Kad su se srele dvije mame usporedile su koja beba koliko spava, kad ide spavati, koliko se budi, koliko jede. Usporedile su težine i dužine svojih beba. Jedna beba liči na mamu, dok ova druga na tatu. Jedna ima plave oči, a druga tako lijepu zlatnu kosu. Jedna drugoj zavidi jer malena jede svu hranu, druga prvoj zavidi jer maleni spava cijelu noć.
Jeste li znali da su naše prabake i pradjedovi krstili dijete unutar prvih 6 mjeseci njegova života jer je onda postotak novorođenačke smrti bio tri puta veći nego danas pa su htjeli svoje dijete što prije “očistiti” ? Jeste li znali da prije nije bilo dječjih šampona za tjemenicu pa su naše prabake male dječje glave prali u “čudotvornoj” masti koja je zapravo svinjska mast oprana u vodi?
Ovaj tekst će se automatski obrisati kada ga pročitate i informacije dobivene ovim putem će se istog trena izbrisati iz vašeg pamćenja. Događaji opisani slijedećim rečenicama zapravo se nisu nikad dogodili.
…a bebe su s jednog čudnog planeta koji nije u našem sunčevom sustavu. To je planet na kojem se ne izmjenjuju dan i noć, postoji samo budno stanje, a bebe uvijek imaju energije na pretek. Odmaraju se desetominutnim pogledom u daljinu. Zato im spavanje na našoj planeti pada tako teško. One zapravo ne znaju što je to!
Da možemo bez problema, čak s dozom ponosa, pričati o pokakanim pelenama, bojama u njima i mirisu iz istih. Da ne kasnimo namjerno na dogovore, ali u isto vrijeme mijenjamo pelene, šminkamo se, oblačimo dijete/sebe/muža, spremamo stvari, čistimo ostatke zagorene hrane. I gotovo uvijek nešto zaboravimo čak i ako sve uspijemo i izađemo iz kuće na vrijeme. Da je to što smo legli i zaspali prije deset navečer odlična stvar! Da gledanje svog djeteta dok spava ima terapeutski učinak. Da je zaključiti što će naše dijete biti kad odraste vrlo lako. Dovoljno je da nam se naša curica veselo nasmije čim ju uzmemo u ruke iako je sekundu prije nenormalno plakala – bit će glumica. U trbuhu je šutao kao lud- sigurno novi Messi. Stalno kopa po maminoj torbici –…
Slobodno vrijeme je vrijeme izvan čovjekovih profesionalnih, obiteljskih i društvenih obaveza, vrijeme u kojem pojedinac samovoljno bira oblike i sadržaje odmora, razonode i stvaralaštva. Po jednom američkom istraživanju majka koja radi i ima jedno dijete mlađe od 6 godina, u jednom danu ima sveukupno 47 minuta za sebe. Molim?! I to u cijelom danu, ne odjednom! Naravno, ima boljih, ima lošijih dana i sigurno je slobodno vrijeme dobilo novo značenje za nas.
Pokušavajući umiriti dijete koje plače, roditelji često pronađu sulude načine u kojima oni, nažalost, ostanu uskraćeni za san. Ako ste, na primjer uspavali dijete u autu, i dalje vi ne možete spavati, jer vozite. Zato smo moj dragi i ja došli na ideju otvoriti Centar za održavanje bebinog sna.
Mi smo supermame zato što imamo superbebe. Znam da je svaka beba jedinstvena i svakom roditelju je njegova beba najposebnija, ali moramo priznati, imaju određene zajedničke karakteristike. Donosimo neke od njih:
Svaka žena kada rodi dobije set supermoći pomoću kojih spašava svijet, odnosno odgaja dijete (dođe na isto ako malo bolje razmislim…) Taj set se godinama povećava, a ja ću vam otkriti samo neke moći koje tu pripadaju. (Batman, sakrij se, stižu Supermame.) Izvanredan sluh pomoću kojeg čuje svaki sitni zvuk koji proizvede dijete.Također se pojave i nevidljive oči na leđima. Supermoć spavanja u nemogućim pozama na rubu kreveta bez pomicanja kako slučajno ne bi probudila usnulo dijete. Kuhanje ručka, kave, čaja (bilo čega) – jednom rukom. Sve u isto vrijeme. Odlazak u toalet s malom bebom u rukama. No o tome bolje nećemo. Prepoznavanje i razlikovanje vrsti plača bolje od razlikovanja č i ć. Nevjerojatna moć zaborava. Pretvaranje istog jela u skroz drugo dodavanjem samo jedne različite namirnice. I tako…
Postoji pojava u narodu poznata pod imenom SAN. Potječe od latinske riječi Somnium, a označava stanje u kojem se tijelo odmara, regenerira, osvježava. No za majke i očeve to stanje je, rođenjem njihove bebice, postalo gotovo mitske naravi; ono je neuhvatljivo, neprepoznatljivo, nedostižno. Ostaje nerazjašnjeno zašto nešto tako lijepo djeci dolazi gotovo kao kazna protiv koje se bore glasnim plakanjem. Urlanjem. No ipak, postoje načini da ga se prizove, makar na kratko. Pitali smo majke i očeve na koje načine uspiju.