Prošlo ljeto na plaži čula sam jednu djevojku kako komentira moje tijelo. Nije se trudila biti diskretna. Buljila je u mene neko vrijeme, zatim svojim prijateljima rekla: “Da, to je ona. Gle ju, celulitasta i ravna ko daska.” Da se razumijemo, u to vrijeme sam dojila i bila presretna veličinom svojih grudi, hahah. (Što bi tek rekla da me vidjela ovo ljeto u kupaćem!??)
Mnoštvo poznatih brandova napokon je došlo u Hrvatsku kroz novootvoreni dječji dućan u centru Zagreba. Nicoos, kids concept i multibrand store otvorio je svoja vrata početkom tjedna u Teslinoj 11. Veja, Donsje, Lapin and Me, OlliElla, Apunt Barcelona, Elva, Mori samo su neki od brandova koje možete pronaći u Nicoosu.
Nedavno sam na par hrvatskih portala pročitala zanimljivu objavu koja se tiče majčinstva i dojenja. Radi se o Heer pametnoj klupi za dojenje koju je osmislio studio 52hours iza kojeg stoje jedna Zagrepčanka i jedan Beograđanin (samo ta informacija sigurno je već po društvenim mrežama izazvala hrpu zlobnih komentara). Klupa ne samo što je estetski predivna, nego se okreće i ljulja. Prva pomisao koja mi pada napamet je: “wow, kako dobra ideja“. Sjedila bih i ljuljuškala se u njoj i bez bebe. Odličan projekt, odlična ideja, i to još domaća. Kud ćeš bolje. Napokon netko i na Balkanu misli i na nas majke. Da bar takvih klupa ima po svuda.
Optima Telekom je pokrenuo projekt“Optima časti kinom cijelu obitelj” kojim će druge subote svakog mjeseca posjetitelje počastiti novim filmskim naslovima u kojima mogu uživati svi članovi obitelji.
Kad govorimo o ženskom reproduktivnom zdravlju, često se spominju tri uključene strane koje su jako često zaraćene. To su ginekolozi i porodničari, Rode (i druge aktivistice za ženska ljudska prava) te same pacijentice. Kako je moguće da te tri strane jako teško nalaze zajednički jezik, a svi uključeni imaju zajednički cilj – da što zdravija mama rodi što zdraviju bebu.
Ovo sigurno niste čule od niti jedne mame do sada na portalu, ali ja NIKADA NISAM HTJELA BITI MAMA, niti se UDATI. Strašno zvuči zar ne? Sad ću vam objasniti, pa će sve biti jasnije…
Danima mi glavom prolaze razne misli, pomalo teške i zabrinute. Razmišljam o ovoj maloj zemljici, predivnoj i šarolikoj, koja je zapela u nekim davnim vremenima, u kojoj žive ljudi različitih sudbina, različitih razmišljanja, ljudi otvorenijih i oni jako zatvorenih pogleda na život. Zapravo, mislila sam da živimo u vremenima u kojima je nepotrebno spominjati osnovna ljudska prava, dostojanstvo, u vremenima gdje svatko ima pravo glasa, svog mišljenja…. Ali zapravo živimo u vremenima kada pod krinkom liberalnog imamo okove konzervatizma i primitivizma u sebi.
Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.
Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa. Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač partije i jednom kad odraste. I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA….
Kod mog malca i mene nije dugo trajala faza „mirne kave s prijateljicama“. Beba spokojno spava u kolicima, a mama pije kavu…sad mi to zvuči kao da se događalo prije sto godina…zapravo, toliko mi je to u magli da uopće nisam sigurna jesam li o tome samo maštala ili se to zaista nekad i dogodilo… Bogu hvala, beba raste, sve je glasnija i sve joj je dosadnije na jednom mjestu, tako da su se kave u gradu prorijedile na one slučajne kad malac zaspi u kolicima. Ne moram onda ni objašnjavati da nikad nisam ni pomišljala ići s njim u, primjerice, kazalište ili ljetno kino. Čemu kvariti ugođaj drugima? Ne lažimo se – čemu kvariti ugođaj sebi i zašto bi netko uopće vodio bebu u ludi izlazak do 22 h?!…