popodnevnoj smjeni u školi što mi zadaje posebne muke jer im se popodnevni termini nikako ne poklapaju, tako da stalno gledam na sat. Dok one doručkuju u 9, ja razmišljam što ću kuhati za ručak u 11.30 a što za večeru u 18h (sve nam je pomiješano)! Toliko kuhanja u jednom danu…a kad sam se udavala prije 10 godina nisam znala ni jaje ispeći.  Zato moj muž kaže da me uzeo na kredit hehe….

Tokom priprema za prvu trudnoću, intenzivno sam se informirala o metodama olakšavanja boli na porođaju. Ja sam jedna od onih koje vole znati što više informacija o nečemu nepoznatom, jer mi to daje osjećaj sigurnosti. Željela sam znati sve o različitim opcijama za ublažavanje boli, te koje su dobre, a koje loše strane. Tokom priprema u rodilištu, anesteziolog je spomenuo i TENS metodu – naziv za transkutanu električnu nervnu stimulaciju. Naziv mi je bio otprije poznat iz fizioterapije, budući da od mladosti imam probleme s bolovima u lumbalnom dijelu kralježnice (nasljedno). Na kraju sam izabrala ovu metodu olakšanja boli na svom porođaju, uz tehnike disanja i opuštanja, te prethodnu akupunkturu.

Sjedim danas uz Fionu na njenoj prostirci za igru i pjevušim joj pjesme koje sviraju na radiju. Fiona to obožava. Gleda me širom otvorenih očiju s velikim razvučenim osmijehom, uz tu i tamo neki popratni zvukić uživanja. Počne pjesma „I’ll stand by you“ od The Pretendersa i pjevam joj refren: I’ll stand by you, I’ll stand by you, Won’t let nobody hurt you. Odjednom, osjetim veliki nalet emocija i oči mi se napune suzama. Da, to je to; stajat ću uz tebe i neću dopustiti nikome da te povrijedi. Bit ću tvoj mentor kroz život, dokle god me budeš trebala. Dokle god ti budeš htjela da sam uz tebe. U trenutku sam osvijestila ogromnu ljubav koju imam prema tom malom biću. Gledam ju i djelomično još uvijek ne vjerujem da…

“Tko drugom sreću želi, sam u nju pada. Shvaćam to u ovom bijelom kutu grada. Na krevetu u kojeg stane cijeli Svemir sav je moj život sada. Koliko li sam siromašna bila dok te nisam poljubila, sine… Znam, proći će godine i lanci trenutaka dovest će nas u vrijeme kada ćeš biti jači od mene. Uz tvoju gustu kosu bit će moje sijede. I možda ću ja u tvoje naručje hrliti po spas… Kao da se znamo oduvijek stigao si baš za nas. Nikad ti nećemo umjeti reći kakvoj si nas približio sreći i koliko si dragosti doveo iz Raja i smisla u život koji se nastavlja. ⭐ROKO⭐”