POSLOŽENI ŽIVOT

Prije nekoliko godina mislila sam da se nikad neću udati niti imati djecu. Mislila sam da nisam “taj tip”. Nisam nikad maštala o svom vjenčanju, djecu sam voljela, ali nisam žudila za svojom. Čak me nedavno jedna prijateljica s faxa na to i podsjetila. Rekla mi je da ja baš nisam bila “majčinski tip” i da se jako iznenadila kad sam rodila. Valjda me zato i pitala “Vama se Korana dogodila, jel da?” Svi koji znaju mog dragog i mene pretpostavljaju da nam se zalomilo jer smo u tom trenutku bili jako malo zajedno. Točnije, 6 mjeseci. Ali ne, nije nam se zalomilo. Već nakon dva mjeseca veze, opijeni zaljubljenošću, počeli smo maštati o našem djetetu, a ja nisam mogla vjerovati da mi se rađaju takvi osjećaji. Tada nam se…

HRVATSKA SUPERMAMA U NORVEŠKOJ: TRUDNOĆA

Bila sam u posjetu obitelji u Hrvatskoj kad sam saznala da sam trudna. Iako sam očekivala tu vijest, ništa me nije moglo pripremiti najveće iznenađenje života kad su se nakon samo nekoliko sekundi pojavile te dvije vodoravne plave crtice . Taj prvotni koktel emocija, vjerujem, poznat je svakoj mami. Kad su se prvi dojmovi malo slegli, dogovorila sam i prvi posjet ginekologu. On mi je samo potvrdio ono što su čak dva testa za trudnoću pokazala ranije taj tjedan – nije bilo sumnje, za devet mjeseci postat ću mama! Sreći nije bilo kraja!

ŽIVOT NA MORU

Plaža! More! Sunčanje! Kupanje! Moving! Događanja! Ljetooo! Obožavala sam to godišnje doba. Zašto je ova rečenica u perfektu? Zato što ga ove godine ne obožavam. Što se to dogodilo da ga sad manje volim?! Djeca, dogodila su se djeca. Već i vrapci na grani znaju da kad imaš malu djecu nema izležavanja na plaži, nema bezbrižnog kupanja i plivanja, nema sunčanja i ophođenja raznoraznih događanja.

LJUDI OD PAMUKA

Nemojmo se lagati. Nikoga ne mijenja roditeljstvo ako sam nije spreman mijenjati se, biti uzvišeniji od svoje okoline. Je, utjecalo je na mene to što sam imala žgaravice, otečene noge, mučnine, vrtoglavice, bolne zglobove, patila od nesanice i migrene, upale carskog reza itd. 🙂 No, nije roditeljstvo uvjet zrelosti. Zreli možemo biti za bilo što; samostalan život, borbu za vlastita uvjerenja, ostvarenje svojih snova, vršenje određene dužnosti. Ne mora netko biti roditelj da bi bio zreo, samodostatan, kompletan i odgovoran. Dapače. Bezbroj je primjera u kojima upravo roditelji nisu takvi. Pa umjesto da veličamo (ili kritiziramo) isključivo roditelje separirajući ih time od onih koji to nisu, ‘ajmo veličati ljudsku rasu. Ili ju korigirati gdje je moguće. 

odgojno – obrazovni Oliver; educirao nas primjerom, a ne pustom pričom

Ležim potrbuške na ručniku, na obali, suze kroz njega tope kamenčiće koji ne znaju razliku između suza i mora. Oliver ne može biti mrtav. Ne može. Danas moje djetinjstvo jeca, moje mladenaštvo tuguje. Izgubilo je djeda koji to nije, dobrog duha, glas promukao od soli, riba, vina, stijena, valova, galebova, najljepših uvala, barki, ribara, maslina i svega što Jadran jest. Realnost se ne poklapa s osjećajem Oliverove vječne prisutnosti. Bune se moje strune protiv te vijesti. Moji su praunuci trebali sjediti na kamenu amfiteatra i slušati njegov Ključ života. Toliko je zauvijek bio doživljavan, jedan od onih ljudi za koje ne pristajemo prihvatiti da su bolesni, a kamoli da ih nema. On je uvijek trebao za klavirom puniti duše. Znam, sebično je takvo razmišljanje. Ali, kad nas je tako razmazio…….

“NE, NE, NE” OLIMPIJADA

Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“

NEKA NOVA POZNANSTVA

Jednom davno, postojala je jedna društvena mreža zvana Instagram. Prikazivala je uhvaćene trenutke raznih ljudi, dopuštala ulaz u intimu njihovih života, inspirirala nas, ljutila, naučila, povezala… tako su na kraju krajeva i nastale Supermame. Koliko nam je samo inspirativnih i pozitivnih poznanstava donijela, već i ptice na grani znaju. Jedno od tih je upravo i ovo, kojem posvećujem ovaj tekst. Nakon jedne od mojih objava, javila mi se Supermama Dora, a njezin tekst, životan, bez previše epiteta, mi je nekako “sjeo”, postao onako, blizak srcu, poznat. Kraj samog teksta me naveo na razmišljanje. I inspirirao za novu kolumnu. Ali, o tome kada uhvatim više vremena. Zato sam ovaj tekst odlučila podijeliti s vama.

KAKO SAM PRONAŠLA VRIJEME ZA SEBE I SVOJE HOBIJE

Dok nisam postala mama, život mi se sastojao od tada meni bitnih stvari. Putovanja, kave, treninzi, izlasci, vrijeme posvećeno samo meni i mom dragom. Imala sam vremena napretek skrojiti si dan onako kako ja želim. U svojih 30 godina nekako sam odgađala baš ovaj period života. Možda sam bila sebična jer sam mislila malo više na sebe u tom trenutku, ali iskreno, nije mi žao. Proputovala sam dio svijeta, pogotovo zadnjih par godina kad sam se zaposlila. Istrčala sam 3 polumaratona.  Iako sam nakon prvog rekla da nema šanse da ponovim to. Izgradila karijeru. Ne do te granice do koje sam htjela, ali i to ću sad. Još malo. Jednog dana se sve promijenilo. U život nam je ušla jedna djevojčica. Djevojčica toliko prekrasna da sad moj život stvarno ima…

DEMISTIFIKACIJA SUPERMAMA

Ja nisam supermama. Super nisam, a mama sam zahvaljujući nevidljivoj božanskoj energiji koja me blagoslovila u trenutku kad sam to poželjela, kako bi naši životi i ovaj svijet bili obogaćeni za jedno prekrasno biće za koje sam sigurna da će mnogo dati svijetu. Međutim, licemjerno bi bilo reći da sam supermama. Baš zato što nisam supermama, sam super. Ja sam kaotična i smirena, uplašena i hrabra, nervozna i strpljiva, slaba i jaka, uredna i neuredna, nasmijana i uplakana, odmorena i mrtva-umorna. Sve sam to ja, kao i svi ljudi uostalom. Ja ne čitam knjige o odgoju, ja nisam članica grupa mama, ja odgajam instinktom i unutarnjim glasom. Ja ne pohađam tečajeve o dječjoj prehrani, ja ne moram čitati o štetnosti i dobrobitima cjepiva, o tome koliko treba dojiti, kad dijete…