Sjećate li se filma Društvo mrtvih pjesnika? I Robina Williamsa koji je igrao idealnog profesora s nekonvencionalnim metodama podučavanja? Uvijek sam zamišljala da ako ikad budem u učionici s druge strane sigurno ću biti takva vrsta profesorice. A onda se jedno jutro čuješ kako govoriš cijelom razredu nešto u stilu “ne učite meni, nego sebi”, “tišina”, “nema kašnjenja”, “bacite žvakaće gume” i slične nastavničke floskule. I čuješ kako ti se smije ona unutarnja tinejdžerica koju svi nosimo u sebi. I pitaš se: zar je uistinu tako teško biti dobar profesor?
MAJČIN DAN U LAUBI – “JA SAM SUPERMAMA”
Prošla su i ta dva velika dana. Mjesecima smo organizirali, razmišljali, puno truda i rada uložili i krajnji rezultat je bio upravo onakav kakvim smo ga i očekivali – pozitivna energija je prštala na sve strane.
POSTPOROĐAJNA DEPRESIJA JE STVARNOST
Gotovo pa svakodnevno nam se javljaju mame u inbox sa raznim pitanjima i problemima. Tu se vrlo često spominje i problem o kojem se još uvijek previše ne priča, a to je – postporođajna depresija. Iako sam u par svojih tekstova spomenula kako mi prvih mjesec dana nakon poroda nije bio lak period, upravo sam zbog ovakvih poruka odlučila napisati nešto više o svojoj postporođajnoj depresiji. Za početak važno je napomenuti da su baby blues i postporođajna depresija sasvim dva različita pojma. Baby blues se više smatra kao neka postporođajna tuga. Veliku ulogu ovdje igraju neispavanost, umor te hormonalne promjene. 80-90% žena doživi baby blues u prvih mjesec dana nakon poroda. Plačljive su, zbunjene, emocionalne, zabrinute, naglo mijenjaju raspoloženje.
SEJŠELI S BEBOM
Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito iliti beba Vito ?. Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar Airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put s BEBOM!! Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ), da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo…
BOLI LI POROD?!
Na što prvo pomislite kad vam netko kaže porod? Na bebu – novo biće, majčinstvo i vrlo vjerojatno na neizdrživu bol koju nekim čudom žena uspije preživjeti. Na to sam i ja pomišljala u prvoj trudnoći, ali ne i u drugoj, a naročito ne sad nakon drugog poroda. Zašto se moje mišljenje promijenilo? Puno je razloga, ljudi i događaja zaslužno za to, ali krenimo redom. Ispričat ću vam o svojim porodima, prvom koji je bio „normalan“ i drugom koji je bio čaroban.
SUPER(UMORNE) MAME
Moje tri prijateljice i ja imamo grupu na Viberu, (kao valjda i svaka druga ženska osoba na svijetu) u kojoj smo nas tri mame i jedna koja će to tek postati jednog dana. To je klasična ženska grupa za dogovore za kavu, za slanje blesavih gifova i slika lijepih haljina, iako u zadnje dvije godine ta grupa sadrži više snimki naše djece nego lijepih cipela i haljina. Isto tako, sadrži i puno poruka u kojima se nas tri mame žalimo na neprospavane noći, na umor, na bolna leđa i na to kako žudimo za velikom čašom vina (cčtaj: bocom). Nije ni čudo da je jednog dana ova prijateljica bez djece napisala: “Kad čitam ove vaše poruke, mislim da cu imati djecu — nikad!” ???.
TAJNI VRT – MJESTO HARMONIČNOG DJETINJSTVA
Dosad je crowdfundingom prikupljeno skoro 30 tisuća kuna u manje od tjedna dana od pokretanja kampanje, a za otvaranje obrta Tajni vrt potrebna su ostala financijska sredstva te je važno prikupiti ukupno 150.000 kuna. Cilj otvaranja obrta Tajni vrt, čija je osnovna djelatnost čuvanje predškolske djece u obiteljskom okruženju po načelima waldorfske pedagogije. Uz dvije odgojiteljice, obrt će moći primiti do 12 djece i nalazit će se u Zagrebu. Idejna začetnica ovog projekta je magistra ranog i predškolskog odgoja, diplomirana waldorfska odgojiteljica te majka blizanki Lote i Iskre Antonija Krčelić. “Već pri prvom susretu s waldorfskom pedagogijom 2012. shvatila sam da je ova društveno osnažujuća pedagogija smjer koji želim slijediti. Brojnu vrtićku grupu u kojoj sam tada radila pohađala su i djeca s nedostatkom pažnje i hiperaktivnosti. Ponukana novim saznanjima …
IZLOŽBA “JA SAM SUPERMAMA” U LAUBI
Sve znamo kako jednom kada postaneš mama, sve što radiš je pod lupom okoline. Stalno se upućuju kritike, a i same smo svjesne koliko je teško “isključiti se” i ne slušati tuđa mišljenja. Jesi li rodila carski ili prirodno, dojiš li ili ne dojiš, jesi li domaćica ili radiš, putuješ li s malom djecom ili ne, jesi li istetovirana, je li ti kosa roze boje, jesi li previše povučena, jesi li se prebrzo vratila na posao itd. Što god napravimo, uvijek smo na tapeti kritika. Osim toga, same sebi nabijamo osjećaj manje vrijednosti zbog našeg izgleda. Rez, strije, celulit, masna kosa, popucali nokti, višak kila, manjak kila, grudi, samopouzdanje često padne, a kako ćemo naučiti svoju djecu da vole i vjeruju u sebe, ako nam i samima fali samopouzdanja?
TJEDAN U ZNAKU SUPERMAMA
Jednog lijepog i sunčanog dana, skupile su se Supermame i krenule u tetošenje samih sebe. Onako, bez grižnje savjesti. Istina, u svrhu našeg projekta “Ja sam supermama”, ali opet svaki razlog za opušteno druženje je dobrodošao. Jutro je bilo svježe toplo, znate onako, pravo i mirisno proljetno jutro. Odmah se osjetila pozitivna aura koja nas je pratila. Neke od nas su se prvi put upoznale taj dan i oduševljenje nije izostalo.
NEKA VAM GODINE NE BUDU PREPREKA
Prošli sam tjedan proslavila 35-ti rođendan. Nikad nisam imala problema s godinama. Znam puno žena koje ih se boje. Imam par prijateljica koje se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da su ušle u 30-te. Kao da im se cijeli svijet srušio. Za mene su godine samo broj. Bitno je ono kako se ti osjećaš u glavi. I naravno, kako ih nosiš. Što se toga tiče moram zahvaliti svojim dobrim genima. Ali i načinu života. Možda zvuči kao klišej, ali trudim se jesti zdravo i vježbati. Jer zaista s godinama tijelo se mijenja, htjele mi to ili ne. Unatoč dobrim genima. Danas ne mogu smršaviti brzinom kojom sam mršavila kao kad sam imala 25 godina. Sjećam se, bilo mi je dovoljno tjedan dana dijete i već bih izgubila par kilograma. Danas to…
