Oznaka: biti mama

balans, balansiranje, tanjuri, bebe i gospođica krivnja

Ponekad si stvarno želim dati medalju jer uspijevam brinuti o sebi, o braku, o svom malom Zmaju i hendlati posao, a uz to još i imati kakav takav društveni život. Ponekad. Ali ne danas. Danas nije taj dan. Prošli sam vikend bila na poslovnom putu. To zvuči onako ozbiljno, ali nije. Radila sam i uživala sam. Ali sad plaćam. Naime tako kad me nema za vikend nastojim Zmaja bar jedan dan ostaviti doma u tjednu da se malo družimo. E a onda kad to učinim, zapravo izgubim jedan „poslovni“ dan i tako sam cijelo vrijeme kao u nekom nesrazmjeru između onog što bih željela stići i onoga što zapravo stižem. Kao da se utrkujem s nekim tko je realno puno puno brži od mene, lovim trenutke za sve što čini…

sve što vam treba za bebu je – sve

Na pola sam puta i petak čekam više nego Vlatka Pokos. Naime, u petak je ultrazvuk za koji čekam da mi kaže da je i dalje sve u redu i da obilježi da je službeno prošlo pola trudnoće. A pola trudnoće znači da sada ipak ubrzavamo s pripremama. I onima za bebu, ali i onima oko Morane, preostalog posla koji se treba obaviti, projekata koji se mogu završiti i sl. I za sada je sve ok i još uvijek sam pozitivna. Dokle god ne pogledam svoju ‘to-do’ listu i osjetim kako me pomalo obuzima panika. A mislila sam da će ovaj put biti drugačije. Što se materijalne strane ‘pripreme za dolazak djeteta’ tiče, mrzila sam kako smo sve to obavili prvi put. Jer prvi put kad imaš dijete, misliš da…

što imaju zajedničko svi roditelji?

Obožavam pisati i obožavam čitati tuđa razmišljanja. Isto tako, obožavam i kvalitetne konstruktivne rasprave i ljude koji vole upozoravati na neke nepravilnosti u društvu i koji vole ukazivati na drugačija rješenja. I to nastojim činiti i sama na svoj način. No, ono što me u tome svemu počelo izuzetno smetati jesu konstantne kritike na račun današnjeg roditeljstva jer mislim da u tome više jednostavno nema mjere. Majčinstvo (roditeljstvo općenito) nikad nije bilo lako, ali imam osjećaj da je danas teže nego ikad. Nekad su tvom roditeljskom stilu prigovarale samo mama i svekrva, djed i punac, i eventualno neka tetka u dućanu koju slučajno sretneš dok ti dijete divlja, a danas to čine svi. I bliži i dalji i oni koji te poznaju i oni koji te ne poznaju. I jasno…

kako je biti mama dječaka? puta dva

Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa. Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač partije i jednom kad odraste. I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA….

što sam naučila u prve tri godine majčinstva

Često mi moj virtualni prostor služi za pročišćavanje uma i olakšavanje duše. Ovaj put neću se na ništa žaliti. Pisat ću o svemu što sam kroz naše tri godine naučila o ulozi majke. Kada bih sada sama sebi trebala nešto savjetovati, sebi prije nego sam postala mama, to bi bilo – ne planiraj ništa. Nemoj misliti da u majčinstvu išta možeš planirati. Živiš iz dana u dan. Učiš iz dana u dan. Ne opterećuj se. Ima dana kada je predivno, ima dana kada ćeš samo plakati. To je sasvim ok. Rekla bih si – slušaj svoju intuiciju. Zaboravi na metode odgoja-hranjenja-uspavljivanja-dojenja. Slušaj sebe, ti si mama i znat ćeš u datom trenutku što i kako napraviti. Ne ustručavaj se tražiti stručnu pomoć. Pod stručnom pomoći ne mislim na druge mame….

10 načina na koje mi je majčinstvo promijenilo život

Ne vjerujem niti jednoj ženi koja kaže da ju majčinstvo nije promijenilo. Majčinstvo mijenja sve. Tebe kao osobu, tvoj život, tvoj odnos prema drugima, doslovno svaki tvoj dan. Ja osobno nisam ista osoba koja sam bila do prije tri godine. Kad su mi govorili “vidjet ćeš, život će ti se okrenuti naopačke” zakolutala bih očima i pomislila “meni neće”. Eh kako sam se prevarila. Počnimo od osnovnih fizioloških potreba. Spavanje. Spavanje nije više potreba, već dar s neba. Ako se dogodi spavanje vikendom do 8 to se prepričava danima. Nakon spavanja – kava. To nije samo kava. To je mojih 5 min. Moja terapija. Ja više nisam na prvom mjestu. Nisam čak ni na drugom. Totalno sam u nekom drugom planu. Znam da griješim, ali znam i da nisam jedina….

“rodila je prije 2 tjedna, eno je već kod frizera…” i ostali komentari

Budim se u 4 ujutro. Probudio me moj sin iz susjedne sobe. Čujem da mu je nosić potpuno začepljen i da ima visoku temperaturu, a ja ne mogu biti pored njega i umiriti ga svojim poljupcima jer za tjedan dana trebam roditi i ne smijem se sad razboljeti. Nakon nekoliko minuta odustajem, stavljam masku na lice i krećem u ophodnju. Grijem mlijeko, pripremam sirup i kapi za nos. Sve smo odradili, malac se umirio i zaspao pored svog tate. A ja, san nikako da opet dođe. Mozak je počeo raditi i ne prestaje. Drugi malac u trbuhu se probudio i započeo sa svojom preranom jutarnjom rutinom boksanja po mojim unutarnjim organima. Popila sam čašu mlijeka što je rezultiralo ustajanjima svakih 20 minuta kako bih popiškila 4 kapljice. Ali, to su…

stvari koje su potpuno nerazumljive ljudima koji nemaju djecu

Da možemo bez problema, čak s dozom ponosa, pričati o pokakanim pelenama, bojama u njima i mirisu iz istih. Da ne kasnimo namjerno na dogovore, ali u isto vrijeme mijenjamo pelene, šminkamo se, oblačimo dijete/sebe/muža, spremamo stvari, čistimo ostatke zagorene hrane. I gotovo uvijek nešto zaboravimo čak i ako sve uspijemo i izađemo iz kuće na vrijeme. Da je to što smo legli i zaspali prije deset navečer odlična stvar! Da gledanje svog djeteta dok spava ima terapeutski učinak. Da je zaključiti što će naše dijete biti kad odraste vrlo lako. Dovoljno je da nam se naša curica veselo nasmije čim ju uzmemo u ruke iako je sekundu prije nenormalno plakala – bit će glumica. U trbuhu je šutao kao lud- sigurno novi Messi. Stalno kopa po maminoj torbici –…

supermoći koje ima svaka mama

Svaka žena kada rodi dobije set supermoći pomoću kojih spašava svijet, odnosno odgaja dijete (dođe na isto ako malo bolje razmislim…) Taj set se godinama povećava, a ja ću vam otkriti samo neke moći koje tu pripadaju. (Batman, sakrij se, stižu Supermame.) Izvanredan sluh pomoću kojeg čuje svaki sitni zvuk koji proizvede dijete.Također se pojave i nevidljive oči na leđima. Supermoć spavanja u nemogućim pozama na rubu kreveta bez pomicanja kako slučajno ne bi probudila usnulo dijete. Kuhanje ručka, kave, čaja (bilo čega) – jednom rukom. Sve u isto vrijeme. Odlazak u toalet s malom bebom u rukama. No o tome bolje nećemo. Prepoznavanje i razlikovanje vrsti plača bolje od razlikovanja č i ć. Nevjerojatna moć zaborava. Pretvaranje istog jela u skroz drugo dodavanjem samo jedne različite namirnice. I tako…

9 činjenica o majčinstvu

Činjenice o majčinstvu jedne iskusne mame. 1. Oblik trbuha, kao niti hrana koju trudnica jede ne otkriva spol djeteta. Dok sam bila trudna, naslušala sam se teorija i teorija o tome nosim li dečka ili curu prema koje kakvim suludim “znakovima”. 2. Manjak sna ne ubija Koliko god nas strašili opjevavanjem neprospavanih noći što zbog grčeva, što zbog zubića, što zbog same činjenice da se većina beba jednostavno budi svako malo, manjak sna zaista ne ubija. Kava poprilično pomaže u preživljavanju. 3. Miris bebe ne traje vječno Sigurno znate o kojem mirisu pričam. Najfinijem, najnježnijem i najugodnijem mirisu koji postoji. Pritom ne mislim na miris bebe koja se taman olakšala u pelenu. 4. Vremena su se promijenila Često slušamo savjete svojih najdražih i brižnih mama, svekrva, baka o majčinstvu. Zapravo,…