Oznaka: odgoj djece

“pandemija” emocionalno nezrele djece i roditelja koji žude za pomoći

Nikad nismo više govorili o djeci i odgoju, a situacija kao da nikad nije bila teža za roditelje i dugoročno nepovoljnija za djecu. U tradicionalnom odgoju se zanemarivao unutarnji svijet (mentalno i emocionalno stanje djeteta). Poslušnost se dobivala strahom, a neposlušnost kažnjavala batinama. Mnogi današnji roditelji su na vlastitoj koži osjetili kakav odgoj, tj. djetinjstvo ne žele. U najboljoj namjeri su krenuli u potpunu suprotnost. Nažalost, druga krajnost je također – krajnost. Ono kako to izgleda u praksi je da smo se od prekrutih granica doveli do manjkavih, popustljivih. Rezultat toga su: djeca neotporna na bilo koji oblik frustracije, nespremna na odgodu zadovoljstva trenutne potrebe (sve mora biti iste sekunde, točno onako kako su zamislili ili nastupa kaos – bilo tantrum, agresivno ponašanje ili slično), nepoželjna ponašanja (u kući, vrtiću…

jesu li sva djeca u kulturno socijalnom smislu djeca razvedenih roditelja?

Sve dolazi iz kuće – fraza koju često čujemo kad se razgovara o odgoju i djeci. Kada se u školi pojave problemi ili se dijete neprimjereno ponaša, često se kaže: to je kućni odgoj, sve to dolazi iz kuće. No, koliko je ta tvrdnja zaista istinita? Može li jedan segment djetetova života – obitelj – u potpunosti oblikovati njegovo ponašanje i vrijednosti? Odgoj nije zatvoren sustav. Dijete ne odrasta u vakuumu. Iskustva s igrališta, odnosi u vrtiću, interakcije u školi – sve to oblikuje njegov pogled na svijet. Iskustva i znanja koja dijete stekne na igralištu ne može dobiti kod kuće. Obitelj i kućni odgoj jesu temeljni, ali kako dijete raste, taj se utjecaj značajno širi i na druge segmente i sfere njegova života – vrtić, školu, zajednicu… Istina je…

kako graditi odnos s djecom kroz odgoj?

Svojedobno sam dobila komentar jedne starije gospođe „Lako tebi kad tebe tvoja djeca slušaju“. U navedenoj situaciji bila sam sa svoje troje djece i jednogodišnjim dječakom kojeg sam tada čuvala, dakle četvero djece u dobi od godinu dana do osam godina. I ne, nije ovo priča o nekoj tamo savršenoj mami! No zar mislite kako bi me djeca poslušala da sam izjavila sljedeće: „Djeco, idemo do parka. Hodajte polako i budite tiho! Nemojte me tražiti slatkiše, nemojte se svađati. Dajte si ručice i pričajmo o novoj epizodi Uređenja interijera na Netflixu. E da, usput pozdravite susjedu jer je tako pristojno.“ ILI… zaprijetiti, „Ukoliko me ne poslušate nema ekrana ni slatkiša! Također nema odlaska u park.“  Usput viknem koji put: „Stani! Pusti brata! On je manji! Slušaj me što ti kažem!…

blago tebi, kakvo dijete imaš!

Znam ja kakvo dijete imam. I nisam ga dobila na lutriji! Nekoliko dana unazad ne znam koliko puta sam čula ovu rečenicu: “Blago tebi kakvu djecu imaš!” i tek sada me prisjetilo na nekoliko situacija od prije par godina kada sam zaista osvijestila da radim nešto posve drugačije u odgoju svoje djece. Kada je stariji sin imao godinu i pol, volio se igrati u kvartu i provoditi vrijeme sa svojim vršnjacima. Kako su djeca bila mala, roditelji su stalno bili negdje blizu. Ja sam bila sretna zbog maloga, ali i jako zabrinuta za njegovu sigurnost jer druga djeca nisu imala granice (koliko daleko se mogu udaljiti od roditelja) i mame su stalno trčale za djecom koja su doslovno gledajući mamu, smijući se trčali naprijed i mislili da je to igra,…

nitko joj nije rekao…

Sreća. Postat ću mama! Moramo renovirat stan ili kupiti novi i veći jer eto, to je bitno. Hoće li nam auto biti dovoljno prostran za sve stvari za bebu? Za kolica, torbe, kadice i prematalice kada idemo na put? Koja kolica uopće kupiti? Dudice, bočice, igračke? Karikiram malo, ali totalno krivi fokus ove mlade mame! Nitko joj nikada nije rekao da sve ono što dolazi poslije je puno više od novih kolica. Nitko joj nije rekao da uloži svo to vrijeme da upozna sebe. Istraži svoje djetinjstvo. Zagleda se u svoje najdublje rane jer od tamo će dolaziti sva njena mudrost odgoja tog malenog bića. Sve što jedan roditelj zna o odgoju dolazi iz naših iskustava odnosno iz odgoja naših roditelja. A što kada naša iskustva iz djetinjstva nisu ono…

zašto je odgoj tinejdžera puno teži od odgoja male djece?

Drage mame djece mlađe od 10 godina, znam da ste umorne, neispavane, pune briga. Znam da dok hranite bebu jednom rukom, drugom rukom pomažete prvašiću oko zadaće, osluškujete je li mašina za pranje rublja odsvirala kraj jer više nemate čistih čarapa te stalno pogledavate na sat jer uvijek je vrijeme za nešto: ručak, bočica, spavanje, mijenjanje pelena, izvannastavne aktivnosti i mogu nabrajati unedogled. Znam da dok ste na poslu većinu vremena mislite na djecu, šaljete bezbroj poruka ljubavi, poruka briga, poruka uputa…brinete jer je po noći dijete zakašljalo par puta, možda se pojačalo u vrtiću…brinete hoćete li stići pokupiti malene iz boravka jer što ako izađe van u 16 sati, a vas nema ispred jer ste zapele u prometu…brinete jer ne stignete sve, a toliko toga želite…brinete jer većinu vremena…

djeca ne slušaju što pričamo – gledaju što radimo!

Zašto je važno biti primjer djeci? Hm… imam jedan jako dobar primjer na ovu temu, možda čak više. Kad sam bila mala, moj tata mi je govorio s oštrim glasom “Ne smiješ pušiti cigarete” s cigaretom u ruci. Sjećam se da sam imala 5 godina i bilo mi je jako čudno takvo ponašanje, pa sam ga pitala: “Ok, a zašto ti pušiš?”. Brzo sam dobila odgovor: “Jer ja sam odrastao i mogu.” Onda sam pitala: “Znači, kad ja narastem, ja ću moći?”. Dobila sam čudan pogled, čak i s prijekorom. Pa još jedan odgovor: “Ja ih pušim da ih uništim, da ne postoje dok ti narasteš.” Ni tada nisam dobila odgovor, ali sam i dalje gledala kako i moj otac i moja majka slasno puše cigarete. Drugi primjer “djeca ne…

što je to tako negativno u odgoju?

Zvuči li i tebi riječ «odgoj» negativno? Otkad sam i sama majka puno aktivnije razmišljam o konceptu odgoja. Puno je savjeta o odgoju. Puno je teorija o odgoju. Puno je tehnika i stilova u odgoju. Puno je toga što bi majke mogle ili trebale. Puno je odgovornosti na nama kad je tema odgoj. Odgoj je nešto što se vrlo često pripisuje nama majkama i ženama kao urođena sposobnost. TO je ono što se očekuje da znaš u trenutku kada postaneš majka. To je ono u čemu muškarci i tate također imaju važnu ulogu. To je ono što društvo smatra i svojom odgovornošću. To je ono i što sustav kreira. To je ono što je dijelom odgojno-obrazovnih ustanova. To je ono što nekome nedostaje. To je ono što netko vidno kultiviran…

zašto kazne ne funkcioniraju i što napraviti kako bi nas dijete sljedeći put poslušalo?

“Bit ćeš u kazni ako to napraviš”,  “Vrati to, ići ćeš u kaznu”, “Ne viči, ići ćeš u kaznu” – prepoznajete li sebe u ovim rečenicama? Kazna! Kakva riječ! Uh… Neću reći da kao diplomirani pedagog, učiteljica razredne nastave i mama, nisam nikada upotrijebila kaznu – jesam i nimalo se ne ponosim time! A sad ću vam reći zašto. Kada smo u školi u kojoj sam radila imali edukaciju iz psihologije, psihologinja nam je rekla kako udaljiti učenika od razreda ukoliko je nešto pogriješio, dati mu zabranu da ne radi tjelesni ili ga staviti u kut, ne rješava problem nego stvara duboku frustraciju djetetu! Tada sam bila mlada mama i to me je jako potreslo jer sam već jedan put poslala u kaznu svoga sina koji je napravio nešto što…

dolazi li roditeljstvo prirodno ili je vještina koja se uči?

Odgovor na gore navedeno pitanje ni sama još ne znam do kraja. Neki kažu prirodno. Poznata dr. Shefali  Tsabary navodi činjenicu da roditeljstvo nije prirodno. Već da je roditeljstvo vještina koja se stječe godinama. Mislim da je istina negdje između. Ukoliko djetetu osiguramo kvalitetne uvjete za rast kao i biljci u prirodi, možemo odgojiti zdravo, samostalno, zadovoljno i emocionalno inteligentno dijete. Dakle, ne možemo sve da kontroliramo. Ono na što možemo i trebamo da utječemo smo mi sami i funkcioniranje našeg doma. Naizgled tako banalni i mislim vrlo podcijenjeni segmenti života. Ukoliko roditelj prihvati svoju odgovornost i odluči rasti skupa svojim djetetom, i ukoliko prihvati da uz dijete na neki način odgaja i sebe, i da će često puta i pogriješiti i reći oprosti, postoje dobri preduvjeti za zdravo djetinjstvo….